Miroslav Ćiro Blažević : Završavam knjigu koja će izaći nakon moje smrti
Pet dana je ostalo do utakmice Bosna i Hercegovina – Grčka na zeničkom Bilinom polju i teško je naći kafanski, kancelarijski, kuhinjski ili bilo koji drugi stol za kojim ova velika i važna nogometna utakmica nije top-tema.Kalkulacije su da, ako kod kuće dobijemo Grke, možemo lagano pakirati kofere za Brazil i tako se naredne godine naći u vrsti s najboljim selekcijama planete na Svjetskom nogometnom prvenstvu. Bio bi to prvi put u historiji naše zemlje da se nađemo na jednom velikom nogometnom takmičenju pa se strasti i atmosfera zagrijavaju do maksimuma.
U iščekivanju velike i važne utakmice teško je ne sjetiti se Miroslava Ćire Blaževića (78), koji je 2009. doveo našu reprezentaciju nakorak do Južne Afrike, ali se ispriječio Portugal.Zanimala su nas Blaževićeve prognoze za utakmicu BiH – Grčka, a u telefonskom razgovoru iz Zagreba otvorile su se i druge, veoma zanimljive teme. "Trener svih trenera" otkrio nam je da piše knjigu, govorio je o tome šta radi kada ne trenira svoje trenutne pulene iz NK Zagreb… Ali, naravno, počeli smo od utakmice koju kompletna nacija s nestrpljenjem iščekuje.
Vaše prognoze za utakmicu BiH – Grčka?
– Veliki sam optimist. Stadion Bilino polje u Zenici je veliki adut, jer ćemo sigurno imati dvanaestog igrača. To je naša publika, najbolja publika.
Kažu, ako sada pobijedimo, idemo u Brazil.
– Siguran sam da smo veliki favoriti i nećemo mi propustiti tu priliku. Naša ekipa ima i karakter i kvalitet.
Miralem Pjanić neće igrati.
– Nemojmo sada praviti dramu zbog toga. On je veliki igrač, dokazao se. On je afirmirani igrač u svijetu, u Evropi da ne govorimo. Ali, koga nema, bez njega se mora.
Govorite "mi". Reprezentaciju BiH još doživljavate kao svoju bez obzira na to što više niste selektor.
– Koliko god vam se to činilo čudnim, ja utvaram sebi da je, šta god se reprezentaciji dogodi, i dobro i loše, jedan dio odgovornosti i na meni. To su sve moji igrači, koji su igrali kod mene, a naravno, neke je otkrio i moj prijatelj Safet. Ali, ne mogu ja nego da se poistovjetim s njima.
U Vaše vrijeme igrale su se historijske utakmice sa Portugalom. Razmišljate li sada o tome, vraćate li film?
– Sto puta. I da sam ove pameti, mi bismo 2010. sigurno bili na svjetskom takmičenju.
Na šta mislite kada kažete "da sam ove pameti"?
– Nisam bio dovoljno pametan, koliko sam već i tada bio star. Čovjek ni sa 70 godina nije dovoljno iskusan. Iskustvo je nešto što se ne može kupiti.
Recite, šta biste drugačije uradili?
– To će izaći u mojoj knjizi kada ja umrem.
Pišete li knjigu?
– Pišem, bogami. Tu sam napisao jedno poglavlje, gdje će ljudi i plakati i smijati se.
Zašto kažete da će ta knjiga izaći nakon Vaše smrti?
– Vidim dosta ovih što knjige pišu pa ih niko ne čita. Ja znam da će se moja knjiga čitati, pogotovo kada mene više ne bude. I zato sam odlučio da će knjiga, koja je skoro napisana, izaći, ali kada mene više ne bude. Onda će se ona razgrabiti, vidjet ćeš.
Znači, novac Vam nije interes nego da se istina iznese?
– To je dužnost svakog čovjeka.
Kako se zove Vaša knjiga?
– Zove se "Od pakla do raja".
I ima čitavo poglavlje posvećeno reprezentaciji BiH?
– Kako da ne, to je značajno poglavlje moje karijere.
Kako se osjećate, jeste li dobro?
– Jesam. Hvala Bogu, dobro sam.
Znači, nakon dvije operacije koje ste imali prošle godine, uspješno ste se oporavili.
– Svašta sam imao, ali dobro sam. Sve je dobro.
Šta Vas u posljednje vrijeme najviše zaokuplja?
– Ja sam uzeo NK Zagreb, koji se bori za opstanak. Trener sam i radim marljivo da bih ih sačuvao, ustvari da oni sačuvaju status prvoligaša. To mi je velika okupacija. I volim što je tako, jer sam sretan da radim, jer utvaram sebi da sam još koristan.
Kako niste korisni, živa ste enciklopedija nogometnog znanja. Godine Vam ne smetaju.
– Nemam nikakvih simptoma starog čovjeka. Još se i zaljubim.
Veseli ste, raspoloženi, iako niste krili da ste katkad imali problema s depresijom. To više nije slučaj?
– Jeste bogami, stalno sam u depresiji. Ja se dobro osjećam, trčim, udaram loptu, treniram. A ono, dođem kući i u tami svoje kože kažem: "Pa, blento, znaš li ti koliko imaš godina." I onda hoće šlog da me trefi. J… ga, ne možeš pobjeći od godina.
Koliko god se ne može pobjeći, godine su relativan pojam. Neko mi je rekao – imamo mladih staraca i starih mladića. Je li tako?
– Jeste.
Idete li ljekaru ili se sami pokušavate izboriti s depresijom?
– Sam pokušavam.
Na koji način?
– To je jedna autovježba, da pobjegneš od onog stanja koje ti se počne nametati.
Kada ste u svoja četiri zida, slušate li muziku, čitate li knjigu, gledate li televiziju?
– Jeste, nađem ja uvijek neku zanimaciju za sebe. I to moram naći, jer padnem u depresiju ako nemam neku zanimaciju.
Ljudi, kada zapadnu u depresiju, obično razmišljaju o konačnosti života. Obuzimaju li Vas takve misli?
– E, pa to je ono. To je najgore i od toga bježim. O, kako je to teško čovjeku koji se osjeća mlad, a stari. To nije jednostavno podnijeti, ali eto.
Na koncu, još samo jedna novinarska radoznalost, a tiče se Vaše knjige. Vjerovatno ste svom sinu ili nekome drugome ostavili u zadatak da, kada dođe vrijeme, objavi Vašu knjigu?
– U amanet sam ostavio, i to sam u testamentu napravio, da se taj rukopis može objaviti samo kada mene ne bude.
Žena me jako voli na daljinu
Sa suprugom Zdenkom u braku ste više od 50 godina, imate troje djece, unučad. Vi ste veoma eksponirani u javnosti, dok se o Vašoj porodici zna veoma malo i objavljeno je malo zajedničkih fotografija.
– Tako je žena željela.
Vi ste u Zagrebu, ona je u Švicarskoj. Nedostaje li Vam toplina porodičnog doma?
– Svakog dana se čujemo. Mene moja žena jako voli na daljinu.
Džeko i golovi
Prognozirajte ko će u petak dati golove na Bilinom polju?
– Kad bih ja to znao. Džeko je najistureniji igrač koji bi trebao zabiti golove, ali nikada to ne znaš. Dovoljno je da namjesti.
Hrvatska je favorit protiv Srbije
I 22. marta na zagrebačkom Maksimiru igra se utakmica Hrvatska – Srbija.
– I Hrvatska je, isto, favorit, jer ima kvalitetniju ekipu, tradiciju, pa ima i rejting mnogo viši nego reprezentacija Srbije. Ali, u nogometu je vrlo teško prognozirati. Ja, kao takav, nikada se nisam pokazao kao dobar, ali kažem ono što mislim.
Očekujete li da će na terenu i na tribinama sve proteći bez problema?
– Siguran sam da hoće. Ljudi su došli pameti, a sportisti su uvijek pravili mostove, primitivci su provocirali ratove i nesuglasice. Siguran sam da će ponašanje sportista, nogometaša i hrvatskih i srpskih, biti takvo da publici neće dati povoda da ode u ekstremno ponašanje.
Hoćete li Vi biti na stadionu?
– Ja sam komentator.
Htio bih da nađem svoj mir
Mimo terena, pratite li društvene događaje?
– Ne idem. Volim tako da sam po strani. Veoma sam žalostan kada u novinama vidim nešto o sebi, kada me na TV-u navuku da dođem. Htio bih da nađem svoj mir. To je tako, kada je čovjek poznat, nema pravo na neku svoju privatnost. On mora znati da publika ima pravo sve znati o njemu. Veoma me uzruja kada se o meni nekada pišu neistine i zato sam najsretiji kada me nema.Lejla Sarajlić-Ramović(Avaz)
Komentari