Kliker.info

– Posljednjih godina pojavilo se mnogo autonomnih izvora poput laptopa i mobitela. Stoga smo počeli misliti o tome kako bi bilo uistinu praktično kada ih ne bismo morali ponovno puniti – rekao nam je danas Marin Soljačić, prvi autor rada na kojem su surađivali i njegovi kolege s MIT-a Aristeidis Karalis i John Joannopoulos. Dr. Soljačić, izvanredni profesor na prestižnom Massachusetts Institute of Technology (MIT) u Bostonu, koncept “Bežični neradioaktivni transfer energije” u utorak je predstavio u San Franciscu na Forumu za industrijsku fiziku koji svake godine organizira Američki institut za fiziku (AIP).
Koncept, koji je razradio zajedno s kolegama, privukao je veliku medijsku pozornost, pa je osim na ABC-u to bila udarna vijest i u brojnim drugim medijima, uključujući i BBC i Scientific American. – Nisam navikao na takvu medijsku pozornost i brojne novinarske pozive – rekao je Marin Soljačić uoči povratka u

Boston gdje živi sa suprugom i sinom. Zanimljivo je da je na ideju bežičnog prijenosa električne energije prvi došao Nikola Tesla koji je u tu svrhu osmislio ambiciozan projekt 29 metara visokog antenskog tornja Wardenclyffe na Long Islandu, ali je to propalo jer je veliki izumitelj ostao bez novca.
Marin Soljačić i njegovi kolege došli su na ideju da za bežični prijenos energije iskoriste rezonanciju, fizikalni fenomen zbog kojeg neki predmet počinje titrati kada se pobudi frekvencija njegova vlastitog titraja. Primjerice, ako vojnici hodaju u stroju preko mosta, uslijed rezonancije most može početi vibrirati. Rezonancija je česta pojava kod glazbenih instrumenata. – Ako svirate neki glazbeni instrument, drugi instrument iste akustičke rezonancije počet će vibrirati – pojasnio je Marin Soljačić. No, umjesto akustične, hrvatski znanstvenik i njegovi kolege koristili su rezonanciju elektromagnetskih valova.
Kako korištenje izvora elektromagnetskog zračenja poput radioantena nije pogodno za učinkovit transfer energije, trojica znanstvenika razvila su poseban koncept. Njihov se sustav zasniva na činjenici da se oko električki nabijene zavojnice stvara stacionarno magnetsko polje. Oscilacije toga magnetskog polja mogu inducirati električnu struju u obližnjoj zavojnici jer dinamičko magnetsko polje stvara električno polje i obrnuto. Ta druga zavojnica može djelovati kao baterija ili punjač. Ako dvije zavojnice imaju istu frekvenciju, one bi trebale, jedna od druge, primati energiju zahvaljujući magnetskom polju.

Jutarnji list