Milorad Dodik : Uz Srbiju smo i kad griješi
”Ništa više ne može da bude isto. Kosovo je dobilo sve razloge za euforiju. A Srbija je dobila još jednu važnu poruku svijeta: ovakvom odlukom sud je potvrdio kontinuitet lošeg odnosa prema njoj, bez obzira na to ko bio na vlasti. Sad je već svima jasno: stereotip o lošim momcima i lošoj državi na Zapadu nije promijenjen. Možete mijenjati šta god hoćete, bilo koja demokratska struktura da dođe neće vas prihvatiti. Zato se Srbija mora okrenuti sebi, definisati svoje interese i ne očekivati mnogo.
Ali, ne smije previše povlađivati međunarodnoj zajednici i pristajati na uslovljavanja. I kad vam djeluje da će biti jako teško, morate ostati pri svom stavu. Ja sam to naučio odavno. Upravo to činim”, prilično rezigniran zbog još jednog udarca koji je Srbija doživjela u borbi za očuvanje Kosova, Milorad Dodik, premijer RS, kaže da je došlo vrijeme i da Srbija nauči da kaže "ne":”Srbija mora da stvori poziciju da se nešto pita. Mora da nauči da ponekad "pokaže zube". Ali, mora i da zna dokle može da zategne”.
* Vlasti Srbije i dalje veruju da nije sve gotovo i da slijedi nova faza bitke za Kosovo koju može da dobije?
– To je priča koja se temelji jedino na emocijama. Srbija će morati da se osvijesti. Kosovo je sve manje dio Srbije. Ako nastavi da živi od imaginarne priče "Kosovo je Srbija", sama Srbija će se naći u problemu. To je, sasvim izvjesno, gubitnička koncepcija. Ja razumijem da je veoma teško odreći se Kosova i vjerujem da to nijedan političar ne može. Ali, ovo je sve manje odnos Kosova i Srbija, a sve više odnos međunarodne zajednice i Srbije. To mora da se shvati. Nisam neko ko vjeruje u teorije zavjere, ali neke stvari su se jednostavno dogodile: Jugoslavija se raspala, Crna Gora se odvojila, Kosovo više nije u Srbiji. Koliko god u to ne mogli da povjerujemo.
* Mislite da Srbija sada treba da odustane?
– Srbija će se još mrcvariti, ali moj osjećaj je da je to izgubljena stvar. Teško je to saopštiti ljudima i mnogima se neće svidjeti ovo što govorim. Ali, otvoreno da kažem: Srbiji nije interes da joj se Kosovo vrati. To je ogromno političko tijelo, ona bi se vrlo brzo mogla naći u situaciji da, zbog ispunjavanja raznih standarda, bude prinuđena da Albancima prepusti mjesto predsjednika ili premijera. Da li je Srbija spremna da ključno mjesto prepusti Albancu koji će se opet baviti separatizmom? Samo pozivam na otrježnjenje.
* Je li otrježnjenje pokušaj da se podjelom dođe bar do nekog parčeta Kosova?
– Sve može biti predmet za raspravu u nekom budućem vremenu. Zašto ne izaći sa uslovima – ako želite da priznamo nezavisnost jednog dijela Kosova, onda tražimo da sjever pokrajine ostane u Srbiji, da srpski narod u dijelu koji ostaje van teritorije dobije poseban status, da se zaštite spomenici i manastiri…
* Jeste li nekad otvoreno razgovarali sa predsjednikom Tadićem na ovu temu?
– Pa, rekao sam mu da ne vjerujem u dobar ishod ove koncepcije. Nažalost, priča o nastupu u Generalnoj skupštini UN neće se završiti ništa bolje. Mislim da će to biti još veći poraz. A, poslije toga više ne možete ništa.
Mislite li da će vam Tadić zamjeriti na ovome?
– Odnosi sa Tadićem nikad nisu bili zasnovani na njegovim zahtjevima prema meni na određenoj vrsti ponašanja. Uvijek je želio da pomogne. Ali, Srbija će biti jača ako prihvati RS nego ako je skrajne.
* Ipak, očekuje se podrška nekih važnih zemalja. Ne mislite da država mora da ide do kraja dok god ima prostora, dokle Rusija i Kina imaju veto…
– Niko se neće sažaliti nad Srbima. Ovo je priča o moći. Moć kreira pravo.
* Vi ste se, dakle, od Kosova oprostili. Ali, i dalje ne dozvoljavate da BiH prizna proglašenu nezavisnost?
– Neka je svima jasno: mi nikada nećemo napustiti odbranu pozicije Srbije oko Kosova. Kakve god varijacije Srbije bile, šta god mi mislili o njima, staćemo iza njih. Nikada, nikada, nećemo dozvoliti da BiH prizna Kosovo. A, mnogi u Sarajevu to bi uradili još juče. Samo zahvaljujući našem zalaganju, to se nije dogodilo.
* Dakle, iako vjerujete da je Kosovo izgubljeno, ostajete na pozicijama Srbije?
– Do kraja. I kada smo sigurni da griješi, ostajemo uz Srbiju.
* Jesu li počeli pritisci na vas da promijenite stav?
– Niko ne dolazi da me ubjeđuje jer znaju šta ću im reći. Što se tiče toga, potpuno sam komforan.
* Kažete da je Srpska postala "zamorče" BiH i da odluka Suda može biti smjernica da krenete istim putem kao Albanci. Spremate li to akciju dok je teren još vruć?
– Uvjeren sam da Bosna nema budućnost. Ona se može na silu održavati. Može ovako da "klapa" dok se spolja u nju uliva infuzija i stvara privid demokratije: kao svima nešto dobro, kao Evropljani nam nešto daju, a mi, kao, svi srećni… Ali, ne može to dovijeka. Bosna nije faktor dugoročne stabilnosti regiona. A neko drugo rješenje, mislim, jeste.
* Koliko ste vi oročili to vrijeme?
– Srpska je u "Dejtonski sporazum" unijela dio svog subjektiviteta. Veliki svijet je stvorio ovu Bosnu da muslimane ne ostave same. Ali, ni Srbima ni Hrvatima život sa njima ne odgovara. Ova priča trenutno odgovara samo muslimanima koji vjeruju da mogu da ovladaju cijelom Bosnom. A to neće moći. Nas niko neće potčinjavati. Mi Srbi ne živimo u Bosni, nego u Republici Srpskoj. Bosna je za nas moranje. Nešto što želimo da stresemo sa leđa kao teret. To je jasno i strancima ovdje koji se sastaju godinama svakog petka da donesu odluke o BiH. I toj "ambasadorokratiji" je jasno da multietničnost može negdje da se sprovede, ali u Bosni je ona nemoguća. Bosna je mentalno podijeljena zemlja. Bosna je jedna velika greška Zapada.
* To Zapad nikad neće priznati, a vas će i dalje smatrati rušiteljem?
– Zapad to neće da prizna i zato ulaže ogromne napore da je na silu održi. Angažovane su razne bitange i vucibatine, poput Jelka Kacina. On je pozivao na rat, a sad nam drži pridike. Ja nikada nisam bio čovjek rata, on je bio taj. Ja sam mirno živio i slušao njega kako se dere i poziva na rat!
* Koja je to crvena linija na kojoj ćete da presečete, da kažete da tako više ne može i da tražite referendum o nezavisnosti?
– Tu sam potpuno realan. Naši mogući saveznici oko te ideje nisu pobornici separacije. Ne podržava to ni Srbija. To narušava njenu teoriju teritorijalnog suvereniteta. Isto će nastupiti i Rusija. I Kina. Moramo da budemo pragmatični. Ko nam je saveznik u tom poslu? Ako ga nema, odluka da raspišemo referendum u ovom trenutku bila bi čist avanturizam. Ja imam emociju. Ali, kad bi se rukovodio samo emocijama, otišao bih daleko.
* Čemu onda cijela priča o mogućem otcjepljenju?
– U ovom trenutku, mi želimo da jasno etabliramo naša prava da se u nekoj budućoj situaciji možemo ponašati na isti način kao sada Albanci. Mnoge zemlje koje su tražile nezavisnost nisu to pravo dobile odmah. Ako neko misli da može odmah, evo, neka izvoli. Ja mislim drugačije. Moramo da budemo strpljivi i da platimo cijenu vremena u kome se nalazimo. U tom vremenu moramo da živimo za Srpsku i da je gradimo. Dakle, crvena linija je Republika Srpska. Od nje više ne damo nikom ništa.
* Vjerujete li da je jednog dana moguće, iako Srbija sada ne pokazuje spremnost za to, da se Kosovo zamijeni Srpskom?
– U politici i životu sve je moguće. Možda je pitanje vremena kada će neko reći: za trajnu stabilizaciju je pravo rješenje – Kosovo na stranu, Republika Srpska unutra. Zašto bježimo od savezništva Srbije i Srpske kao tabu teme? Zato što je neko u Vašingtonu rekao da o tome nije lijepo pričati. Ne treba ignorisati veliki svijet, ali ne treba ni sve prihvatiti. Njima je ovo mandat, a nama život.
Stranci rade za opoziciju
* Mislite li da će opozicija dobiti podršku stranog faktora da bi se vaša pobjeda bar umanjila, ako ne može da se spriječi?
– Veoma je jasna ta koncepcija. Ovdje se još krajem prošle godine krenulo u snažnu akciju rušenja Dodika i SNSD. Odmah je Mladen Ivanić prešao u opoziciju, Draganu Čaviću je omogućen povratak u politiku. Čak je i SDS doživeo rehabilitaciju. Samo da bi se stvorio opozicioni front.
Ali, jasno je da opozicija nema snagu jer ima podršku stranaca, ali ne i ljudi ovdje. A oslanjanje na podršku stranaca je veoma opasno za samu opoziciju. Jasno je i opoziciji i njihovim mentorima da ne mogu da nas pobijede i zato im je motiv da nam bar smanje uticaj, tako što bi da ugroze mehanizam zaštite vitalnog interesa u zajedničkim organima.
Sadašnji član Predsjedništva Nebojša Radmanović pokretao je to pitanje čak šest puta. Stavljanjem karti na Mladena Ivanića, stranci to žele da spriječe. Dubravka Vujanović (Večernje novosti)
Komentari