Kliker.info

Ostalo je još svega desetak dana do povijesnog referenduma u Škotskoj (održava se 18.septembra( na kojem će glasači imati priliku izjasniti se žele li ostati u Britaniji ili će otići dalje svojim putem. Mogu li u tome uspjeti? Može li se desiti da već za desetak dana Britanija kakvu poznajemo više neće postojati? Zadnjih mjeseci ankete su sugerirale kako je razlika između “ZA” i “PROTIV” snažno na strani onih koji zagovaraju ostanak pod dominacijom Londona. Štoviše, razlika je bila toliko znatna da su neki već otpisivali referendum kao “protokolarni”, kao “auspuh” za škotske separatističke tendencije.

Ne i danas. London danas ima itekako razloga za zabrinutost. Kotač povijesti počeo se okretati u pravcu nezavisne Škotske – nove ankete, prenosi The Guardian, pokazuju kako u ovom trenutku 51% birača želi odcjepljenje od Britanije, dok bi 49% glasalo za ostanak. U ovoj utrci postocima glas “ZA” kreće naprijed, po prvi put ulazi u vodstvo, u samoj završnici jedne neizvjesne utrke i sada je na korak do povijesne prekretnice.Ako se nekome “navija za slabije”, onda simpatije definitivno trebaju ići u pravcu nezavisne Škotske. Naime, unatoč činjenici da su London i njemu komplementarni centri veće mjesecima isticali ovaj referendum kao dokaz zapadne demokracije, kulture i političkog rješavanja nesuglasica, također je činjenica da su taj uzvišeni stav manifestirali primarno u trenutku dok su bili sigurni u pobjedu na referendumu, dok su ideju slobodne Škotske smatrali krajnje nerealnim ishodom.

Ovaj preokret dovesti će do znatno snažnije retorike iz Londona koji će u povijesnom trenutku pozvati sve svoje saveznike da stanu iza njega. To već i čini – SAD i Australija već su javno stali na stranu unitarista, protiv nezavisne Škotske. Pitanje je što se uopće Abbott i Obama imaju uplitati u ovo pitanje – ako je škotski referendum odraz demokratske zrelosti, onda pustimo da Škoti kažu što misle bez vanjskih pritisaka.No, sama činjenica da se vanjski pritisak gomila pokazuje kako pitanje ostati u Britaniji ili ići svojim putem svakako nije trivijalno pitanje, pokazuje kako nikome nije sasvim svejedno koji će biti ishod skorašnjeg referenduma.

Kampanja protiv nezavisnosti udariti će snažno u danima koji dolaze, a najsnažnije oružje čuvaju možda za samu noć pred referendum (sjetimo se “nema EU, nema mirovina” spina). Biti će sve, u širem smislu riječi, demokratski, ali će kampanja biti prljava – ove zadnje ankete su direktan nagovještaj toga. Krenuti će se u zastrašivanje, a ono najbolje djeluje ako se počne forsirati ekonomsko pitanje. Zagovornici ostanka u Britaniji pokušati će glasačima na sve načine unijeti strah od opadanja životnog standarda.Vođa kampanje kontra odcjepljenja, “Bolje Zajedno”, Alistair Darling, komentirao je rezultate ankete (koju je proveo britanski The Sunday Times): “Ove ankete mogu i moraju poslužiti kao poziv na buđenje svima onima koji su mislili kako je ovaj referendum već riješena stvar”.Doista, mnogi su mislili kako je stvar već riješena, pa i mnogi neodlučni Škoti su mislili kako je ideja o odcjepljenju zanimljiva, ali gotovo neizvediva zbog velike prednosti druge strane.

Aktualni rezultati ankete šokirali su političku klasu s južne i sjeverne granice. Ovo je politički potres kojem se malo tko nadao. Podsjetimo kako se ankete vode konzistentno već godinama – kroz cijelu prošlu godinu postoci su stagnirali: oko 50% isticalo je kako će glasati protiv odcjepljenja, dok je oko 33% tvrdilo kako će glasati za nezvisnost Škotske. Do koje mjere su mnogi vjerovali kako je pobjeda nezavisnosti nemoguća pokazuje i komentar američkog stručnjaka za ankete, Natea Silvera, koji je u oktobru  2013. izjavio kako kampanja za odcjepljenje “nema nikakve šanse za pobjedom na referendumu”.Možda se Nate i drugi danas brinu oko svog prognostičarskog kapaciteta, no jedna stvar je sigurna – onaj temeljni čimbenik zdrave demokracije kojeg mnogi zazivaju, faktor neizvjesnosti i nepredvidljivosti, ovdje je itekako prisutan.Ako izdrže još 11 dana, ako nezavisna Škotska za 11 dana postane stvarnost, to će biti jedan od najvećih preokreta u povijesti referenduma bilo gdje. Naime, prije svega mjesec dana kampanja za nezavisnost – koju predvodi ustrajan Alex Salmond – zaostajala je za ogromnih 14%. Razlika je bila toliko velika da se London nije aktivno niti bavio ovim pitanjem, mislili su da je stvar već posve riješena.

Spomenimo i to kako ova anketa koju je proveo The Sunday Times nije jedina koja sugerira približavanje povijesnom preokretu – štoviše, anketa koju je provela organizacija Panelbase daje još i veću prednost glasu za nezavisnu Škotsku: 52% naprama 48%.Druga strana već ima spremnu strategiju s kojom će u ovim završnim danima napete utrke krenuti svom snagom. Strategija je jasna – dati će velike ustupke škotskim glasačima, poručiti će im kako će, ako glasaju protiv odcjepljenja, dobiti znatne ustavne promjene te kako nemaju razloga brinuti, jer status quo – s kojim mnogi u Škotskoj očigledno nisu zadovoljni – nakon referenduma, bez obzira na ishod, više neće postojati.Ovom taktikom kreće se na birače koji se još nisu izjasnili što žele, ali također se nastoji preoteti i dio birača koji su spremni za desetak dana podržati nezavisnost Škotske i odvajanje od Britanije. Ne budite radikalni, glasajte protiv odcjepljenja jer svejedno ćete dobiti nešto što želite – to je otprilike poruka kojom će se nastojati zakočiti ovaj potencijalni povijesni preokret.

No, Salmond i njegova strana jako dobro znaju koja je strategija druge strane, znaju točno s kojim argumentima će krenuti u završnicu i moraju biti spremni kontrirati im pravovremeno. Kako će to učiniti, ostajemo nam da vidimo. Ne bi iznenadilo ni da se počne žešće isticati uspomena na pobunu protiv Engleza koju je vodio William Wallace (populariziran u filmu Mela Gibsona “Braveheart”) prije 718 godina. No, treba imati na umu kako velik broj Škota nije toliko zabrinut za povijest, ali jest za budućnost. Salmond mora sada u zadnjim danima pred referendum jasno argumentirati što za Škote nezavisnost znači u ekonomskom smislu.

Kampanja za nezavisnu Škotsku
Po tom pitanju ulaže se znatan trud, tj. daju se brojna obećanja – drugim riječima, uspjeh kampanje, kao i uvijek u politici, ovisiti će o tome koliko će u ta obećanja vjerovati birači.Pokret za nezavisnu Škotsku zaista obećava puno toga – “Kao nezavisna zemlja, uzevši u obzir sve naše resurse, bili bismo među 20 najbogatijih zemalja svijeta – prema analizi lista The Financial Times”, ističe se na službenim stranicama njihove kampanje. Također se navodi kako će nezavisna Škotska biti po tom pitanju ispred zemalja kao što su Italija, Francuska, Japan, ali i ostatak Britanije.”Za naše mlade ljude možemo iskoristiti bogatstvo i kontrolu nad poreznim sistemom kako bismo privukli još poslodavaca koji bi investirali u Škotsku, a to bi stvorilo dodatne bolje lokalne poslove”, također se navodi. U prijevodu ovo znači da bi nova nezavisna Škotska ponudila bolje uvjete zarade stranim korporacijama, a koliko bi to u konačnici stvarno doprinijelo lokalnom stanovništvu je upitno.

Ekonomski aspekti potencijalno nezavisne Škotske:

Navode kako će izaći u susret kućanstvima koja su u problemima te kako će im smanjiti cijenu energenata, a umirovljenicima se obećava povećanje mirovina za 2,5%.”Danas imamo Vladu u Westminsteru za koju većina nas nije glasala – unatoč tome, ova Vlada donosi velike odluke koje direktno utječu na naše obitelji i društvo”, navode pobornici nezavisnosti.Jedna od organizacija koja snažno podupire nezavisnost Škotske, “Scottish Referendum for an Independent Scotland”, na svojim je stranicama navela 10 razloga zašto bi glasači na predstojećem referendumu trebali glasati za nezavisnost.

Izuzev klasične retorike o privlačenju novih investitora, tu je i nekoliko zanimljivih točaka, primjerice ona u kojoj se ističe kako će nezavisna Škotska biti protiv nuklearnog oružja. “Moramo prestati stvarati nuklearno oružje u Škotskoj, to je etički i moralno pogrešno”.Ovaj neslužbeni popis razloga također ističe i velike škotske naftne rezerve: “Škotske naftne rezerve su goleme. Većina prihoda od nafte danas direktno odlazi za Westminster”.Nafta je veliki argument za nezavisnu Škotsku, jedan od ključnih – pretpostavlja se da u Sjevernom moru ima još oko 24 milijarde barela, to znači još oko 30 do 40 godina proizvodnje.

Jedno pitanje koje se već duže vrijeme provlači kroz kampanju je i pitanje valute. Naime, pobornici nezavisne Škotske tvrde kako žele zadržati funtu kao valutu, no London ne želi ni čuti za takvu ideju te sve tri vodeće britanske stranke poručuju kako, koja god od njih došla iduća na vlast, neće dopustiti Škotskoj upotrebu  funte.Izgleda kako je Salmondu ova funta izuzetno bitna jer za vrijeme kampanje on još uvijek nije dao konkretan odgovor na pitanje što misli učiniti ukoliko Škotska zaista postane nezavisna, a London im uskrati mogućnost korištenja funte.Što se tiče vanjske reakcije, mnogi su ovog ljeta bili vrlo iznenađeni kada se u kampanju na neki način uključio i američki predsjednik Barack Obama ističući kako SAD preferira Škotsku u okvirima Britanije. “Očito je kako imamo veliki interes u tome da jedan od naših najbližih saveznika ostane snažan, robustan i ujedinjen kao naš partner”.

Od početka kampanje iz SAD-a je stizao signal kako će se po ovom pitanju držati po strani, zauzeti neutralan stav. Tako je i bilo sve dok kampanja za nezavisnost nije počela, polako, ali očito i sigurno, približavati se svojim suparnicima koji zagovaraju ostanak unutar Britanije.Alex Salmond je prokomentirao Obamino uplitanje u debatu o škotskoj nezavisnosti ističući kako je ovo najbolji pokazatelj da se David Cameron poprilično uplašio. “Cameron diljem svijeta moljaka svih da mu pomognu oko situacije u kojoj se našao”, rekao je Salmond te zaključio: “Obama se nada da će Britanija ostati snažan i ujedinjen saveznik. Pa, ako Škotska postane nezavisna, Amerika će imati dva saveznika na ovim otocima, ne samo jednog”.

Dakako, SAD-u takav scenarij zapravo ni ne bi trebao previše smetati. Obamino uplitanje jest bilo “niskog intenziteta” te bi se moglo reći kako je Salmond u pravu kada tvrdi da je to više bila usluga koju je Cameron tražio. Za Camerona je ovo nezgodna situacija – koliko god nastojao ostaviti dojam državnika koji poštuje volju naroda, svakako ne bi želio biti zapamćen kao premijer koji je “izgubio Škotsku”.Alex Salmond je pak političar koji nastoji oprezno balansirati između svega, znajući kako svaka njegova riječ može imati težinu koja će se odraziti na glasove. Njegova stranka, SNP (Škotska Nacionalna Stranka), je politički vrlo interesantna za proučavanje – osnovana je 1934. i oscilira između škotskog nacionalizma i socijal-demokracije, ovih dana možda i više nego uobičajeno (razlog je itekako jasan).

U stranci su se kroz godine događali razni raskoli. Zanimljivo je spomenuti epizodu iz 1979. kada su iz stranke izbačene pojedini članovi pod optužbom da su od “socijal-demokratske” htjeli napraviti “socijalističku” stranku – jedan od lidera ove tzv. “grupe 79” bio je upravo Alex Salmond, današnji lider stranke.Nakon odlaska Gordona Wilsona s čela stranke (vodio ju je od te 1979. pa sve do 1990.), vraća se Salmond te vodi stranku od 1990. do 2000. Nakratko, do 2004., vodstvo preuzima John Swinney, no od 2004. do danas stranku ponovno vodi Alex Salmond.

Salmond je pružio SAD-u ruku prijateljstva ističući kako će imati dva saveznika nakon što Škotska postane nezavisna. No, svojim stavovima ipak je bliže nesvrstanoj politici, tako je u aprilu  ove godine izazvao veliku “buru” u britanskim medijima (što ne iznenađuje) kada je komentirao Vladimira Putina istučući kako mu je “patriotizam” ruskog predsjednika “posve razumljiv” te kako mu se dopadaju pojedini njegovi aspekti.Kada su ga novinari stisnuli u narednim intervjuima, tražeći indirektno zapravo da se ispriča zbog neke vrste podrške Putinu u trenutku neposredno nakon situacije oko Krima, Salmond je odbio to učiniti.

Po pitanju drugih lidera, Salmond je pozitivno komentirao lidera britanske stranke UKIP, Nigela Faragea, što se sigurno nimalo nije dopalo vladajućoj nomenklaturi u Londonu. Nadalje, posebno je pozitivno istaknuo njemačku kancelarku Angelu Merkel navodeći: “Pojedini kancelari nisu bili voljni koristiti njemački autoritet, ona nije te vrste”.Što se pak tiče komentara o američkom predsjedniku rekao je kako mu se sviđa način na koji je vodio svoje predsjedničke kampanje, ali da mu je čudno kako nije učinio više nakon što je došao na vlast.Sve ovo ukazuje da bi nezavisna Škotska bila, u najmanju ruku, politički gledano, jedna zanimljiva nova stranica u povijesti Europe.Do referenduma je ostalo još 11 dana, 11 dana u kojima će se retorikom pucati iz svog oružja. Što London čuva za kraj? Može li Salmond odgovoriti pravovremeno na to sve? Hoće li se Obama uplesti još jednom? Vidjeti ćemo uskoro, ali sigurno je da će biti neizvjesno sve do samog kraja.

(Kliker.info-Advance)