hamburger-icon

Kliker.info

Mirko Pejanović : Lideri su preoteli moć Parlamentu BiH

Mirko Pejanović : Lideri su preoteli moć Parlamentu BiH

10 Novembra
06:35 2013
Polovinom novembra iz štampe će izaći treće, dopunjeno izdanje knjige "Ogledi o državnosti i političkom razvoju BiH" prof. dr. Mirka Pejanovića.Prvo izdanje štampano je 2010, a drugo 2012. U drugom izdanju knjiga je dopunjena poglavljem koje se odnosi na pretpostavke ubrzanja integracije države Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju, a u trećem posebno, osmo poglavlje se odnosi na protivrječnosti u razvoju parlamentarne demokratije u BiH.Knjiga je posvećena 70-godišnjici ZAVNOBiH-a i obuhvata elaboraciju nekih bitnih aspekata društveno-istorijskog oblikovanja državnosti i obnove i razvoja BiH te strukturnih promjena u političkom razvoju BiH u postdejtonskom periodu. U trećem izdanju posebno su problematizirane protivrječnosti u razvoju parlamentarne demokratije u BiH.Prošle godine  na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu je započeo doktorski studij u okviru kojeg se izvodi predmet Političko predstavljanje, koji vodi profesor Pejanović.

– U okviru tog predmeta studenti na kritičkoj osnovi proučavaju svjetsku i našu literaturu o razvoju političkog predstavljanja u Evropi i svijetu i o razvoju političkog predstavljanja u BiH. Budući da su za političko predstavljanje najvažnije tri institucije – parlament, političke stranke i izborni sistemi – u ovoj studiji priređenoj za treće, dopunjeno izdanje elaborirana je geneza nastanka političkog pluralizma u BiH, potom njegovog razvoja i posebno je problematiziran aspekt djelovanja stranaka u Parlamentu, odnosno ostvarivanja društvene uloge stranaka u Parlamentu sa stanovišta već prepoznatljivog problema da političke parlamentarne stranke u BiH teško dolaze do konsenzusa i koalicionih sporazuma i programa, a još teže do političkog konsenzusa u odlučivanju u Parlamentarnoj skupštini BiH. Na sve to je nadovezan poseban problem, a to je da je Parlament izvlašten, da se o glavnim pitanjima razvoja odlučuje izvan njega i da je parlamentarna demokratija BiH na periferiji, kaže prof. Pejanović, s kojim smo razgovarali o današnjem značaju ZAVNOBiH-a, važnosti euroatlantskih integracija za našu zemlju, krizi u parlamentarnom odlučivanju.


Titova koncepcija

• Koje paralele je moguće povući između odluka ZAVNOBiH-a i savremenog doba? 

– Od X do XV stoljeća Bosna je svoju državnost razvila kao srednjovjekovna država. U usporedbi sa tadašnjim državama u susjedstvu, Bosna je imala za to doba razvijene sopstvene atribute državnosti. Imala je razvijenu privredu i trgovačke veze sa susjedima, posebno sa Dubrovačkom republikom. U okviru otomanske uprave Bosna opstoji u svojoj teritorijalnoj i geopolitičkoj posebnosti. Odlukama Berlinskog kongresa 1878. godine Bosna u imenu Bosna i Hercegovina ostaje u svojim istorijskim granicama pod upravom Austro-Ugarske monarhije.

Nakon Prvog svjetskog rata Bosna i Hercegovina egzistira u svojoj teritorijalnoj posebnosti do šestojanuarske diktature kralja Aleksandra 1929. godine. Nagodbe između srpske i hrvatske politički elite dovele su do sporazuma Cvetković – Maček 1939. o formiranju Banovine hrvatske. Ovim sporazumom 13 srezova Bosne i Hercegovine pripada Banovini hrvatskoj. Ovaj sporazum nije realizovan usljed početka Drugog svjetskog rata.
Tokom Narodnooslobodilačke i antifašističke borbe naroda Jugoslavije i Bosne i Hercegovine nastaje nova narodna vlast. U borbi protiv fašističke okupacije glavne oslobodilačke operacije partizanske vojske odvijale su se na prostoru BiH. Masovno učešće stanovništva BiH u narodnooslobodilačkom antifašističkom pokretu dovelo je do formiranja narodnih oslobodilačkih odbora kao novih oblika vlasti. Na temelju mreže mjesnih opštinskih i oblasnih narodnooslobodilačkih odbora pristupilo se izboru vijećnika za Prvo zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja BiH, koje će biti održano 25. i 26. novembra 1943. u Mrkonjić-Gradu.

Na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a donesena je rezolucija po kojoj je obnovljena i proglašena moderna državnost Bosne i Hercegovine. BiH je voljom svog naroda koji se borio protiv okupacije i etničkih podjela postala slobodna i zbratimljena federalna jedinica unutar federalne demokratske Jugoslavije.Odlukama Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a Bosna i Hercegovina postaje narodna demokratska politička zajednica koja više neće biti predmet podjela između srpskih i hrvatskih velikodržavnih interesa. Ono što je osobeno u odlukama Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a jeste određenje državnosti BiH po kome je Bosna i Hercegovina država njenih građana i ravnopravnih naroda: hrvatskog, bošnjačkog (tada muslimanskog) i srpskog naroda. Odlukama Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a (juli 1944, Sanski Most) uspostavljena su odjeljenja državne uprave, da bi se 1945. na Trećem zasjedanju ZAVNOBIH-a formirala prva vlada federalne BiH.

Od donošenja Ustava 1946. godine, BiH je kao demokratska, narodna republika egzistirala u socijalističkom periodu svoga razvoja sve do 1992. kada je, na referendumu, voljom 64 posto njenih građana postala nezavisna i suverena država unutar disolucije SFRJ. U maju 1992. Bosna i Hercegovina je postala međunarodno priznata država. Razvoj državnih institucija, privrede, obrazovanja i zdravstvene zaštite tokom više od četiri decenije omogućio je da BiH realizuje istorijski projekt postizanja statusa nezavisne i suverene države koja će u XXI stoljeću svoju budućnost  graditi unutar evropske zajednice država i naroda.Troipogodišnji rat 1992-1995. okončan je Dejtonskim mirovnim sporazumom. Ovim sporazumom je BiH dobila mir i međunarodne garancije za integritet i svoj međunarodnopravni subjektivitet. Dejtonskim mirovnim sporazumom BiH je dobila internacionalnu geopolitičku osnovu da se u budućnosti razvija kao članica Evropske unije i NATO-a. Dominacija etničkog momenta u unutrašnjem ustrojstvu i na toj osnovi nefunkcionalnost dejtonskog ustavnog ustrojstva rješavaće se unutar odvijanja evropskog integracijskog procesa. Kao i druge postsocijalističke zemlje, BiH ima perspektivu za razvoj svoje državnosti u evropskoj zajednici naroda i država.

• Kakva je bila tadašnja Titova koncepcija državnosti BiH?

– Višeetnička struktura BiH i specifičnost njenog razvoja najbolju perspektivu je imala u rješenju po kojem BiH ima status federalne državne jedinice ravnopravne sa drugim jugoslovenskim zemljama: Srbijom, Hrvatskom, Makedonijom, Slovenijom i Crnom Gorom. Rješenje da BiH bude federalna državna jedinica postalo je realnost tek nakon što je Josip Broz Tito prihvatio prijedloge Pokrajinskog komiteta KPJ za BiH. Do ovog je došlo u Jajcu poslije vođenja razgovora predstavnika PK KPJ za BiH i grupe koja je pripremala odluku o uređenju Jugoslavije na federalnom principu u kojoj su bili Milovan Đilas, Moša Pijade i Sreten Žujović.

Cijeli proces uspostave, a time i obnove državnosti BiH kroz oblikovanje pozicije BiH kao federalne državne jedinice unutar jugoslovenske federacije u vremenu antifašističke Narodnooslobodilačke borbe 1941-1945, određen je Titovom vizijom slobode i ravnopravnosti naroda u jugoslovenskoj demokratskoj federalnoj zajednici. Ta vizija je nadišla model jedna nacija – jedna država. Sadržaj te vizije čine ideja nacionalne slobode, ideja nacionalne ravnopravnosti i ideja napretka u socijalnom razvoju. Na ovim premisama BiH je, u Titovoj viziji emancipacije nacija i međunacionalnih odnosa u obliku federalne državne jedinice, postala društveno-politički i kulturni okvir za slobodu naroda i razvoj u odnosima ravnopravnosti i hrvatskog, i srpskog i muslimanskog-bošnjačkog naroda.

BiH je nakon Drugog svjetskog rata od 1945. do 1990. prošla jedan veoma težak, ali uspješan kulturni, ekonomski i socijalni razvoj. To najbolje potvrđuju ove činjenice: za to vrijeme obnovljena je privreda, izgrađena je putna i druga infrastruktura, formirana su četiri univerziteta, izgrađene su škole, domovi zdravlja i zaposleno je milion ljudi.

Razvoj BiH u vremenu socijalističkog društvenog uređenja prolazi tada kroz dvije faze. U prvoj fazi se odvija postratna obnova i započinje elektrifikacija i izgradnja industrije. Budući da je BiH imala rudno bogatstvo, postala je zemlja teške industrije. U drugoj fazi tog razvoja, koja započinje 60-ih godina XX vijeka, BiH politikom oslonca na sopstvene snage uspijeva razviti prerađivačku industriju i izgraditi asfaltne ceste do svakog opštinskog centra. Tih godina otvaraju se srednjoškolski centri u većini opština BiH. Uz sarajevski, otvaraju se i nova tri univerziteta: Banjalučki, Tuzlanski i Mostarski. Podiže se 1.000 osnovnih škola. U području ekonomskih odnosa sa inostranstvom BiH ima izvoz veći od uvoza. Neki istoričari ovo vrijeme od 1960. do 1990. nazivaju zlatno doba u socijalno-ekonomskom razvoju i kulturnom razvoju BiH. Prema akademiku Dušanu Bilandžiću, zlatno doba u BiH je započelo 1964. u tri glavne političke tendencije: smanjivanje represije nad hrvatskim narodom, priznavanje Muslimana kao nove nacije i obuzdavanje unitarističko-centralističkog naboja.

BiH je dostigla nivo ekonomskog razvoja sa kojim se približila krugu razvijenih republika jugoslovenske federacije. U tom vremenu na državnost BiH se u okvirima jugoslovenske federacije gledalo sa poštovanjem, a ponekad i sa zavidnošću nakon uspješno izvedenog projekta održavanja XIV zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984.
  
• Jedno od pitanja kojim se bavite u knjizi jeste demokratska konsolidacija današnje Bosne i Hecegovine. Kako vratiti moć Parlamentu BiH?

– U postdejtonskom vremenu političkog razvoja BiH prolazi kroz istorijski proces postsocijalističke tranzicije. Unutar tog procesa BiH ima dodatne specifičnosti naspram drugih postsocijalističkih zemalja. Radi se o obnovi međuetničkog povjerenja, povratku prognanih i raseljenih osoba i izgradnji demokratskih institucija države BiH. Demokratska konsolidacija u bh. postratnim uslovima pretpostavlja stabilno funkcionisanje  vlada izabranih na višestranačkim izborima. Pod tim se misli na odvijanje slobodnih i demokratskih izbora i mirnu demokratsku smjenjivost vlada.Glavni  problem  u demokratskoj konsolidaciji javlja se u polju razvoja  parlamentarne demokratije, u sistemu parlamentarne demokratije, a taj sistem se razvija i u BiH. Pokretačku snagu čine one parlamentarne stranke koje pobjeđuju na izborima i koje mogu formirati vladu putem koalicionih sporazuma.

Umjesto koalicionih sporazuma nakon izbora, pobjedničke parlamentarne stranke su vlast formirale na partnerskim odnosima. Podjela vlasti na partnerskim odnosima, a bez koalicionog političkog programa i to promovisanog u javnosti, dovela je do nemogućnosti parlamentarnih stranaka da oblikuju politički konsenzus o reformama i zakonima o kojima se odlučuje u Parlamentu BiH. Uslijed nepostojanja kapaciteta u stranačkim elitama da kreiraju konsenzus o političkom razvoju BiH u Parlamentarnoj skupštini BiH, mnogi zakoni su doneseni posredstvom primjene bonskih ovlasti od visokog predstavnika međunarodne zajednice.

Po osnovu bonskih ovlaštenja, OHR je do 2009. proglasio više od 800 akata kojim je omogućen postratni razvoj i integracija BiH u EU. Od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, visoki predstavnik ne primjenjuje bonske ovlasti. Traži se od vlasti BiH da same dolaze do dogovora, do konsenzusa o izvođenju reformi i donošenju zakona. Kako parlamentarne stranke nemaju demokratsku moć za uspostavu konsenzusa, društveni razvoj stagnira, a stagnirat će još više ako se i dalje bude odlučivalo o državnom razvoju BiH izvan Parlamentarne skupštine BiH kao najvišeg demokratskog tijela za odlučivanje iz ustavne nadležnosti države BiH. Dugogodišnja praksa odlučivanja o pitanjima državnog razvoja u skupini pet, šest ili više stranačkih lidera destruira ideju i instituciju parlamentarne demokratije. Ova praksa nedopustivo destruira Parlament BiH, jer je vaninstitucionalnim odlučivanjem uzurpirana njegova moć dobijena izbornom voljom građana.

Bauk konsenzusa


• Zašto je međustranački konsenzus u Parlamentu BiH bauk?

– Pojavu bauka konsenzusa među parlamentarnim strankama srećemo u onom istorijskom vremenu 1991. i 1992. kada se u Parlamentu BiH odlučivalo o suverenom razvoju države BiH. Tada je odbijanje konsenzusa došlo od SDS-a. Za nju je državnost BiH bila kao nešto nepostojeće. Tada je konsenzus pronađen unutar demokratske institucije referenduma građana.Drugu pojavu bauka konsenzusa srećemo u prvim godinama postratne obnove BiH. To su one godine kada su Predsjedništvo BiH i Parlament BiH odlučivali u Zemaljskom muzeju kao neutralnom mjestu. Tada je Momčilo Krajišnik, kao član Predsjedništva BiH, odbijao sva rješenja i zakone koji su značili izgradnju državnosti BiH. Rješenja za grb, zastavu, izgled novčanice, pronađena su odlukama visokog predstavnika međunarodne zajednice.

Treću pojavu bauka konsenzusa među pobjedničkim parlamentarnim strankama srećemo od 2002. do parlamentarnih izbora 2006. U ovom vremenu nije bilo međustranačkog konsenzusa za amandmane na ustave entiteta o konstitutivnosti naroda na cijelom prostoru BiH. Amandmane je proglasio tadašnji visoki predstavnik međunarodne zajednice Wolfgang Petritsch.Četvrtu pojavu bauka konsenzusa između pobjedničkih stranaka srećemo 2005. u projektu donošenja aprilskog paketa za ustavne promjene. Tada su se i dvije pobjedničke stranke – SDA i SBiH međusobno razišle. Amandmani nisu usvojeni. Međunarodna zajednica nije poduzela nikakve korake osim što je smanjila intenzitet svog angažovanja u BiH.

Petu pojavu bauka konsenzusa među pobjedničkim strankama srećemo na pitanju provođenja presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić – Finci. Traženje konsenzusa traje od kraja 2009. Skoro četiri godine stranke koje čine većinu u Parlamentarnoj skupštini BiH nemaju demokratski kapacitet koji bi ih doveo do konsenzusa u otklanjanju diskriminacije etničkih manjina u BiH.

Postavlja se pitanje hoće li bauk konsenzusa između parlamentarnih stranaka biti i dalje u parlamentarnoj demokratiji BiH? Zasigurno hoće ako građani na izborima 2014. ne izaberu one stranke i one njihove lidere koji će, umjesto etničkih pitanja, na prvo mjesto uvesti pitanja zapošljavanja, ekonomskog razvoja i ubrzanja integracije BiH u EU. To je bitan, ali ne i jedini uslov. Imaju još dva uslova. Jedan je da pobjedničke stranke u Parlamentu BiH formiraju vladu (većinu) putem čvrstog koalicionog programa. Samo takav program daje osnovu za konsenzus u procesu odlučivanja u Parlamentarnoj skupštini. Drugi uslov je da EU i međunarodna zajednica ispolje angažman i pruže pomoć u oblikovanju složenih zakonskih projekata i projekata promjene Ustava BiH. Ustavne promjene su najsloženija reforma u postdejtonskom političkom razvoju BiH. Njihovo izvođenje je moguće samo uz širu geopolitičku osnovu, koju jedino mogu osigurati međunarodna zajednica i EU unutar svojih ovlaštenja za provođenje Dejtonskog mirovnog sporazuma.

• Kako u kontekstu nepostojanja konsenzusa parlamentarnih stranaka doći do rješenja za provođenje presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić – Finci?

– Provođenja presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić – Finci nije samo bosanskohercegovačko pitanje. Ono je u ravni internacionalizacije bosanskog pitanja postalo i jedno važno pitanje unutar institucija EU. Lideri vladajućih stranaka u BiH su pokazali sva svoja politička ograničenja, ali i zajedničku neodgovornost za otklanjanje zastoja u integraciji BiH u EU. Kako nisu izloženi radikalnoj kritici demokratske javnosti, lideri političkih stranaka bez ustezanja i stida troše vrijeme i novce na neuspješne sastanke i putovanja izvan BiH. U taj bezizgledni ishod rada stranačkih lidera umiješao se i evropski komesar Štefan Füle. Kao evropski komesar, u ime moćne EU iskazuje nezadovoljstvo zato što nema kompromisa među strankama i zakazuje nove termine za sljedeću rundu razgovora. Najavljuje kazne kroz uskraćivanje finansijske pomoći BiH i njenim građanima. Postavlja se pitanje nije li to birokratska formula kažnjavanja. Kažnjavaju se građani, a pošteđuju lideri stranaka koji su uzurpirali Parlament, odlučuju u ime naroda, a nemaju rezultata koji ih čine odgovornim pred javnošću. Nije rješenje kažnjavati građane. Rješenje je da posljedice snose stranački lideri i njihovi poslanici u Parlamentu i ministri u Vijeću ministara. To mogu ubrzati radikalni zahvati: snažni pritisak Evropskog parlamenta i Evropske komisije na lidere da pronađu rješenje bez daljeg odgađanja ili slijedi zahtjev da se organizuju prijevremeni parlamentarni izbori.

Internacionalni projekat


• Kakva bi trebala biti uloga međunarodne zajednice i Evropske unije u procesu integracije BiH u EU i jačanju njene državnosti?

– Mada Dejtonski mirovni sporazum ima svoje nedostatke u pogledu ustavno-pravnog i političkog ustrojstva BiH zbog preferiranja etničkog kriterija u formiranju institucija i artikulaciji interesa, ovaj mirovni sporazum je za njegovo provođenje u život dobio ovlaštenja institucija međunarodne zajednice. To su visoki predstavnik međunarodne zajednice (OHR) i specijalni predstavnik EU.
Međunarodna zajednica je do 2008. imala preko visokog predstavnika aktivnu ulogu u osiguravanju dinamičnog političkog razvoja BiH. Najvažnije reforme su provedene angažovanjem visokog predstavnika međunarodne zajednice, uključujući i proglašenje zakona. Zahvaljujući takvom pristupu, provedena je reforma Oružanih snaga, formirane su službe sigurnosti, uspostavljena Uprava za indirektno oporezivanje i Sud BiH.

Od 2011. EU uspostavlja instituciju specijalnog predstavnika za provođenje Dejtonskog mirovnog sporazuma. Njegova uloga je, prije svega, u pružanju pomoći vlastima BiH da provode reforme kako bi se ubrzao proces integracije u EU. Pokazani zastoj u procesu integracije BiH u EU u posljednjih šest godina neminovno problematizira u novim uslovima ulogu međunarodne zajednice i EU u provođenju Dejtonskog mirovnog sporazuma. Pogoršanje ekonomskog i političkog stanja u BiH, a ono je izrazito od 2006. kada nisu prihvaćeni amandmani na Ustav BiH, dodatno problematizira ulogu i međunarodne zajednice i EU. Riječ je o tome da zalaganja za odlazak međunarodne zajednice valja zamijeniti zalaganjem za njenu aktivniju ulogu u izvođenju onih reformi od kojih ovisi integracija BiH u EU i NATO. Kad je u pitanju uloga visokog predstavnika (OHR) kao vrhovnog autoriteta za provođenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, njegova moć bi se trebala fokusirati na nekoliko strateških pitanja. To su ubrzano priključivanje BiH u NATO, čime se postiže sigurnosni okvir za razvoj države BiH. Internacionalni projekt izgradnje države BiH do njene samoodrživosti na temelju Dejtonskog mirovnog sporazuma svoj ishod dobiva u postizanju članstva BiH u EU.

Specijalni predstavnik EU u BiH ima poziciju i moć koje proističu iz ovlaštenja EU u provođenju Dejtonskog mirovnog sporazuma. Odnos institucija EU prema odvijanju procesa integracije BiH u EU ne može biti istovjetan onom odnosu kakav je bio za Mađarsku, Češku, Slovačku, Sloveniju, Hrvatsku.

Evropska unija u BiH ima internacionalnu ulogu da doprinese demokratskoj konsolidaciji BiH i ubrzanju njene integracije u članstvo EU. Polazimo od stajališta da je provođenje reformi i ubrzanje integracije BiH u EU najsnažnija istorijska silnica za odvijanje unutrašnje integracije države BiH.

Da bi se ubrzao tok integracije BiH u EU, nužno je izmijeniti i strategiju i metod djelovanja specijalnog predstavnika EU i Delegacije EU u BiH. Izmjena strategije pretpostavlja da specijalni predstavnik EU ima ovlaštenja za koja svoje izvještaje podnosi Evropskom parlamentu. Kad Evropski parlament ustanovi svoje smjernice za provođenje reformi u BiH, onda će doći i do punog izražaja odgovornosti bh. Parlamenta i Vlade. Sada je ta odgovornost raspršena na vodstva parlamentarnih stranaka. Promjena strategije EU u odnosu na ubrzanje integracije BiH u EU pretpostavlja godišnje oblikovanje zajedničke agende za izvođenje reformi između institucije specijalnog predstavnika EU i Parlamenta i Vijeća ministara BiH. Jedna od promjena u strategiji EU prema BiH bila bi uspostavljanje ureda Delegacije EU u velikim gradskim centrima: Tuzli, Sarajevu, Mostaru, Banjoj Luci, Zenici, Travniku, Bihaću, Trebinju i drugim gradovima. Na ovaj način bi se ojačale aktivnosti i uloga vlasti jedinica lokalne samouprave u području lokalnog ekonomskog i infrastrukturnog razvoja.

Članstvo u NATO-u je istorijski cilj

• Nažalost, BiH je zastala i na putu u NATO, jer perspektivna nepokretna vojna imovina još nije upisana kao državnom vlasništvo, a što je bila obaveza naših vlasti. Zašto je važno članstvo BiH u NATO-u?

– Integracija BiH u NATO je veoma važan cilj istorijske naravi, jer je vezan za učvršćenje i stabilizaciju mira. Postizanje članstva BiH u NATO-u ima i geopolitičko i strategijsko značenje. NATO je garant mira u evroatlantskom prostoru. Svojim članicama omogućuje ekonomski, socijalni i politički razvoj u miru. Prijem BiH u NATO javlja se u višestrukom značenju. Sa članstvom BiH u NATO-u otvara se globalni sigurnosni okvir za miran život građana i razvoj njihove zemlje u miru. Neovisno od unutrašnjeg ustavnog ustrojstva države BiH, primarni interes za svakog građanina je život u miru za njega i njegovu porodicu. Opšta sigurnost koju država članica stiče u okrilju NATO-a omogućuje veći interes nosilaca inostranog kapitala da ulažu u razvoj privrede i infrastrukture. To omogućuje nova zapošljavanja i bolji standard građana. Za BiH, kao državu koja prolazi proces obnove privrede i obnove međuetničkog povjerenja, učvršćenje mira uz članstvo u NATO-u omogućuje demokratske procese i reforme u miru. Članstvo u NATO-u stvara sigurnosnu osnovu za reforme koje predstoje u procesu integracije u EU.

Kako je agresivni vojni pokušaj etničke podjele BiH tokom rata 1992-1995. zaustavljen Dejtonskim mirovnim sporazumom, izgradnja mira u BiH pretpostavlja članstvo u NATO-u. Sa članstvom BiH u NATO-u biće zaustavljene istorijske silnice koje su u prošlosti dolazile iz susjednih zemalja za etničku podjelu BiH.Ubrzanje prijema BiH u NATO učvršćuje osjećaj za sigurnost i mir i građana i konstitutivnih naroda. I, što je veoma važno, ubrzano sticanje članstva za BiH bi značilo stvaranje sigurnosnog okvira za izvođenje reformi i ubrzanje prijema u EU. Volja građana za prijem BiH u EU potvrđuje se u istraživanjima u procentu od preko 75 posto. Očekivati je da njihov interes za članstvo u NATO-u prati i interes za članstvo BiH u EU.  Daniel Omeragić (Oslobođenje)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku