Kliker.info

U briselskom restoranu znakovitog imena “Amigo”, u samom središtu najljepšeg dijela “glavnog grada” Evropske unije,  za mog sagovornika i mene nije bilo ni jedenja i pijenja, čak se ni kafom nismo služili. Nismo se svađali i nadmudrivali, niti smo jedan drugom laskali.

Pod pritiskom predrasuda da “svečana primopredaja dodatnih odgovora na Upitnik Evropske komisije” ne bi trebala biti razlog šefu države da se bavi administrativno-tehničkim detaljima kandidatskog statusa, s predsjedavajućim Predsjedništva Bosne i Hercegovine Miloradom Dodikom počeo sam razgovar o stvarnim razlozima ponovonog dolaska u Brisel u roku od 35 dana. Odgovor je bio iznenađujući:

“Ja nemam vremena za dangubu. Ako, zajedno sa drugim kolegama u Predsjedništvu, najduže za godinu ne uspijem vratiti Bosnu i Hercegovinu sa sadašnjeg puta samouništenja na pravi put, ja napuštam Predsjedništvo, vraćam se u Banjaluku, pa neka sve propadne”, odgovorio je Dodik “zakovanog” pogleda u oči svoga sagovornika.

Izgubljeno mnogo godina 

Na pitanje da li je to u ponedjeljak rekao i zvaničnicima Evropske unije, on je odgovorio:

“Da, iako ne baš doslovno tako, ali sam briselske prijatelje zamolio da nam od sada ne daju preteške uslove za kandidatski status. Pokušao sam ih uvjeriti da bi se procesi u Bosni i Hercegovini nakon sticanja kandidatskog stausa u mnogim aspektima mogli okrenuti u pozitivnom pravcu. Složili smo se, takođe, da je jedno biti u statusu potencijalnog kandidata, a sasvim se drugačije međusobno razgovara kada ste za još jedan, za nas važan, korak bliže Briselu.”

Evropski komesar za proširenje Johannes Hahn i šefica EU diplomatije su se, kako tvrdi predsjedavajući bh. Predsjedništva, složili s njim.

“Saglasni su sa mnom da se mnogi naši problemi mogu i moraju rješavati odmah, jer je mnogo godina izgubljeno u nepovrat. Rečeno mi je da ćemo za rješavanje nekih od najvažnijih problema imati bezrezervnu pomoć Evropske unije, da mnogo toga, poput formiranja Savjeta ministara [Bosne i Hercegovine], možemo i moramo uraditi sami. U Briselu, takođe, nemaju ništa protiv ako nam u rješavanju naših nagomilanih problema budu pomagali i drugi naši prijatelji. Dogovorili smo se da neka neriješena pitanja odložimo za kasnije.”

“Rekao sam im, takođe, da bi odgovornost morali od sada da snose oni koji stvari kod nas ne postavljaju na pravo mjesto, koji se razmeću lažnim nadama dok nam građani odlaze iz zemlje. Odgovornost treba da snose, naravno, i oni koji nam svima jedu dragocijeno vrijeme kojekakvim nerealnim inicijativama, zahtjevima i kvazivizijama o unitarnoj ili građanskoj Bosni i Hercegovini. Ja sam transparentni pragmatičar, koji na Bosnu i Hercegovinu gleda očima realiste, i tako se i ponašam.”

‘Ni građanska, ni unitarna’

Na pitanje kako, onda, Milorad Dodik u ovom času, kao predsjedavajući Predsjedništva, vidi Bosnu i Hercegovinu, rekao je:

“U ovom je času vidim kao karikaturu od države, a volio bih je vidjeti kao harmoničnu zajednicu, sastavljenu od dva ravnopravna entiteta, u kojoj niko nikoga ne negira, niti iko ikome smeta da napreduje. Bosna kao država može da opstane samo ako bošnjački političari, moj kolega Željko Komšić, takozvana ljevica i inteligencija u [entitetu] Federaciji Bosne i Hercegovine, postanu svjesni da je Bosna i Hercegovina složena država i da kao takva nema nikakve izglede da u skoroj budućnosti postane građanska. A unitarna svakako neće nikada ni postati. Ja, kao što je javnosti poznato, imam šestoro unučadi, moja je dužnost i po tom osnovu da stvaram i da iza sebe ostavim što bolje uslove za život svima onima koji tek dolaze.”

Na pitanje da li se sve učestaliji kontakti sa zvaničnicima EU-a, stranim diplomatama i “prijateljima Bosne i Hercegovine” te retorički probosanko-hercegovački nastupi Milorada Dodika kojima bh. javnost u zadnje vrijeme svjedoči, mogu smatrati “preobraženjem” iz “srpskog nacionaliste” u reformistu od državnog, a ne samo entitetskog značaja, predsjedavajući bh. Predsjedništva je bez oklijevanja, gotovo podviknuvši, odgovorio:

Da nam građani ostanu u zemlji

“Ni ja, ni mi svi zajedno nemamo vremena čekati. Apsolutno sam spreman dati sve od sebe da nam građani ostaju u zemlji, da gradimo autoputeve, gasovode i druge energetske objekte. Ali, službeno Sarajevo se mora napokon odreći svoje dosadašnje politike podaništva. Tamošnji političari se moralju početi ponašati državnički. Mi vlastite probleme moramo i možemo početi rješavati sami, a na drugima je da nam u tome pomognu koliko oni mogu i koliko žele. Kao član bh. Predsjedništva sam spreman odmah sada potpisati svaki razvojni projekat u Federaciji BiH ako se takvim projektima stvaraju bolji uslovi za građane, bez obzira da li iza takvih projekata finansijski stajali Turci, Kinezi, Rusi ili ‘marsovci’. Ali, nisam spreman na saradnju u kojoj se vlastite greške i podvale ne vide, a meni se u svakoj mojoj riječi traga za nekakvom zavjerom.”

– S kakvim bi se promjenama, dakle, moglo odmah početi?, pitao sam predsjedvajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

“Čim se vratim iz Brisela, ja ću pripremiti i potpisati papir o ukidanju roaminga u mobilnoj telefoniji, na što nas iz Evropske unije već godinama podstiču. Na taj način bi troškovi mobilnih usluga za građane Bosne i Hercegovine i regiona mogli biti i do 80 posto jeftiniji od sadašnjih. Zar to nije ono što građani od nas političara očekuju? Ja ću papir, kažem Vam, potpisati i dostavit ću ga ostaloj dvojici članova Predsjedništva, pa neka ga oni podrže, ili odbace, ako smiju ili ako žele”, rekao Dodik.

– Samo to?

Novac za reprezentativne ekipe

“Kažem Vam da sam spreman za svaki dogovor koji ide u korist Bosne i Hercegovine, koja nije ni Izetbegovićeva, ni Džaferovićeva, ni Komšićeva očevina. Spreman sam za Bosnu i Hercegovinu sa kredibilitetom ozbiljne države. Evo, naprimjer, meni se i ovoga puta prigovara što sam došao u Brisel specijalnim letom. A zašto? Pa zato što mi u ‘našem’ entitetu [Republika Srpska] imamo službeni avion i helikopter, a oni u Federaciji BiH i na novu države nemaju. Molim Vas, kakvo je to predstavljanje države? Kakva je to prezentacija države čiji članovi Predsjedništva putuju sa presjedanjima u Beču, Frankfurtu ili kojekuda? Ja državu ne vidim tako. To je karikatura od države, koju hitno treba uozbiljiti.”

Kada sam mu, potaknut ovakvim narativom, kao stari prijeratni znanac, sugerirao da od sada, “u znak potvde naprijed izgovorenog u korist države”, počne konačno navijati za sve sportske reprezentacije Bosne i Hercegovine, umjesto za sportiste susjedne države, Dodik me je prvo prostrijelio vatrenim pogledom, a zatim se u trenu sabrao i kao iz rukava počeo nizati svoje “kontradokaze” o “formi i suštini”.

“Eto, ja govorim kako govorim! Ali, takav kakav sam, nedavno sam sa zadovoljstvom i razumijevanjem primio delegaciju Košarkaškog saveza Bosne i Hercegovine. Njima je potrebno pomoći i obećao sam da na mene mogu računati. Zatražit ću od svojih kolega u Predsjedništvu da se iz državnog budžeta za sve reprezentativne ekipe u zemlji izdvoji najmanje pet miliona eura, a da se Košarkaškom savezu od toga dodijele dva miliona eura. I to, dakle, pokazuje da ja nisam opstrukcija kada za to nemam povoda i kada ni mene, ni Srbe u Bosni i Hercegovini niko ne ucjenjuje. I nije samo ovo primjer.”

Pomoć za igralište u Semizovcu

Na pitanje da navede još neke, odgovorio je:

“Desetog februara, dok sam u najboljoj namjeri otvarao Evropski olimpijski festival mladih – EYOF, neki su me iz publike izviždali, drugi su mi aplaudirali. Publika se  na stadionu može ponašati ovako ili onako, ali za mene je bila bitna poruka koju sam namjeravao poslati u svijet. Javnosti bi mogao biti poznat i nedavni primjer, kada se, po dolasku iz Banjeluke u Sarajevo, nismo mogli prizemljiti helikopterom zbog magle. Pilot je odlučio da spuštanje obavi na igralištu u Semizovcu, onom naselju pored Sarajeva.

Kada smo se iskrcali i krenuli prema prvoj obližnjoj kafani, gdje bismo se sklonili dok ne stigne po nas auto iz Sarajeva, oko nas su se počeli okupljati građani. Na kraju ih je bilo pedesetak. Jedan me je od njih u jednom trenutku upitao: ‘Da li, predsjedniče, i nama možete pomoći?’ Kada sam ga upitao za vrstu problema, rekao mi je da građanima ovog malog mjesta treba 1.500 eura za popravku ograde oko igrališta na koje smo upravo sletjeli. Odgovorio sam da ću sa saradnicima takvu mogućnost brzo razmotriti. Kada sam došao u zgradu Predsjedništva, odmah sam svojima dao nalog da prouče da li i kako možemo ljudima u Semizovcu pomoći. Umjesto 3.000, koliko su tražili, za nekoliko dana im je odobreno 5.000 eura za igralište, koje je tim građanima očigledno od životne važnosti.”

Uz konstataciju da je “priča iz Semizovca” ljudski dirljiva i poučna, skrenuo sam temu ponovo na politiku. Još preciznije, na međunarodne odnose, izvještavajući predsjedavajućeg bh. Predsjedništva da sam, sticajem profesionalnih okolnosti, nedavno imao uvid u jednu obimnu neformalnu briselsku analizu pod naslovom “Milorad Dodik, 20 godina vladanja”. Tom analizom se, rekoh mu, uz ostalo, spekulira da bi se, nakon Zorana Zaeva u Sjevernoj Makedoniji, novo pozitivno političko čudo sada trebalo dogoditi u Bosni i Hercegovini.

Dinamična ekonomija i visok standard

Na 32 stranice te analize jedino se Dodikovo ime spominje kada se govori o političkom pragmatizmu u Bosni i Hercegovini.

“Nije loše da analize postoje”, odgovorio je smijuljeći se, a zatim je u trenu navukao obrve i nastavio sasvim uozbiljeno u diplomatskom tonu:

“Evropska unija ima svoje interese i logično je da ih ima. Ali, meni nije logično da mi u Bosni i Hercegovini već 25 godina ne znamo šta su naši zajednički strateški interesi, kuda idemo, s kim i po koju cijenu. Naši zajednički interesi bi, ponavljam, trebalo da budu dinamična ekonomija i visok životni standard naših građana. Ovi se ciljevi ne mogu dostići bez domaće sloge i stranih investicija. Ekonomije nema ni bez autoputeva, vlastite energije, gasovoda i bez uključivanja na sve druge regionalne, evropske i globalne trendove”, rekao je Dodik, stisnuvši mi vojnički ruku, ustade i podviknu prema svojim saradnicima: “Idemo, moramo stići prije mraka.”

U tom trenutku u Briselu je puhao neuobičajeno jak jugozapadni vjetar, a ubzo je počeo padati i slab snijeg. Lično bih najmanje tri puta promislio prije ukrcavanja u lahornu “Cessnu 525” u vlasništvu Vlade RS-a, kojom je predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine, sa desetak drugih članova ekipe, u ponedjeljak ponovo dolazio u Brisel. Za neke neosnovano, za druge s razlogom. Kome li će uspjeti da posloži naše “rogove u vreći”?

Zekerijah Smajić (Aljazeera Balkans)