Kliker.info

Civilno društvo

Zgodić kaže da se ne treba brinuti o okolnostima pod kojima se priprema taj popis, posebno da ne treba brinuti o izjašnjavanju Bošnjaka, jer je njihov identitet čvrsto utemeljen i siguran. Zgodić previđa da je taj identitet utemeljen u našem mišljenju i osjećanju još od 1832. godine, ali je konstantno negiran od svih regionalnih nacionalnih pokreta i evropskih zemalja.

Čovjek njegovog znanja ne bi smio previdjeti neke stvari. Mora mu biti poznato da je naše ime bilo i formalno zabranjeno od 1906. do 1993. godine, a i tada je prihvaćeno s kalkulacijom. Da je tako, najbolje govori činjenica da je i sam lider SDA nakon rata preporučivao da se mi od Bošnjaka pomjerimo ka Bosancima i da je tom prilikom davao iste argumente kao i današnji zagovornici bosanstva.

Mi koji smo sve to izbliza pratili znali smo da taj čovjek nije imao jasnu predstavu o značenju nacionalnog identiteta ni u historijskom ni u ličnom kontekstu, pa je mogao misliti da je to veličina koja se može mijenjati. Nije samo to važno. Zgodić i sam zapaža da neki krugovi agresivno nameću razne teorije o prirodi našeg nacionalnog identiteta, a primjetno je da su u tom poslu angažirane razne organizacije koje djeluju pod firmom civilnog društva.

Opravdano je biti veoma pažljiv prema namjerama tih anonimnih krugova. A sve što se zbiva u vezi s tim popisom je i netransparentno. Poznato je da su sve prevare kamuflirane, zbog čega moramo znati da nuđenje alternativa za identifikaciju ima za cilj jedino Bošnjake. To proizlazi iz dvije okolnosti.

Prva je da su i srpski i hrvatski nacionalni identitet već duže od jednog stoljeća priznati, da su održavotvoreni i pomagani od struktura svih dosadašnjih režima i da su kao takvi čvrsto utemeljeni ne samo u dovršenim procesima identifikacije religijskog i nacionalnog identiteta u jedinstveni identitet, tako da je svaki pravoslavac Srbin i svaki Srbin pravoslavac, kao što je svaki katolik Hrvat i svaki Hrvat katolik, pa se u takvom odnosu neće ništa mijenjati, štaviše, on će se produbljivati zbog uspostave tvorevina koje su postale instrument nacionalne podjele. Ponuda nekih novih, neodređenih identifikacija na njih se ne odnosi.

Originalni narod

Druga okolnost koja govori o tome da je ova zbrka oko identifikacije namijenjena jedino Bošnjacima sastoji se u činjenici da je s Bošnjacima jedino, u cijeloj novijoj historiji, vršena sva sila eksperimenata i da su im nuđene brojne lažne identifikacije kako bi se oni odrekli svog identiteta. Takav odnos bio je u funkciji nastojanja da se BiH liši bitnog obilježja historijskog individualiteta, a to je da i ona, kao i druge zemlje, ima svoj originalni narod i da se u nacionalnom pogledu ona svede na zemlju u kojoj žive samo dva naroda i neke grupe koje nemaju obilježja nacija.

Osim toga, Zgodić mnogo griješi kada kaže da smo mi sebi birali nacionalno ime. Mi smo stotinu godina dobivali imena koja su nas navodila da postanemo Srbi ili Hrvati, a naše pravo ime nam je bilo zabranjeno.

Kada se uzme u obzir ko sve i na kakav način, apodiktički zastupa tezu da bi za nas i za zemlju bilo bolje da mi nestanemo i da se transformiramo u Bosance, pa da u ovoj zemlji ostanu samo srpska i hrvatska nacija, a Bošnjaci se utope u neodređeno značenje pojma Bosanci, što je teritorijalno, a nikako nacionalno ime, onda postaje jasno da se moramo veoma pažljivo i oprezno odnositi prema popisu.

Iluzija ili istina