hamburger-icon

Kliker.info

Medžida Kreso : Cijeli region je talac Srbije

Medžida Kreso : Cijeli region je talac Srbije

08 Aprila
05:40 2011

Predsjednica Suda BiH Meddžida Kreso kaže u intervjuu za "Dnevni avaz" da je institucija na čijem je čelu simbol državnosti i da je posve jasno zašto je upravo ona pod žestokim udarima ovih dana kada se negira sve što ima prefiks državnog. 

Izuzetna podrška

Nekada su, ističe Kreso, ti napadi bili "prikriveniji" i "suptilniji", a danas su "javni, otvoreni, brutalni i ničim argumentirani".

–  Ti napadi prate nas još od našeg osnivanja. Optužbe koje smo slušali 2005. godine slušamo i danas – 2011. godine. Vrlo je jednostavno objasniti zbog čega Sud BiH nije po njihovoj mjeri. Mi smo profesionalni, nezavisni i oni na nas ne mogu uticati – nikada nisu mogli i nikada neće moći. To su, prije svega, tvrdnje da je Sud BiH neustavna kategorija, da je osnovan da sudi samo Srbima, da nezakonito, retroaktivno primjenjuje Krivični zakon u presudama za ratne zločine i da je nezakonito preuzeo 29 predmeta iz krivične nadležnosti RS.

Za tendencioznu tvrdnju da je Sud BiH osnovan da sudi samo Srbima upućujem na statističke pokazatelje o pravomoćnim presudama za ratne zločine Okružnog suda u Banjoj Luci, a koji se odnose na broj i nacionalnost presuđenih lica od rata do sada. Vidjet ćete da su više od 95 posto presuđenih Srbi, ali niko ne kaže za taj sud da sudi samo Srbima. Tačno je da smo na osnovu važećih propisa u svoju nadležnost preuzeli šest krivičnih predmeta iz Krivičnog zakonodavstva RS, a ne 29, kako je rečeno, 16 iz federalne nadležnosti, dva iz Brčko Distrikta i četiri iz kombinovane nadležnosti RS i Brčko Distrikta – kaže Kreso.

Prisustvovali ste sjednici PIC-a, gdje je Državni sud dobio nedvosmislenu podršku, kao i ranije od Ambasade SAD. Istovremeno, predsjednik RS Milorad Dodik konstantno nasrće na Sud BiH, što niko ne sankcionira.

– Tačno je da međunarodna zajednica podržava rad Suda BiH i mi tu podršku izuzetno cijenimo. Podrška međunarodne zajednice i prisustvo međunarodnih sudija uveliko su doprinijeli razvoju i ugledu Suda BiH. To, naravno, nije lako u trenutku kada pojedinci nastoje suziti naše nadležnosti i kada se ide toliko daleko da se poziva na ukidanje Suda BiH, institucije koja je uspostavljena zakonom i čiju je ustavnost, svojom odlukom, potvrdio Ustavni sud.
Nažalost, iako je materijalno i kadrovski u velikoj mjeri osposobljen i u mogućnosti da odgovori svim izazovima iz svoje nadležnosti, Sud BiH nalazi se u situaciji da se potreba za njegovim postojanjem svakodnevno osporava, a mi da se stalno nekome pravdamo.

Kako komentirate činjenicu da je Dodik uputio zahtjev za održavanje posebne sjednice Narodne skupštine RS i referenduma na kojem bi se građani izjasnili o potrebi postojanja Suda i Tužilaštva BiH?

– Riječ je o političkom pokušaju da se Sud i Tužilaštvo BiH destabilizuju, da im se rad svede na minimum i da na kraju dođe do njihovog gašenja, to je sasvim jasno. Najava referenduma o pitanju potrebe postojanja ovog suda ili pak nepriznavanje njegovih odluka na jednom dijelu teritorija BiH mora biti signal međunarodnoj zajednici da to spriječi, jer domaća politička elita nema snage da to zaustavi.

Posljedice tog referenduma bile bi katastrofalne za sve nas. Prije svega ističem da se refleksije referenduma ne bi ticale samo Suda BiH nego bi po tzv. domino-principu razorno djelovale na druge institucije i agencije koje se bave provođenjem zakona. U pravnom haosu koji bi nastupio došlo bi do miješanja ili nasilnog nametanja nadležnosti entiteta i države, pravne nesigurnosti, nezakonitih hapšenja koja se, inače, najavljuju, te bi se pogoršala bezbjednosna situacija.

Dodikove otmice

Kako komentirate nedavne najave Milorada Dodika da će, ignorirajući Sud i Tužilaštvo BiH, uhapsiti generala Jovana Divjaka i sve one branioce BiH koje u RS smatraju ratnim zločincima?

– Iskreno, ne vjerujem da će se bilo ko upustiti u jednu takvu avanturu koja bi sa sobom nosila velike posljedice za koje bi neko morao odgovarati. Jednom prilikom je glavni tužilac ovakve najave nezakonitog hapšenja okarakterisao kao krivično djelo otmice. Ja zaista ne vjerujem da bi do toga moglo doći.
 
Je li BiH, uistinu, postala zatočenik Srbije i njenog Tužilaštva za ratne zločine zbog nevjerovatne inflacije optužnica i potjernica kao u slučajevima "Divjak", "Ganić", "Jurišić"… Je li tu u pitanju nastojanje da se revidira historija ili da se ostvari politička korist?

– Nije samo BiH postala zatočenik politike srbijanskog Tužilaštva za ratne zločine nego cijeli region. Ako imate situaciju u kojoj građani ne smiju putovati, odnosno oni koji se usude to učiniti bivaju uhapšeni, naravno da postaju žrtve jednog sistema. No, to nije problem Srbije i BiH, to je regionalni problem i kao takvom mu se treba pristupiti.

Svjedoci smo vremena u kojem neki od sudionika u prošlom ratu nastoje u svoju nadležnost priskrbiti što više predmeta ratnih zločina zanemarujući pri tome osnovne postulate stvarne i mjesne nadležnosti za procesuiranje ovih krivičnih djela, a kako bi se kroz presude eventualno kreirao karakter prošlog rata. Bez obzira na princip univerzalnosti za procesuiranje ovih predmeta ne smije se zanemariti ni primarna nadležnost svake države da procesuira svoje državljane, a ne da ih "otimaju" druge države, i sve druge osumnjičene koji su počinili ratni zločin na domaćem teritoriju.

Isto tako, svjedoci smo i tendencioznih tvrdnji na račun Suda BiH da svojim presudama želi pisati historiju i da mu zbog toga ova djela treba oduzeti iz nadležnosti. Obrnimo ovu tezu – nije li nezadovoljstvo našim presudama i objektivnim činjenicama, koje se utvrđuju i koje u našim odlukama prihvatamo kao utvrđene presudama Haškog tribunala, nastojanje da se historija prekraja na lokalnom nivou pod strogim nadzorom aktuelnih političara. To je u civiliziranom svijetu nedopustivo i takva nastojanja neće proći.

Kako riješiti slučaj "Divjak" i ostale? Jesu li rješenje međudržavni sporazumi i kako biti siguran da će oni biti poštovani kada se ne poštivaju ni oni koje već imamo potpisane?

– Rješenje jesu međudržavni sporazumi, ali oni koji će biti poštovani, a da bi bili poštovani i primjenjivani, potrebna je dobra volja i iskrenost prilikom njihovih potpisivanja, što do sada nije bio slučaj. Dosadašnji sporazumi, to je svima jasno, ne štite državljane pojedinih zemalja (BiH, Hrvatska), jer je očito da se vode paralelni postupci protiv državljana susjednih zemalja.

Konkretno, kada je riječ o ugovoru BiH – Srbija o pružanju pravne pomoći u krivičnim i pravnim stvarima, tvrdim da je on jednostrano teretan, i to za BiH. Taj sporazum, naime,  predviđa da se kod ustupanja kaznenog gonjenja, a u slučaju duplih istraga uzima u obzir (cijeni) prebivalište, državljanstvo i mjesto gdje je najveći broj dokaza.

To bi trebalo značiti da će države jedna drugoj ustupati kazneni progon prema ovim kriterijima, s tim da riječ "cijeniti" nije obavezujućeg karaktera, što se pokazalo tačnim u slučaju "Divjak". Praktično gledano, teško je zamisliti situaciju da neki osumnjičeni ili optuženi za ratne zločine iz Srbije pobjegne u BiH i da nakon toga Srbija kazneni progon ustupi našem pravosuđu.

Više optuženih

To se do sada nikada nije dogodilo…

– Da, a teško da će se i dogoditi ako imamo u vidu činjenicu da bh. pravosuđe, koje je isključivo nadležno za procesuiranje predmeta ratnih zločina, primjenjuje novi zakon. Zato tvrdim da je ovaj sporazum jednostrano teretan za BiH, jer bi samo naše pravosuđe ustupalo kaznene progone za one koji pobjegnu u susjednu zemlju, jer ih dvojno državljanstvo štiti od izručenja. 

Osim toga, smatram da ovo nije samo problem BiH, Hrvatske i Srbije nego cijelog regiona te ga stoga treba rješavati na regionalnom nivou.

Država BiH mora biti odlučna i ne dozvoliti da se rješenja međuregionalnih problema prelamaju preko njenih građana. Država BiH mora zaštititi svoje građane i tu ne smije praviti nikakve kompromise.

Kako ocjenjujete brzinu procesuiranja ratnih zločina i adekvatnost kazni? Žrtve se često žale da sve to ide presporo, da su kazne rijetko adekvatne i da najteži zločinci bježe.

– Sud BiH je efikasan kada je riječ o procesuiranju predmeta ratnih zločina, to odgovorno tvrdim. S druge strane, razumijem žrtve kojima ti procesi predugo traju, prirodno je da žele zadovoljenje pravde što prije. Međutim, morate znati da mi radimo u obimu koji nam Tužilaštvo diktira, tj. koliko optužnica, toliko i suđenja. Do sada smo radili na najtežim predmetima ratnih zločina, riječ je o predmetima u kojima imamo više optuženih (imali smo predmete u kojima je bilo pet ili deset optuženih).

U većini predmeta saslušava se veliki broj svjedoka koje ispituje i Tužilaštvo i odbrana i to sve zahtijeva vrijeme. Mi ne možemo nikoga osuditi ako krivnja nije dokazana van svake razumne sumnje. Tu se na vremenu ne smije štedjeti.

Prijete da će srpske sudije otići iz Suda BiH

Kamo vode tolika nastojanja da se ugase Sud i Tužilaštvo BiH? Je li riječ o  paradigmi nastojanja da nestane i ova država?

– Ja ne želim davati takve procjene, ali činjenica je da su na udaru državne institucije i sve ono što nosi prefiks državnog. Neću pogriješiti ako kažem da je danas Sud BiH jedan od najrespektabilnijh sudova u regionu kada je u pitanju praksa u oblasti predmeta ratnog zločina. Osim toga, uloga Suda BiH u borbi protiv organizovanog kriminala je od presudnog značaja. Tako ćemo nastaviti i to će biti naš odgovor na ničim potkrijepljene napade i optužbe.

Ovih dana vodi se žestoka kampanja destabilizacije pravosudnih institucija uz najave da će, nakon referenduma, biti upućen poziv sudijama iz RS da napuste našu instituciju kako bi protivnici ovog suda mogli ustvrditi da pravdu donose pripadnici samo jedne nacionalnosti i da su pristrasni.

Kriza Strategije za ratne zločine

Nedavno ste kazali da se Strategija za procesuiranje ratnih zločina u BiH dvije godine nije maknula s mjesta. Je li procesuiranje ratnih zločina u krizi?

– Tačno je da način provedbe Strategije za ratne zločine ne ide dinamikom na način koji je predviđen, jer nosioci obaveza pojedinih strateških mjera (dakle, sudovi i tužilaštva), koji su bili dužni dostaviti podatke Sudu BiH na uvid, to nisu učinili. Da su oni promptno pristupili ispunjavanju svojih obaveza, ne bismo danas bili u situaciji da se prijeti nezakonitim hapšenjima, da se najavljuju izmjene zakona prema kojima bi se Sudu BiH oduzela nadležnost za predmete ratnih zločina, koji bi se onda procesuirali na entitetskim sudovima.

Svjedoci umiru

Hoće li pravde za žrtve ratnih zločina uistinu biti? Svjesni ste činjenice da mnogi svjedoci, pa i žrtve, umiru, a da ne dočekaju pravdu?

– To je tačno i, nažalost, vrijeme nije na našoj strani. Skoro 16 godina je prošlo od završetka rata i činjenica je da svjedoci umiru, a njihovi iskazi su ključni u predmetima ratnih zločina. Postupili smo po svim optužnicama koje smo dobili od Tužilaštva BiH i u Odjelu I za ratne zločine nemamo predmeta koji su "na čekanju", svi su u radu (izuzev onih gdje su optuženi u bijegu) i mi više od toga ne možemo. Faruk Vele (Dnevni avaz)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku