Kliker.info

U impozantnoj replici dvorca Çırağan turskog sultana Abdula Aziza iz druge polovice 19. vijeka, na obali Bospora, ponovno su se (prvi put 16. maja) susrele delegacije Ukrajine i Rusije na izravnim tzv. mirovnim pregovorima i čini se da se radi o još jednom promašaju.

Turski mediji, pozivajući se na tamošnje ministarstvo vanjskih poslova, kažu da “razgovori nisu završili negativno”, što je valjda eufemizam za novi debakl. Propali su još jedni pregovori, mir je sve dalje, a kompromisa nema ni u naznakama. U ovoj rundi na sastanku su bili i turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan te šef turske obavještajne službe İbrahim Kalın, a turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan u stalnom je kontaktu s Vladimirom Putinom i Volodimirom Zelenskim. Kasnilo se oko dva sata s početkom, a i razgovaralo se oko sat vremena, a ruski mediji javljaju da se razgovaralo na ruskom, mada su Ukrajinci svoje prijedloge poslali Rusima na ukrajinskom i engleskom jeziku, Rusi svoje samo na ruskom.

Jedino oko čega postoji kakav-takav konsenzus jest razmjena zarobljenika (to nije sporno za obje strane), ali to je ionako tehničko i humanitarno pitanje i nije ključno za mirovne pregovore. Režimska agencija TASS navodi da su “o razmjeni detaljno razgovarali”, što znači da praktički o onim najvažnijim stvarima ni nisu. To je, kako javljaju okupljeni novinari, možda i jedino što se dogovaralo, pa čak se nisu dogovorili o sljedećem sastanku. Osim toga, Ukrajinci su predali Rusima popis djece koja su oteta i koju Kijev želi da se vrate roditeljima.

No, kako god bilo, u raskošni dvorac Putin je poslao svojeg pomoćnika Vladimira Medinskog, a Zelenski svojeg ministra obrane Rustema Umerova. Svatko je došao sa svojim prijedlozima koji su dijametralno suprotni. Dakle, obje delegacije, kako je procurilo u javnost, upoznale su drugu stranu sa svojim prijedlozima i stavovima koji su takvi da je teško naći i minimum kompromisa koji bi doveo do okončanja rata, odnosno završetka ruske intervencije koja traje već više od tri godine. Pregovori su tako više formalnost, da se pokaže kako se ipak nešto radi i da ne ispadne kako “nisu za mir”, odnosno da bude ipak nešto više od fijaska.

No, prema poziciji i uvjetima koje postavlja Kremlj, jasno je da Vladimir Putin odugovlači i postavlja uvjete koji su više ultimatumi na koje Volodimir Zelenski, blago rečeno, teško može pristati.

Dojam je da Putin više smišlja plan kako da otegne ili minira pregovore nego što razmišlja o sporazumu, ako nije ono o čemu stalno govorimo – ukrajinska predaja. Putin također želi da odgovornost za propast padne na Kijev. Osnovno je da se već na startu ne mogu dogovoriti o primirju. Naime, Ukrajinci kažu “prvo primirje” na kopnu, moru i u zraku kao pretpostavku za bilo kakve pregovore, a Rusi su u načelu “za”, ali traže, kako je to rekao njihov veleposlanik u UN-u Vasilij Nebenzja, da Ukrajina ne smije tijekom primirja dobivati vojnu pomoć niti provoditi mobilizaciju. Druga vrlo prijeporna točka je članstvo Ukrajine u NATO-u. Rusi od međunarodne zajednice (Zapada) traže pisanu garanciju da ne samo Ukrajina, nego i druge postsovjetske države, u prvom redu Gruzija i Moldavija, neće u NATO. S druge strane, i Kijev traži “sigurnosna jamstva”.

Na zahtjev Moskve da Ukrajina bude neutralna iz Kijeva su odgovorili da “to ne može biti obveza” jer to zadire u njezin suverenitet. Odnosno, da oni sami biraju svoje “geostrateške prioritete”, iako kažu da članstvo u NATO-u “ovisi o konsenzusu ostalih članica”, ali ne žele da se dovodi u pitanje članstvo u EU. Također se protive traženju Rusije da nakon postizanja mirovnog sporazuma Ukrajina mora ograničiti svoje oružane snage. Jedno od glavnih pitanja je ono “teritorijalno”. Rusi traže da im se “priznaju” anektirana ukrajinska područja – Krim i četiri regije: Herson, Donjeck, Luhansk i Zaporižja.

Čak traže, kako je to rekao i Putin, da se ukrajinska vojska povuče s onih područja u tim regijama koje Rusi ne kontroliraju. Ukrajinci su, prenosi agencija Reuters, spremni na “teritorijalne pregovore”, ali tek nakon “potpunog primirja”. Ukrajinci su predložili da primirje nadgledaju SAD i “neke druge zemlje”, ali Rusi se protive bilo kakvom monitoringu, pogotovo ako bi u njemu sudjelovale zemlje članice NATO-a. Moskva kao preduvjet također traži postupno ukidanje sankcija, pogotovo financijskih i bankovnih, a iz Kijeva predlažu da bi se sankcije smanjivale u skladu s ponašanjem Rusije i ispunjavanjem dogovora.

Ono što i ruski mediji navode kao jednu od točaka koja “neće proći” jest zahtjev Ukrajine, koji je procurio iz Kijeva, kako prenosi Reuters, da Rusija kompenzira ratnu štetu. Osim toga, Ukrajina traži i trojni sastanak, odnosno Putina i Zelenskog s Donaldom Trumpom. Rusija je načelno za to, ali traži “izborni legitimitet Zelenskog”. Kijev dodatno traži uključivanje EU i Velike Britanije u pregovore, što Moskva izbjegava.

No, dok se dvije delegacije uzaludno dogovaraju o primirju ili već čemu, rat se nastavlja. Rusi su raketirali Harkiv i nastavljaju ofenzivu u regiji Sumi, a Ukrajinci su izveli spektakularan napad na pet aerodroma (operacija “Paučina”) u dubini ruskog teritorija, čak i u Sibiru gdje je uništen velik broj bombardera i zrakoplova koje su Rusi sklonili nakon dopuštenja da Ukrajina koristi zapadne dalekometne projektile za gađanje ciljeva duboko na ruskom teritoriju. Napadnuto je čak pet aerodroma u Murmanskoj, Irkutskoj, Ivanovskoj, Rjazanjskoj i Amurskoj oblasti, a dogodila su se i dva napada na željezničku infrastrukturu u oblastima uz ukrajinsku granicu. Doduše, uništene bombardere ruska strana ionako rijetko koristi u ovom ratu, ali taj napad ima velik psihološki i propagandni učinak te pokazuje da su Ukrajinci osposobljeni za izvođenje vrlo sofisticiranih napada na bilo kojem dijelu ruskog teritorija.

(Jutarenji list)