Milorad Dodik : Nisam protiv BiH, vrijeme nas gura u dogovor!
Ovo je trenutak u kojem se još može izgraditi neka vrsta bazičnog povjerenja u BiH, kaže Milorad Dodik, lider SNSD-a i član državnog Predsjedništva.
Dok sam putovala u Banju Luku, vijesti su prestizale jedna drugu: najavljuju se nove koalicije, izbacivanje SDA iz vlasti: hoćete li i Vi učestvovati u prekompoziciji vlasti ili ćete se Vi, Čović i Izetbegović dogovoriti?
– Naša bazična politika je da izborni pobjednici u narodu treba da budu zastupljeni. Ako se promijeni odnos u Federaciji BiH, onda to generiše i neke druge mogućnosti. Naši koncepti se očigledno duboko razlikuju, počevši od one Deklaracije SDA koja traži novo uređenje BiH. Naša osnovna politika je konfiguracija BiH u kojoj je vidljiv RS sa funkcionalnim institucijama BiH bez miješanja stranaca. Mi smo jasno rekli da smo protiv BiH koju kreiraju stranci. Ali nismo protiv Bosne i Hercegovine. Ako ima pameti kod svih, dogovorićemo se. Ovo vrijeme nas gura u dogovor. Spreman sam za to.
Taj dogovor se zasniva na tome da niko nikome ništa ne nameće, niti da neko nekoga onemogućava da nešto radi. Naravno, to podrazumijeva da se Ustavni sud BiH očisti od stranaca i da se do tada suzdrži od neustavnih odluka. SDA, sa druge strane, smatra da taj intervencionizam treba zadržati. Ja sam spreman da razgovaram i o Sudu i Tužilaštvu BiH, ali ne o ovakvom Sudu i Tužilaštvu BiH.
I SDA je ustala protiv Tužiteljstva BiH.
– Tužioci koji su angažovani na tom slučaju bili su Bošnjaci. Ne znam koja je tu uloga glavnog tužioca. Vrijeme nabavke u vrijeme korone nije isto kao ono prije ili kao ovo sada. To je bila naprosto vrsta jurnjave. To je posebno vrijeme. Odjednom se to zaboravi. Mislim da nema takvog zlotvora koji je u tim okolnostima mogao da gleda kako da nešto zaradi. Moguće je da ima takvih.
Šta je onda bilo sa mobilnom bolnicom?
– Polako, samo da ovo objasnim. To je bilo jedno potpuno nestabilno vrijeme. Ne pravdam nikoga, ali nisam za cijepanje dlake na četvoro. Neka radi Tužilaštvo svoj posao. Nama je ta epidemija kasnila i prvo je stigla u Banju Luku. Tih dana su dolazile one strašne slike iz Italije i Francuske. Da se čovjek zaledi. Morali smo da radimo. Opozicija nas napada što smo radili, a da nismo, rekli bi da smo kukavice i da smo se sklonili. U tim okolnostima pojavila se mogućnost da se nabavi jedna bolnica koja je bila spremna da se pošalje u Vijetnam. Mislim da tu nema ničega spornog osim tih tehničko-administrativnih okolnosti.
Jedan dio opreme je mogao da se carini odmah, a jedan dio je podlijegao odobrenjima zdravstvenih vlasti u BiH. I tu je stalo. Tražili su se neki dodatni papiri, što je odnijelo tri-četiri sedmice. Oni su počeli da montiraju ono što je stiglo. Vlada RS-a je raskinula ugovor, ali kada dobavljač sve kompletira, sugerisaću Vladi RS-a da provede redovnu proceduru i da nabavi tu mobilnu bolnicu, mislim da je to fer. Tu nema nikakve malverzacije. Priznat ću nešto: bilo je straha. Radio sam po 14-15 sati i imao sam strah. Nisam se plašio za sebe, ali sam se plašio masovnih posljedica. Mi ne bismo mogli izdržati pet ili deset hiljada mrtvih.
Zar se bar u takvim okolnostima nije moglo više dogovarati, makar usaglasiti da policijski sat bude u isto vrijeme u BiH?
– U martu sam inicirao sjednicu Predsjedništva BiH. Donijeli smo sve mjere. Bilo je koordinacije. Premijeri su komunicirali i u dan-dva je bilo sve identično. Kada je FBiH ukinula policijski sat i karantine, to nam je napravilo probleme, jer smo imali drugi režim. Nije izvlačenje, niti pravdanje, ali naše statistike govore da od početka pandemije do kraja vanrednog stanja ima manje mrtvih starijih od 65 godina nego prošle godine. Dakle, zdravstveni sistem je bio usmjeren mnogo više na tu populaciju sada.
Slični su podaci i u Federaciji.
– To ne govori o našem zdravstvenom sistemu, nego o našem mentalitetu. Mi smo, za razliku od FBiH, testirali cijeli krug i tražili klastere. Privodili smo ozbiljan broj ljudi. Presretan sam što u BiH nismo doživjeli eskalaciju i stradanje. Tu postoje razne teorije, ali mislim da nije bilo vlasti na ovom prostoru koja je mogla olako da gleda šta se dešava u Evropi. Možda je Evropa mogla očekivati da njoj to dođe od BiH, ali BiH nije mogla očekivati da korona dođe iz srca Evrope. Ali, eto, desilo se. Bilo bi pametno da se napravi opsežna analiza tog perioda, kompletan izvještaj, da se pokažu problemi i stavi tačka.
Hoćete li inicirati to na Predsjedništvu?
– Mi smo to u Republici Srpskoj uradili. Nije problem inicirati to i razgovaraću o tome. I dalje imamo neke mjere koje su u toku. Ako ne bude izvještaja, naravno da ću da ga tražim.
NSRS je raspravljao o Rezoluciji o poštivanju žrtava fašističkog režima i pokreta koja je usvojena na sjednici Predstavničkog doma Parlamenta BiH. Prethodno su u Sarajevu bili protesti protiv mise u Bleiburgu, a Vi koji često govorite o žrtvama iz Drugog svjetskog rata i ističete da su Srbi najviše stradali ustali ste protiv te rezolucije. Zašto?
– Protestima u Sarajevu je prethodilo dvadesetogodišnje obilježavanje Bleiburga u Sarajevu. Vjerujemo da je taj problem nastao iz ukupnog problema koje imaju elite bošnjačkog i hrvatskog naroda.
Vi mislite da su hiljade ljudi protestovale zbog elita?
– Ja to ne omalovažavam. Može da bude pitanje i zašto nije bilo protesta prije pet ili 10 godina dok se to dešavalo.
Ali nije se dešavalo.
– Kako nije kad je još u toku rata organizovano obilježavanje Bleiburga u Sarajevu.
Govorite o proljeću prije Daytona?
– Nećemo mi oko toga polemisati. Ja nemam dilema: u Bleiburgu su pobijeni pripadnici ustaša koji su činili zločine ovdje. Nemam potrebe da ulazim u to da li su se oni predali ili ne i da li su imali oružje ili ne. Prostor BiH je tada bio u potpunosti integrisan u NDH.
Problem te rezolucije je njen naziv. Ovdje je bio nacistički pokret, koji je slijedio ideologiju Njemačke i Hitlerovog režima: ustaše su imale organizovane logore i to ne samo za obične ljude nego i za djecu. I to su bili u značajnom obimu Srbi. A nazvati NDH takozvanom govori da je to neka imaginacija i da to nije stvarna priča. Ne može NDH biti takozvana. Mora da bude NDH koja je bila tadašnja država hrvatskog naroda. Uzmite Rezoluciju. Protivljenje misi meni nije sporno, govorio sam o tome, ali o tome je morala da se obavi daleko ozbiljnija rasprava. Veoma je teško doći do toga, jer tri naroda imaju tri istine. Ako jedan narod u BiH pravi komemoraciju, drugi istim povodom pravi svečanost.
Nemoguće je reći da su antifašistički karakter u BiH imali građani, a onda se kaže da su to Bošnjaci koji tada, moramo da priznamo, nisu postojali pod tim nazivom, onda Hrvati, pa tek onda, na trećem mjestu Srbi. A najveći dio partizanskih odreda do samog kraja bili su Srbi. I to ne može niko da ospori. Kako smo onda mi na trećem mjestu u toj rezoluciji? Predstavnički dom PSBiH je trebao da kaže da osuđuje održavanje mise i tačka. Samo to. Što se išlo u ocjenu karaktera samog rata? Kako može da piše “takozvana NDH”?
Molim Vas, šta je Vaš problem sa CIK-om?
– Nije provedena procedura. U zakonu piše da mora da se formira konkursna komisija koja će provesti proceduru, rangirati i onda Parlament bira. Toga svega nije bilo.
Sud je ustanovio da odluka nije nezakonita.
– Nije ni čudo s obzirom na to kakav imamo sud. Nemoguće je da u zakonu piše da mora biti komisija, a da nje nema. A nezakonitim se na drugim mjestima proglašavaju nedostaci zareza ili drugačija intonacija.
Nije valjda da se plašite izbora?
– Ja da se plašim? Jedini smo mi koji hoćemo izbore. Hoćete da vam pokažem podatke? Ali mi želimo da onemogućimo zloupotrebu tog procesa.
To kažete Vi koji ste sa SDA i HDZ-om odbili skenere i videonadzor biračkih mjesta?
– To nije ta priča. A softveri bi trebali da budu pod nekom stranom kontrolom? E to ne može. Ja sam konstatovao da u Vijeću ministara BiH nemamo većinu za donošenje odluke o finansiranju, a onda su mnogi zaključili kako mi ne damo izbore. Nije tačno.
Mi nudimo da platimo izbore u RS-u a da nam Vijeće ministara BiH vrati taj novac. Bošnjaci i Hrvati očigledno su došli do nivoa zatezanja po svim nivoima. Svi naši ministri u Savjetu ministara BiH će glasati za to. Ako treba, daćemo novac iz našeg budžeta. Mi smo protiv prolongiranja izbora. Mi hoćemo izbore. Malo je vlasti u regionu koji hoće. Obično izbore traži opozicija, a kod nas opozicija prolongira izbore.
Je li zato izbora u Mostaru opet nema?
– Nisam faktor tog dogovora, mada sam zainteresovan kao predstavnik srpskog naroda da se to riješi. Moram da priznam da ne znam detalje. Umoran sam od toga da ih pratim. Odlučio sam da čekamo dogovor hrvatske i bošnjačke elite. Ali jeste neprihvatljivo što tih izbora nema. Najveći problem za BiH je mostarizacija BiH. Ja sam protiv toga. Ja sam za redovne izbore u okviru postojećih zakona, zalažem se da se izborni proces unaprijedi i da više nemamo ljagu da se izbori održe danas, a da nemamo rezultate mjesec. Daleko veće zemlje znaju rezultate iste noći po okončanju glasanja. Ja sam za to da se napravi ta tehnologija, ali ona mora biti u potpunosti nezavisna. Podržavam i izmjenu Izbornog zakona, da se spriječi politička korupcija i zalažem se da se utvrdi da strankama pripadaju mandati.
Da li je većina koja je napravila Vijeće ministara razgovarala o Izbornom zakonu?
– Jesmo. Jednu noć sam proveo sjedeći sa Komšićem i Džaferovićem u Istočnom Sarajevu i pričali smo o tome. U mnogim stvarima smo saglasni, kao što je sistem javnih nabavki koji generiše najznačajniji nivo korupcije u BiH. To treba radikalno promijeniti. U BiH je uveden potpuno pogrešan pristup da je najjeftiniji ponuđač i najbolji. To nije tako, to se u Zapadnoj Evropi ne radi tako. Zato imamo poslove koji se rade danas, a propadaju za tri godine. Mi ulazimo u rekonstrukciju magistralnih puteva u RS-u. Uložićemo 300 miliona maraka. Tražio sam da nadzor bude isključivo iz Njemačke, Norveške i zemalja koje imaju visoko izgrađene standarde. Nadzor nad gradnjom autoputa Banja Luka – Gradiška na potezu od Laktaša do Gradiške je radila strana kompanija i tu nema nijednog poremećaja. A na potezu od Banje Luke do Klašnica ima propusta, a to je urađeno pod domaćim nadzorom. Moramo to da dati onima koji to najbolje rade, a ne onima koji su najjeftiniji. I kada sam s njima razgovarao o tome, dogovorili smo se do u detalj.
Zašto to onda ne provodite?
– Kako? Ja to hoću, mogli bismo se dogovoriti. Bošnjačka politička elita se uljuljkala u stalni patronat, a moraju da računaju da će to jednog dana proći. Mi smo vidjeli da nama ti stranci nisu uvijek bili objektivni i pošteni. I još nešto – bošnjačka politička elita je između sebe razjedinjena. To se vidi. Niko nije dominantan jer niko ne može sam da formira vlast u okviru bošnjačkog naroda.
Vidi se i da su hrvatska i srpska politička elita u konfliktu sa bošnjačkom?
– A šta radi bošnjačka politička elita? Kod Srba bira gubitnike izbora – SDS i PDP – a kod Hrvata im nameću Komšića, tako Hrvati to vide, kao podvalu koju ne mogu da prihvate. Ni mi ne možemo da prihvatimo da sjedimo u toj parlamentarnoj većini u Sarajevu i da se SDA udruži sa svim bošnjačkim partijama za sve ono što je na neki način protiv nas, a za to pribave i političke gubitnike iz RS-a. To se tako u politici ne radi. U politici se dogovara. Ovo je trenutak u kojem se još može izgraditi neka vrsta bazičnog povjerenja u BiH. Za to je potreban dogovor tri političke elite. I to ne nametanjem. Nemoguće je sad promijeniti Ustav i ja to znam. Ali bismo mogli da uradimo neke stvari koje bi mogle da pojačaju povjerenje. Ja sam za to.
Rusija i Zapad
Nikad nisam odustao od toga da pokušamo da se dogovorimo. Znaju i Džaferović i Komšić da ja nisam protiv toga da na nivou BiH budu i Sud i Tužilaštvo. Ali jesam protiv ovakvih. I oni su protiv ovakvog Suda i ovakvog Tužilaštva. I to se sada najbolje vidi. A niko ništa ne čini da se to promijeni.
Gdje je Milorad Dodik između Zapada i Rusije?
– Ja sam za Republiku Srpsku.
To nije odgovor.
– Jeste. Ja se ne opredjeljujem. Sasvim je normalno da radimo i sa Zapadom i sa Rusijom. Nisam od onih koji zbog nekog malignog ruskog uticaja treba da odbaci Rusiju i kaže: Nemoj da mi ko prilazi ovdje.
A ima li malignog ruskog uticaja u BiH?
– Nema. Više ima malignog zapadnog uticaja.
Koji je to maligni zapadni uticaj?
– Šta imaju ambasadori da upravljaju Bosnom i Hercegovinom? Još nisam čuo da je poštovano ono što kaže ruski ambasador, ali se redovno provodi ono što kažu zapadni.
Čekajte, u PIC-u su i ruski i zapadni.
– Pustite PIC. Vi ne gledate ko hoda po kancelarijama i kako to ide. Ako je nešto suvereno u BiH, onda je to RS: ovdje nema stranog miješanja. Mi smo za saradnju i prihvatićemo evropski put. Mora da bude RS vidljiv sa stanovišta svojih ovlaštenja. Niko ne može da se miješa. Ja sam bio optimista kad smo ono bili u Bruxellesu i rekli nam tri stvari koje smo trebali da riješimo za status kandidata: roming, certifikovanje visokoškolskih ustanova i izbor Savjeta ministara BiH.
Tad sam ja bio predsjedavajući. Riješili smo roming. Certifikovanje je ostalo problem. Bivši komesar za proširenje Johanes Hahn trebao je da stigne 28. marta i da promovišemo da smo ispunili sve uslove. I naravno – Hahn uleti u prazno. To je bilo njegovo poniženje. Mjesec nakon toga dobijemo uslove koje ćete tek vidjeti. Ne želim da budem donosilac loših vijesti, ali to će zakopati BiH. To se nije smjelo dogoditi. Savjet ministara smo mogli da formiramo. Na kraju smo ga i formirali, ali smo izgubili vrijeme. Izgubili smo dogovor za dobijanje kandidatskog statusa. Žao mi je što smo to izgubili. Sad smo dalje ne samo zbog nas nego i zbog Evrope. Sad moramo da sačekamo konsolidaciju same Evrope.
A možemo li uraditi nešto za sebe, za Bosnu i Hercegovinu?
– Nisam protiv. Nisam za to da se nanosi bilo kakva šteta bošnjačkom narodu, ali jesam protiv bošnjačkog ekspanzionizma. Banju Luku i Sarajevo treba prihvatiti kao realne činjenice i jedni drugima ne treba da smetamo. A sva politika u BiH posljednjih 20 godina je da drugome smetaš. Ja sam uvijek bio za dogovor. Evo, hoću ponovo, ali se moramo odreći stranaca.
Komentari