Kliker.info

Način kako vodeći akteri našeg političkog života misle, kako postupaju i kakvu retoriku njeguju, a kakav jad i bijedu u životu ove zemlje proizvode i kakvu duhovnu prazninu zrače, moguće je samo doživjeti, ali nikako i u mislima predstaviti. Misao je uvijek izgrađena po zakonima logike i osjećajnosti; ona se opire apsurdu.Ono što mi imamo i što nam se nudi kao vladajuća politička misao i praksa, nije bilo moguće zamisliti ni u logičnom, analitičkom, analogijskom niti komparativnom načinu mišljenja.

Vrapci i mačke

Ova zemlja puna je apsurdnih zbivanja, bilo da ih je neko namjerno tako konstruirao i inaugurirao ili su ona nastala spletom slučajnih okolnosti. Mi nismo poprište strateških, ekonomskih i bilo kakvih drugih interesa. Mi smo jedan lokalitet u Evropi i ništa više, ma šta razni moderni ideolozi nacionalizama svih vrsta o nama mislili. A upravo su nas te obnoviteljske demokratske snage uvele u labirint anahronih, apsolutno nedemokratskih procesa i načina ponašanja, koji pripadaju čak vremenima prije 19. stoljeća.To je vrijeme apsurdnih, u našem vremenu, načina djelovanja i mišljenja, utemeljenih isključivo i jedino na reliktima prethodnih historija, koje su proizvele apsurde “trijebljenja” zemalja od ljudi određene vrste, genocida, kulturocida i urbicida kao uobičajenih ljudskih radnji kojima se gradi historija naroda.

Odatle i ovaj apsurd iz krila takvih ideja, koji se naziva demokratska Bosna i Hercegovina, zemlja bez oznake i karaktera, bez državnog jedinstva, bez ikakvog znaka racionalne organizacije i djelovanja državne strukture. Mi smo zemlja obmana svih vrsta, odnosno nevjerovatna zemlja u kojoj se jedino može shvatiti da se sve što je rečeno, mora uzeti upravo suprotno onome što u normalnom jeziku riječi znače. Ne sa skepsom ili cum grano salis, kako se kaže, nego upravo po prinicipu kontrapunkta, tj. suprotno.Sve je ovdje izvrnuto naopačke, ali ne kako je rekao pjesnik “za vrapce i mačke” nego za građane Bosne i Hercegovine. Ako jedan moderni bosanski političar kaže da je pristalica demokratije, onda to znači da je u političkoj praksi stvarni totalitarist. A ako se kune i kao mantru ponavlja frazu “da euroatlantske integracije, ma šta to značilo, nemaju alternativu”, ako se, dakle, deklarira kao pristalica europske integracije, onda to znači da ni za živu glavu neće da se integrira čak ni sa svojim prvim komšijom s kojim je živio hiljadu godina. Jer, to bi potvrdilo da je načinio prvi i nužni korak ka nekakvoj široj integraciji, u smislu stare kineske izreke da “ako želiš prijeći put od hiljadu milja, moraš napraviti prvi korak”.

Proćerdani novac

Takvi ljudi radije bi se integrirali s Eskimima na Grenlandu nego sa svojim prvim susjedom s kojim su živjeli hiljadu godina bez ikakvog sukoba. Oni, ustvari, misle samo na svoja mala kraljevstva puna beznađa, u kojima je slobodno samo uzimati svoj dio od feuda koji je podjelom osvojen.Prvo što je u ovoj zemlji nevjerovatno je činjenica da dvadeset i više godina već traje stanje u kojem vlada apsolutna praznina svakog mišljenja. O racionalnom političkom mišljenju i nekakvoj suvisloj zamisli i izvedbi političkih ideja nema ni govora. Ova činjenica ima jedino moguće obrazloženje u tome da su normalni ljudi ili izginuli, normalno braneći svoju zemlju, svoje susjede i principe mirnog života, da su drugi normalni pobjegli, a da je u zemlji ostao samo izbezumljeni narod.Oni koji vladaju, normalni su samo kada misle o tome kako iz naroda izvući i posljednju marku i opet dobiti njegovo povjerenje. Ne treba uopće ovdje navoditi dokaz o apsurdnom stanju jedne zemlje koja je bila među srednje razvijenim zemljama u svijetu, koja je imala veliku industriju i prosperitetne kompanije, razvijenu nauku u koju je uneseno mnogo milijardi novca u donacijama, poklonima itd.I pored toga, BiH je stalno siromašila i njeno stanovništvo padalo je na krajnju granicu bijede, dok je mala grupa “mislećih” ljudi, kako je jedan čovjek imao običaj govoriti kada je sazivao neke ljude na savjetovanja na kojima oni treba da potvrde njegove zamisli, postala izuzetno bogata. Postali su bogati u blagu, a ne u aktivnom kapitalu od kojeg bi i drugi imali neke koristi, barem kao najamni radnici.

Prokleta avlija