Milorad Barašanin : Prijetnje me neće zaustaviti
Koliko istraga u slučajevima ratnog zločina vodi Tužilaštvo BiH, koliko je optužnica podignuto, zašto su nam i dalje potrebni sudije i tužioci stranci te je li Državno tužilaštvo zaista nezavisno, samo su neka pitanja na koja je u intervjuu za "Dnevni avaz" odgovorio glavni tužilac Tužilaštva BiH Milorad Barašin. – Zaključno s krajem prošle godine u Posebnom odjelu za ratne zločine bilo je aktivnih otvorenih istraga u 279 predmeta protiv 1.063 osobe. Kada je riječ o podignutim optužnicama, njih je ukupno 132 – navodi Barašin.
Tužilaštvo BiH uskoro bi trebalo dobiti nedovršene haške istrage. O koliko je predmeta riječ?
– I na prošlosedmičnom sastanku tužilaca iz regije, održanom na Brijunima, jedna od tema razgovora bili su tranzicijski tim i transfer predmeta iz Haga. Nama je do sada ustupljeno sedam, a u pripremi je još jedan određeni broj. Međutim, ne mogu govoriti ništa detaljnije, jer se radi o predmetima koji se ustupaju u dogovoru s tranzicijskim timom.
Problem s tim predmeta koji dolaze iz Haga jesu dvojna državljanstva. Većina osumnjičenih živi u Srbiji. Kako to riješiti?
– Nismo se bavili time. Najviše smo raspravljali o problemu svjedoka, koji su ujedno i žrtve i žive u drugim državama. Već duže govorim da u BiH postoji fenomen svjedoka. Teško je biti svjedokom kada se radi o lakšoj tjelesnoj povredi, a da ne govorimo o ratnom zločinu. Ipak, vrijeme čini svoje, život ide dalje i tim ljudima teško je prisjećati se onoga kroz šta su prošli, valja im to opet proživljavati kroz priče pred sudijama ili tužiocima.
Koliko Vam to otežava istrage?
– Svjedok se mora privoljeti da bi dao iskaz. Nesporno je da ih ima koji dođu i sami, budu objektivni, iscrpni u iskazima. Ali, ima i onih koji stalno nešto kalkuliraju. Tužioci moraju biti vispreni kada uzimaju izjave, koristiti pomoć Odjela za svjedoke, jednostavno otvoriti te ljude kako bi se došlo do činjenica potrebnih za kvalitetno okončanje slučaja.
Jesu li, možda, neki predmeti padali zbog pritisaka na svjedoke?
– Imam jedan upravo takav predmet koji je završio oslobađajućom presudom. Zaštićeni svjedok promijenio je svoj iskaz, ali i to je normalno u ovom poslu.
Imate li dovoljno kapaciteta za procesuiranje ratnih zločina?
– U BiH je potrebno izvršiti prvo popis svih predmeta, jer nerijetko imamo da se istrage dupliraju. S ovolikim brojem predmeta koje radimo naravno da nam je potreban veći broj tužilaca i istražitelja. I pored toga, ipak uspješno obavljamo sve što smo planirali.
S obzirom na to da se Tužilaštvo BiH bavi ne samo ratnim zločinima nego i procesuiranjem organiziranih kriminalnih grupa te bh. političara, imate li pritisaka i prijetnji?
– Šta se smatra pod pritiskom? Kada se govori negativno o Tužilaštvu, kada se pokušavaju proturiti određene priče, sve što utiče na rad ove institucije… ali mi se ne trebamo obazirati, jer je to znak da su tužioci na pravom putu. Naravno, bilo je pritisaka, prijetnji i napada, ali će toga i dalje biti. Tome ne treba pridavati veliki značaj. Mi smo plaćeni za ovaj posao. On jeste rizičan, ali do sada, hvala Bogu, niko nije nastradao.
Dobivate li Vi prijetnje i jesu li prijavljene SIPA-i?
– Dobivam i, normalno, to se sve prijavljuje. Međutim, smatram da se u javnosti tome ne treba davati posebna pažnja. Jer, ipak iza tužioca treba stajati država. Svaki od nas prhvatio se časne uloge i mi smo prijatelji ove države, a ne neprijatelji kao što su kriminalci. Dobivam prijetnje, ali one su nebitne i neće me zaustaviti.
Stoji li, zaista, država iza tužilaca?
– Mislim da stoji. Bez obzira na to što smo kompleksni po samoj organizaciji. Tužilački sistem je kompliciran jer Tužilaštvo BiH nema nadređenu ulogu nad tužiocima u entitetima.
A imate li nadređenu ulogu stranim tužiocima? Jeste li Vi njihov stvarni ili formalni šef?
– Gdje god sam radio, ako sam bio šef, nisam to bio samo formalno nego i stvarno. Pa, tako i ovdje. Normalno, postoje pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji. Tužilaštvo BiH je specifično jer su dva rukovodioca odjela međunarodni tužioci i jedini problem nam je jezička barijera, i ništa drugo. Odgovorno tvrdim, držim sve komande u rukama.
To znači da Vas o svemu što rade informiraju. Ipak, takav dojam nije se stekao u javnosti kada je SIPA dostavila izvještaj protiv Dodika.
– Ne želim govoriti o tome šta je javnost zaključila. Oni me obavještavaju o svemu i to im je obaveza. Ako ne bi obavještavali, onda nastupaju problemi. Imam savršenu saradnju i sa Švendimanom (Schwendiman), koji vodi Odjel za ratne zločine, i Engelom, koji je na čelu Odjela za kriminal i korupciju. Oni, naravno, imaju određenu slobodu, ali samo u rukovođenju odjelima. Sve ostalo moraju kontaktirati sa mnom. Jer, glavni tužilac je alfa i omega, a posebno u Tužilaštvu BiH.
A znate li u ovom trenutku šta se tačno radi u slučaju "Dodik"?
– O svim predmetima me obavještavaju, u kojem pravcu se radi, pa tako i u tom.
Može li se uskoro očekivati optužnica protiv premijera RS?
– To je aktivni predmet i ne želim davati nikakvu kvalifikaciju.
Jeste li tokom konferencije na Brijunima razgovarali sa srbijanskim kolegom Vladimirom Vukčevićem o slučaju "Dobrovoljačka"?
– To su paralelni postupci, koji se vode i u Sarajevu i u Beogradu. Država mora stati iza tužilaca, dakle ministarstva pravde i vanjskih poslova moraju odraditi svoj dio posla. Što se tiče tužilaca, mi smo profesionalci, svako gleda da završi svoj predmet. Imamo kontakte, i formalne i neformalne, razgovaramo o Dobrovoljačkoj. Vrlo brzo počet će pregovori, a kako će se završiti, vidjet ćemo. Tužilaštvo BiH ima zahtjeve kojima se treba udovoljiti.
Tražite da Vukčević slučaj prepusti Vama?
– Pregovori su u toku i ne želim o detaljima koje dogovaram sa svojim kolegom iznositi putem medija.
Jeste li već saslušali 13 bh. građana čija su imena na Interpolovim potjernicama?
– Član 420. Zakona o krivičnom postupku BiH je jasan. To su sve ljudi koji su građani BiH, a zna se kako se postupa s njima.
Koliko je do sada saslušano osoba u slučaju "Dobrovoljačka"?
– Ne mogu vam reći. Istraga je otvorena 2006. godine, radi se o opsežnom predmetu i tužilac koji radi na njemu cijeni dokaze i iskaze.
Šta je s istragom u slučaju miniranja mezara predsjednika Alije Izetbegovića?
– To je aktivna istraga. Bilo je raznih komentara i špekulacija u javnosti. Tužilac koji radi na tom predmetu razgovarao je sa mnom nekoliko puta. Kada bude rezultata, javnost će biti obaviještena.
Općepoznato je da su slučajevi na kojima su radili strani tužioci mahom pali, a radi se o procesuiranjima bh. političara. Kako to komentirate?
– Ne razumijem pojam "pali". Ti predmeti procesuirani su pred nadležnim sudom i nastojimo biti demokratsko društvo. A u demokratskom društvu normalno je da se izriču i oslobađajuće presude.
Da preformuliram pitanje, radi li se o njihovom nepoznavanju domaćih zakona, propisa ?
– Ne bih to tako kvalificirao. Pa, u svim sistemima postoje oslobađajuće presude! Kada saberemo sve, imamo ih tek tri posto. Demokratski je da sud sudi na osnovu dokaza i činjenica. Ti predmeti su u Posebnom odjelu za organizirani kriminal i radili su ih međunarodni tužioci. Analizirali smo te predmete svi zajedno. Kada su u pitanju krupne finansijske istrage, treba biti vrlo oprezan. Ne treba brzati s dizanjem optužnica, jer bolje je predmet ne optužiti nego optužiti pa doživjeti oslobađajuću presudu.
Je li Tužilaštvo BiH uistinu nezavisno od političkih ili nekih drugih utjecaja?
– Odgovorno tvrdim da jeste.
Produžiti mandat strancima
– Predsjednica Suda BiH Meddžida Kreso i ja tražili smo da se država do kraja maja ove godine izjasni o produženju mandata međunarodnim sudijama i tužiocima, jer su nam potrebni još neko vrijeme. Za to ima više razloga. Evo samo jedan primjer. Svjedoci radije daju izjave njima nego nama. To je, jednostavno, psihološki efekt. A zna se koliko slučaj zavisi od izjava svjedoka. Edina Latif (Dnevni avaz)
Komentari