Kliker.info

Jovana Jovanović, Dragan Ribić i Alen Memić su troje mladih iz BiH koji skoro godinu dana rade u Njemačkoj. Vaspitačica, pedagog i fizioterapeut stečeno znanje iz Njemačke žele primijeniti u BiH.

„Naš cilj je da humanitarci stečeno znanje prenesu u svoje zemlje. Cilj nam je da oni ovdje zaista nešto nauče, a ne da budu jeftina radna snaga”, kaže Thorsten Klein, glasnogovornik humanitarne organizacije EIRENE. Ova organizacija svoje humanitarce ima širom svijeta. Među zemljama gdje se nalaze njeni humanitarci je i Bosna i Hercegovina. Međutim, ona je pokretač akcije da humanitarci iz svijeta dođu na humanitarni rad u Njemačku. EIRENE je u proteklih 10 mjeseci domaćin humanitarcima iz nekoliko zemalja, među kojima su i Jovana Jovanović iz Bratunca, Alen Memić iz Gradačca i Dragan Ribić iz Doboja.

Alen Memić trenutno radi u Centru za osobe sa posebnim potrebama. U Tuzli je završio Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet i dodatno znanje iz ove oblasti je želio steći u inostranstvu. “Svakodnevno stičem novo iskustvo i sreća je što sam ranije naučio njemački jezik, tako da na početku nisam imao problema. Bilo je teško, ali ovdje sam dobro prihvaćen i niko ne pravi razliku između mene i drugih kolega”, kaže Alen.

“Sve na termin”

Za razliku od Alena, Jovana kroz osmijeh dodaje da ona nije imala problema što na početku nije govorila njemački jezik. Jovana radi u jaslicama sa djecom do tri godine starosti, “tako da je komunikacija dosta lakša”. “Igrom slučaja je i direktorica porijeklom iz Bosne, tako da mi je to na početku dosta pomoglo”, kaže Jovana koja je nakon završenog fakulteta godinu dana radila u obdaništu u Bratuncu.

“Pedagoški prisutup je isti. Ono što primjećujem, mada su djeca još mala, jeste veće poštovanje djece u BiH prema vaspitačicama”, kaže Jovana. I njoj kao i Alenu u Njemačkoj najviše nedostaju roditelji i prijatelji i to, najviše, vikendom. “Bratunac je mali grad i subotom i nedjeljom se izlazi na kafu . Ovdje nedjeljom u gradu nema nikoga. Ovdje nema spontanog izlaska. Sve je na termin i to po nekoliko dana, da ne kažem i sedmica, unaprijed”.

Jutarnja šetnja i niže cijene

Jovani i Alenu su prva tri mjeseca bila, kako kažu, “najteža”. Život u Neuwiedu, od Koblenza udaljenom desetak kilometara sa 65.000 stanovnika, za dvoje mladih je bio težak i zbog nedostatka aktivnosti za mlade. Ipak, slobodno vrijeme su provodili šetajući i upoznavajući okolinu i kulturu. Ipak, nisu im promakle neke pojedinosti.

Ipak, programski sadržaji domaćina su u znatnoj mjeri ispunili njihove svakodnevne sadržaje. Uz razne seminare, kurseve njemačkog jezika, ali i posjete, kao što je bila posjeta Berlinu i njemačkom parlamentu, Bundestagu, boravak humanitaraca iz BiH je zanimljiviji. “Ovdje sam da naučim jezik i upoznam ljude i kulturu”, kaže Alen kojem kao i Jovani, ostanak u Njemačkoj, trenutno nije prioritet. Oboje se žele vratiti u Bosnu, “najesti mamine kuhinje”, kako kažu i tražiti posao na kojem će moći primijeniti stečeno znanje.

Za Jovanu i Alena je veliko iskustvo zajednički život sa još dvije osobe, iz Ugande i Nikaragve, koje također rade kao humanitarci a u Njemačku su došli pod okriljem EIRENE. “Nisam ni znala koliko sam španskog jezika naučila gledajući španske sapunice dok nisam upoznala ovo dvoje ljudi”, uz smijeh kaže Jovana.

Jovana, Alen i Dragan u maju završavaju svoju humanitarnu misiju u Njemačkoj. Dragan iz Bonna, a Jovana i Alen iz Neuwieda u BiH nose lijepa iskustva, iskustva koja će im, kako kažu, pomoći dosta u životu, a sigurno i u budućoj karijeri, bilo da  to bude u BiH ili u inostranstvu.

(Kliker.info-DW)