Kliker.info

Titula najboljeg u skokovima na glavu, poznatijim kao mostarska lasta, i ove je godine ostala u Mostaru. Međutim, nijanse su odlučivale, a vrlo lako moglo se dogoditi da Mostar, što bi bilo pomalo i senzacionalno, ostane bez pobjednika. Jedan je natjecatelj iz Mostara samo bio prijavljen u skokovima na glavu. Lorens Listo. I pobijedio je. Deset puta u dva skoka od žirija je dobio maksimalnih deset bodova. Ponovno je kao i svaki put kada je skakao, a kada možda i nije pobjeđivao, imao odličan stil. Mirnoću. Duboku koncentraciju. I definitivno, što mu je i dalo prednost od 0,5 bodova u odnosu na drugoplasiranog, Listo je od svih skakača imao najviši uzlet u visinu u trenutku kada se odrazi sa Starog mosta. Kod ostalih skakača, a posebno kada se više ne natječe Haris Džemat, taj odraz s mosta više pretendira ateriranju, nego uzletu.

– Lijepo je pobijediti u jakoj konkurenciji, posebno u borbi s momcima koji su “nabrijani” i motivirani. I ovu sam pobjedu doživio kao i sve ostale do sada, i ova mi mnogo znači. Teže sam osvojio pobjedu nego što sam mislio, zato jer nije bilo domaćih natjecatelja. Mislio sam da će ići glatko, ali momci su bili spremni i svaka im čast na skokovima, započeo je svoju priču nakon pete pobjede Lorens Listo u ekskluzivnom razgovoru za Dnevni list.Prazninu u konkurenciji kad su skakači iz Mostara u pitanju, odlično su iskoristili skakači koji dolaze sa strane. Ovaj ih je put iz Srbije bilo čak jedanaest.
– Svake godine iz Srbije dođe par novih skakača, iz Crne Gore isto tako i iz Slovenije. Momci s Kosova nisu došli, a ja mislim da će iduće godine doći. Znači, svake godine imamo desetak novih skakača sa strane. A ovi stariji skakači koji su iskusniji sve bolje i bolje skaču i to se moglo vidjeti i na ovim skokovima prije dva dana, smatra Listo

Dino Bajrić iz Sarajeva završio je kao drugoplasirani, što je bilo svojevrsno iznenađenje…
– Meni to nije bilo iznenađenje budući da ja poznajem tog momka i znam kako skače. Znao sam da ima dobru lastu i da može parirati među prva tri i meni to nije bilo iznenađenje. Očekivao sam od Rade Šćepanovića da će zauzeti treće mjesto, ali u drugom skoku se malo nabio, nije imao “štrapa” i mislim da je završio na kraju četvrti ili peti. Ovaj momak iz Srbije potpuno je zaslužio treće mjesto.

Bilo bi dobro podsjetiti još jednom na elemente i kriterije po kojima se boduju mostarski skokovi, tim prije što svake godine poslije skokova uslijedi stara priča prema kojoj nitko izvan Mostara ne može pobijediti.
– Imaju tri osnovna elementa koja se ocjenjuju pri skoku. To su sam izlazak na most, trebate  biti stameni i sigurni u sebe, da nema nikakva straha. Drugi element je da kroz zrak morate biti mirni i ukočeni, i treći element je što više “štrapa” pri ulasku u vodu. To iskusni skakači koji su u žiriju sve vide i ocjenjuju. Nekad ljudi koji se ne bave ovim sportom ne vide neke razlike između skokova, a riječ je o nijansama koje su uočljive ako to gledaju iskusni skakači. Znači, najveći problem kod skakača sa strane je taj što oni ne izbacuju puno vode, i to je taj treći element, jer mnogi od skakača jednostavno ‘zatvore’ vodu. To je ta nijansa. Ja kad odem u Crnu Goru skočim s nekih 18-19 metara, izvedem ekstra dobru lastu, ali dobijem niske ocjene što sam izbacio “štrap”, jer oni misle da sam se ja razbio.

Haris Džemat ovaj put je bio u žiriju. Kako si to doživio i jesi li bio sigurniji u ishod, odnosno u pobjedu?
– Ja sam imao veći pritisak zbog toga što nisu skakali Džemat ili Puzić. Mediji su i prije natjecanja u meni vidjeli pobjednika i sve je to stvorilo strašno veliki pritisak, jer sam imao obvezu zadržati titulu u Mostaru. Međutim, i da je pobjeda otišla negdje drugo, to ne bi bilo nezasluženo, jer, ponovit ću još jednom, momci su “nabrijani” i skaču. U budućnosti će, što je i sasvim normalno, titula pobjednika sigurno nekada i otići iz Mostara.

Je li moguće da na jednom od natjecanja Mostar ne bude imao pobjednika?
– Moguće je, vrlo lako. Da sam u jednom od dva skoka podbacio, što se može dogoditi, jer nisam ni ja robot, moguće je da pobjednik ne bude iz Mostara. Ne bi bila nikakva tragedija.

Je li te strah?
Čega? Misliš skokova. Nije me strah. Tu postoji trema kad izađete pred publiku i gledate ispod sebe deset tisuća ljudi, a polovicu od njih poznajete. Snimaju kamere i sve to ima svoje elemente i daje naboj treme. To meni čak i odgovara kako bih se maksimalno pripremio i skoncentrirao na skok. Straha nema, ima samo treme.

Je li te bilo strah kad si se spremao izvesti prvi skok?
– Normalno da me bilo strah, ali imao sam toliku ljubav i želju da sam išao na onu: skočit ću pa što god Bog dadne. Došao sam, prijavio se na natjecanje, bilo je to 2000. godine. Nikad prije nisam skočio i normalno je da sam imao strah i tremu, jer ne znam što me čeka dolje, kad sletim s tolike visine.

Skokovi i privatni život. Koja je relacija?
– Meni to puno znači. Ja nisam vikend skakač, da dođem samo 31. 7., prijavim se i skočim dva skoka, i to je to. Posvetio sam se maksimalno skokovima. Treniram tijekom čitave godine, kao što se sprema neki boksač za meč, ili kako nogometaš ima svoj trening svaki dan, tako i ja svaki dan idem u teretanu gdje provedem dva sata. Kada dođe lijepo vrijeme, odlazim na skokove diljem regije, potom skačem s mosta i takav program priprema ću imati dok god se budem natjecao. Skok sa Starog mosta zahtijeva potpunu spremnost, i fizičku i psihičku stabilnost, jer ipak, velika je visina u pitanju.

Kako je biti slavan i glavna faca u gradu, i malo šire…?
– Da je Nadal iz Mostara, ne bi bio slavan u Mostaru, a ne ja. Uopće se ne smatram slavnim. Ja sam dijete iz Mahale, tako da u Mostaru ne možeš biti slavan, niti se ja doživljavam tako.

Misle li djevojke tako?
– Ja imam ženu. Oženjen sam, i što ja znam što misle djevojke.

Komentirale su neke u nedjelju, ne samo tvoj skok, nego i izgled, i čini se, bile oduševljene…
-Pa, dobro, mislim, lijepo je čuti kad ti djevojka dadne lijep komentar. To svakome imponira, pa tako i meni.

Ponude za reklame i spotove?
– Sad zasad nema nekih ponuda. Mi se fotografiramo za one koji su generalni sponzori skokova, i to je sve u sklopu tradicionalnih skokova. Trenutačno nekih reklamnih ponuda nema, mada se može napraviti svašta nešto. Skokovi se mogu izvoditi s pećina, litica, vodopada…Za mnoge bi to bio sjajan marketinški potez. Evo primjera iz Crne Gore, oni su u kampanji za turističku sezonu u znak dobrodošlice postavili čovjeka koji izvodi lastu pri skoku u more.

Je li se podigla letvica kad su standardi na mostarskim skokovima u pitanju?
– Svake godine ova manifestacija mislim da napravi korak više i u organizaciji, ali i zanimanju i medijskoj pokrivenosti. Za ove skokove mogu reći da su imali rekordan broj posjetitelja, u to sam siguran, jer najbolje se vidi kada se popnete na vrh mosta. Sada je čak počela i kiša padati, a nitko se nije mrdnuo sa svoje pozicije. Poslije drugog skoka, kad sam izišao iz Neretve, ljudi su bili pokisli i mokri k'o čep, ali su ostali do kraja i gledali tko će pobijediti. Ja mislim da će u budućnosti i BiH biti poznata po skokovima, ne samo Mostar.

Što misliš o zamjerkama da su mostarski skokovi namješteni?
– Mostarska publika je takva. Da vi samo vidite kad mi dođemo u Crnu Goru ili u Srbiju. Ne znam kako da skočim, ja ne mogu dobiti više od osmice ili osam i pol. Zato što sam upao plitko, izbacio puno “štrapa”. Mostar je takav…Koga Mostar nije ogovarao i oblajao, nije ni postojao. To je davno rekao brat Alekse Šantića i to je tako.

Kako je tvoja majka reagirala kad je čula da ćeš se baviti ovim sportom?
Majka uopće nije imala pojma da ću skočiti, kad sam se prvi put prijavio za skokove. Nitko u mojoj obitelji nije znao. Znalo je samo možda par prijatelja. Majka me vidjela na televiziji. Frapirala se kad me je vidjela. Nikada nije došla na skokove uživo, i nisam ni ja bi za to, jer nikad se ne zna što se može dogoditi. Koliko god da sam iskusan i spreman, meni kad dođe majka pod most gledati uživo, a u slučaju da se nešto ne daj Bože dogodi, ja mislim da to moja majka ne bi preživjela. Zato nikad nije došla, gleda na televiziji, i sam Bog zna kako to sve proživljava. Ja ne znam bi li svoje dijete sutra pustio da skače sa Starog mosta, pogotovo na glavu. Ispočetka me pokušavala nagovoriti da odustanem od skokova, ali sada više nije. I ja sam malo tvrdoglav i svojeglav po tom pitanju, i više mi ne čini takve pritiske. Od nagovaranja nema ništa.  Nermin Bise (Dnevni list)