hamburger-icon

Kliker.info

Muhamed Filipović : Gdje je svijet danas i gdje će biti sutra

Muhamed Filipović : Gdje je svijet danas i gdje će biti sutra

26 Aprila
05:59 2009

Piše : Muhamed Filipović (Nezavisne novine)

Čak i kad u obzir uzmemo svjetske ratove, do kojih je došlo tokom XX vijeka, svijet se u cjelini nikada nije nalazio u gorem položaju nego što se nalazi danas.To je konstatacija svih ozbiljnih analitičara današnjeg svijeta i zbog toga nužno pesimističnih prognozera naše budućnosti. Ratovi i osobito svjetski, kojima je poprište bio globus i u kojem su bile angažirane sve bitne zemlje svijeta, strašna su stvar. Oni su to jer se radi o događajima u kojima dolazi do strahovitih razaranja materijalnih bogatstava i gubitka ogromnog broja ljudi.Ali u tim ratovima ima jedna važna i za njihove učesnike pozitivna stvar. Svako, naime, ko u njima učestvuje zna svoje mjesto i ulogu i ima razloge koji ga gone da čini ono što čini, tj. da ratuje. To ratovima daje jasnoću, a ljudima mogućnost opcije za nešto što za njih može da bude važno i pored općeg besmisla tih ratova. Međutim, stanje u kojem se čovječanstvo nalazi danas, sasvim je drugačije.

To je stanje očite stagnacije svih aspekata ljudskog postojanja, stanje pada vrijednosti i značenja svih performansi stvaralaštva čovjeka, opće konfuzije gubitka motiva i razloga zbog kojih ljudi čine ono što čine. Svi njihovi razlozi su anahroni i antidatirani i iz njih, osim zabluda i ideoloških floskula, nije moguće izlučiti ni jedan jedini racionalni razlog za zbivanja u kojima su angažirani, a rezultati tih aktivnosti nikako ne mogu sebe opravdati. Prvo, u ratovima koji se sada vode nema uopće pobjednika niti su oni mogući.Od Korejskog rata naovamo, a uslijedili su ratovi u Vijetnamu-francuski i američki, zatim kolonijalni ratovi u Africi (Alžir, Maroko, Angola, Mozambik itd), Palestini, Iraku, Afganistanu, Sudanu, Čadu i neki drugi, kao onaj u Gruziji ili na Foklandima, svi su bili izgubljeni za sve koji su u njima uzeli učešća. Niko iz njih nije mogao izaći sa dobiti, osim onih koji trguju oružjem i sredstvima kojima se vode razni oblici ratova koji su u naše vrijeme postali sastavni dio normalnog života. Svi se bore za mir, žele mir, deklariraju mirotvorne namjere, ali se svi pripremaju za rat, proizvode oružja, razvijaju vojne sile i sisteme, čak globalne sisteme, tako da ni geografija više ne može pomoći nikome da ostane izvan zbivanja s kojima nema nikakve veze niti u njima na bilo kakav način želi učestvovati. Ali se sadašnje stanje ne opisuje samo po tome što je stanje permanentnog miješanog hladno-vrućeg rata, nego i kao stanje trajne psihološke i političke nestabilnosti i napetosti koja razara tkivo ljudskog života.

Stvara se atmosfera opće nelagode, podozrenja, straha, mržnje, a sve to vodi ka općoj kolektivnoj paranoji i šizofreniji, a jedina proizvodnja koja stalno napreduje je proizvodnja neprijatelja. Sve to je začinjeno i stalnim padom vrijednosti svih ljudskih ostvarenja, vrijednosti ljudskog rada i svega što čovjek stvara, osim naravno, špekulantskih papira koja raste do vrtoglavih visina da bi se onda sručila u stanje nule, a račune za to plaćaju mali ljudi. Kada se tome doda da takvo ukupno stanje dovodi do opće nebrige za osnovne ljudske potrebe – voda, hrana i tekstil, a te potrebe rastu geometrijskom progresijom kao i broj ljudi na zemlji, dok se opći i obnovljivi resursi prirodnih bogatstava rapidno smanjuju zbog neracionalnog iskorištavanja i terora agresivne tehnologije nad prirodom, onda je vrlo lako složiti se s misliocima i kritičarima neoliberalnog kapitalizma koji smatraju da se upravo sada ostvaruju prognoze Karla Marksa o zakonima profita koji vode ka nužnoj katastrofi tog društva. Naime, jedina neograničena i nezaustavljiva snaga tog društva je žeđ za profitom, a ona ga vodi ka nerazumnim postupcima, nasilju i propasti.U toj situaciji, gledano ukupno, mi smo mali faktor. Ali mi smo to samo naizgled.

 Budući da smo u logici sistema koji danas još vlada, mada mu je već odrečena i politička i moralna, ali i ekonomska kompetencija (zbog ratova, zbog općeg nemorala i zbog ekonomske katastrofe koja prijeti cijelom svijetu), mi smo ipak važni činioci i to u mjeri u kojoj sistem želi da nas apsorbuje. Nama se nudi da postanemo dio sistema, ali i da ostajanjem izvan njega, utječemo na ubrzanje pozitivnog raspleta glavnih protivrječja tog sistema.Ta su sljedeća protivrječja: Prvo, dolar i američka ekonomija nisu više mjerilo niti izvor stabilnosti cijelog sistema;Drugo, američka politika, samo uz uvjet da doživi ozbiljnu reviziju u svim aspektima, o čemu govori i novi predsjednik Sjedinjenih Država Barack Obama, može ponovno da postane nosilac progresa i akter razrješenja osnovnih čvorova sadašnje svjetske situacije; Treće, za to je nužno da američka politika prestane da se oslanja na privilegirane odnose s nekim državama i diskriminira druge i uspostavi balans u odnosima sa svim državama poštujući njihove interese i prava na jednak način. Niko ne može imati veća prava u međunarodnom političkom i ekonomskom prostoru samo zbog toga što pristaje na američke uvjete vođenja ekonomije i politike; Četvrto, vrijeme je, konačno, da se vrati značenje i autoritet institucijama demokratske međunarodne politike a to znači prije svega UN-a, i to najprije poštovanjem njenih odluka i uzimanjem u obzir stavova njene Generalne skupštine, a ne specijalnih tijela u kojima velike sile imaju dominaciju u pravima i utjecaju; Najzad, mora u svijetu pobijediti svijet da su opća pitanja i interesi čovječanstva važniji nego specifični interesi pojedinih država.

To se načelo posebno odnosi na tretiranje problema do kojih dolazi zbog agresivnog odnosa između tehnologije koju stvara čovjek i prirode i njenih zakona koji djeluju na temelju načela balansa i jednakog značenja svakog i najmanjeg elementa koji u procesu života svjetske cjeline sudjeluje, nasuprot ljudskom odnosu koji ignorira brojne činioce zbog toga što su fizički ili u pogledu moći mali i naizgled beznačajni, ali koji u kumulaciji znače veoma mnogo, čak toliko da mogu postati razlog propasti našeg svijeta.Za pedeset godina biće na svijetu dvanaest milijardi ljudi, a ziratne zemlje i obnovljivih izvora energije i hrane biće upola manje, ako se svijet nastavi ponašati kako se ponaša. A to znači sigurnu apokalipsu, koja će se dogoditi na stotinu mogućih načina. Za spas svijeta, to je nužno znati, reći i držati se toga, nužno je mnogo više pameti i poštenja nego vještine vladanja i želje za posjedovanjem i užitkom.

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku