hamburger-icon

Kliker.info

Lamija Tanović : Bolonjski proces kod nas je naopak

Lamija Tanović : Bolonjski proces kod nas je naopak

06 Decembra
07:56 2009

Zahvaljujući politici bh. univerzitete vode konformisti koji su stekli formalno znanje, dočepali su se statusa i niko ih ne može smijeniti, kaže u intervjuu za "Nezavisne" Lamija Tanović, član Evropske akademije nauka.Tanovićeva, koja je doktor fizike i radi kao profesor na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu, ističe da je visoko obrazovanje u BiH generalno loše, da su ulaganja u nauku beznačajna, univerziteti ne poznaju pojam autonomije, a cijenjeni profesori su prisiljeni ili da odu iz zemlje ili da se priklone političkim predstavnicima na fakultetima."Obrazovanje je jedna od najbitnijih stvari za razvoj svake zemlje, ali se tome ne pridaje velika pažnja u BiH, jer oni koji vode zemlju to ne shvataju", upozorava Tanovićeva, koja obavlja i funkciju predsjednika Liberalno demokratske stranke (LDS).

NN: Kako onda ocjenjujete kvalitet visokog obrazovanja u BiH? Kakvi su nam univerziteti?

TANOVIĆ: Visoko obrazovanje nam je loše i za to snose krivicu i političari, ali i redovni profesori i studenti koji ne žele da uče. Međutim, sistem koji to dozvoljava je najveći krivac. Ušli smo u reformu obrazovanja, a većina profesora ne zna šta to znači. Bolonjski proces kod nas je naopak. Napravljen je sistem i ne znate šta je to. Po uslovima po kojim radim on nije reformisan. Ja da predajem sedam predmeta za platu kakvu imam, to je strašno. Reformisali su plan i program, ali nisu našli nove ljude. Nama bi trebalo barem još ovoliko profesora na univerzitetu. S druge strane, puno toga je razvaljeno u ratu. Recimo, našu zgradu su zakrpali izvana, a unutra je oprema na kojoj sam prije 40 godina imala svoje vježbe. Kako ćete na muzejskim eksponatima raditi kvalitetno vježbe i naučne radove?

NN: Šta, u stvari, podrazmijeva Bolonjski proces i gdje je BiH zapela u reformi?

TANOVIĆ: Evropa se dogovorila prije deset godina da ujednači obrazovanje kako bi mogli razmjenjivati kadar i kako bi mogli da odgovore na konkurenciju sa Istoka i Amerike. Cilj je da inženjer iz Portugala može raditi u Finskoj. Uređena su pravila i od svake zemlje se zahtijeva da pristupi toj reformi. Svake godine se ministri sastaju i prave novu deklaraciju. Svaka zemlja ima svog delegata u grupi. Ja sam bila predstavnik nekoliko godina, ali sam smijenjena jer sam govorila šta mislim i za neke nisam bila poslušna. Onog momenta kada potpišete ne morate odmah početi primjenjivati Bolonjski proces. Mi smo htjeli preko noći reformu i desilo se da je ljudima naređeno da promijene plan i program, da se promijene, a da niko ne zna šta to znači. Paraleleno sa zakonom o obrazovanju ide i zakon o kvalifikacijama i nisu htjeli to da urade. Nama je treba još ovoliko nastavnika, potrebno je podučiti ljude šta znači ta reforma pa onda ulaziti u taj proces. Bio je plan kad smo tek ušli, da idemo na svaku sjednicu naučno-nastavnog vijeća i da im govorimo o tome, da pravimo prezentaciju. Da smo dvije godine to radili svi fakulteti bi savladali šta je to Bolonjski proces. Ovako 90 odsto aktera ne zna šta je to izborni predmet. Moji studenti ne mogu upisati filozofiju ili predmet na filozofiji ako ih interesuje. Ne može izaći iz odsjeka i zgrade. Glupost smo napravili iz neznanja.

NN: Zbog čega se ne ulaže u obrazovanje i nauku, da li političkim strankama na vlasti odgovara nepismenost u zemlji?

TANOVIĆ: Oni ne misle tako, nemaju oni taj naučni pristup da shvate da na taj način mogu dobiti glasove. Oni to rade stihijski, probaju tu i tu, aha ne valja ići tamo i tako. Ne ulaže se zato što je politika takva da obrazovanje nije prioritet, jer ljudi koji nas vode nisu obrazovani. Oni ne znaju da je znanje osnov napredovanja. Mi ulažemo 150 puta manje u obrazovanje od evropskog prosjeka i to je poražavajuće. Većina evropskih zemalja ulaže tri odsto od bruto nacionalnog dohotka, a zemlje poput Finske i Irske i to prebacuju jer moraju biti konkurentne i zato su napravile čudo.

NN: Koliki je stvarno utjecaj politike na univerzitete? Ko sjedi u upravnim odborima fakulteta?

TANOVIĆ: Kod nas je sve politika. U upravnim odborima uvijek se vrte isti ljudi, ja ne znam ni ko su oni. I kod nas na fakultetu najjači su ljudi koji su u politici. Mene nikada nisu zvali u neki upravni odbor jer ne žele konkurenciju i ljude koji se ne boje reći šta misle. Imate grupu ljudi koji su politički pozicionirani i sve mogu. Problem je što je ta kritična masa pravih univerzitetskih radnika, naučnika, smanjena drastično. Poslije rata su, zahvaljujući politici, došli ljudi koji su stekli formalno obrazovanje. Oni su stekli status i njih niko ne može otjerati. To se ne može promijeniti dok ne dođu mladi ljudi, ali je problem što oni uče od njih. Veliki je problem što mladi naučnici ne dolaze iz inostranstva i što im ne priznaju diplome, a ne priznaju ih jer se boje konkurencije. Na konkursima se prijave mladi ljudi, ali im uvijek nešto nađu da ih ne prime. Ovdje, na hemiji, prijavila se djevojka iz Tuzle koja je fenomenalna i umjesto nje primili su penzionera. Samo jedan čovjek je digao ruku i rekao da to nije uredu.

NN: Osim Vas, još tek nekolicina profesora u javnosti kritikuje društvenu situaciju i imaju jasan stav. Mnogi izbjegavaju medije po svaku cijenu.

TANOVIĆ: Vrlo čudan kadar se skupio ovdje. Puno dobrih kolega imam od Kanade do Australije, a ovdje su konformisti. Morate gladiti ove na pozicijama da nemate glavobolju. Ponekad se sama sebi gadim kada vidim šta mi se dešava. Ljudi šute, a nemaju razloga za to. Ja ću reći svoj stav i šta ne valja dok ne potrošim i snagu. Onaj ko je odlučio da sjedi ovdje je naš dobrovoljni izbor. Ja sam mogla da sjedim na barem pet katedri u svijetu, ali ovo je moj izbor! Ja hoću da se borim ovdje i ne želim da bježim.

NN: Vi ste i u sudskom sporu sa fakultetom. Koliko ste izloženi pritiscima zbog svog stava i kritike?

TANOVIĆ: Na sudu sam jer sam sve drugo potrošila. Išla sam na Etički komitet, prvo na Vijeće fakulteta, često ne zbog sebe već kad vidim da neko napada kolegu ili kolegicu ja dignem ruku, a onda navale na mene. Na kraju, sam napisala dekanu prošlog septembra da neću da prisustvujem sjednicama dok se ne napravi normalna atmosfera na istim. On mora spriječiti gadosti. Ima par ljudi koji govore nevjerovatne stvari. Da je neko pedofil i slično. I to traje, oni se ne sankcionišu jer su povezani politikom. Rektor, prorektori, niko ništa.

NN: Da li kod profesora uopšte postoji želja za naučnim radom?

TANOVIĆ: Ima toga, naravno. Ja sam, na sreću, u dijelu fakulteta, na odsjeku fizike gdje sjede ljudi koji objavljuju radove i koji vole svoj posao. Međutim, 90 odsto političara ne znaju strane jezike i ne koriste kompjutere i takvih ima i na univerzitetima. Trebalo bi penzionisati sve takve političare i profesore.

NN: Vaša stranka je na prošlim izborima posebnu pažnju posvetila obrazovanju. Da li LDS može postići bolji rezultat na narednim izborima?

TANOVIĆ: Nadam se da će se u parlamentima pojaviti jača opozicija. Dugo zagovaram ujedinjenje manjih stranaka, ali SDP neće da se udruži, vjerovatno zbog ličnih ambicija. Nekom je važno da bude predsjednik stranke, meni nije. Meni je to trošak i ja samo trošim za tu stranku.

NN: Da li očekujete neku promjenu na političkoj sceni i društvu u nekoj skoroj budućnosti?

TANOVIĆ: Biračko tijelo se kupuje, i to direktno, i to je problem. Ne mogu da ne vjerujem da ljudi koji su dovedeni dovde da neće nešto učiniti. Mi živimo ružne i teške živote. Ako ljudi nisu do sada naučili lekciju, onda im niko ne može pomoći.

NN: Vjerujete li u Butmirske pregovore, da li je moguć dogovor?

TANOVIĆ: Oni po definiciji ne mogu da se dogovore. Oni se nikad neće dogovoriti. Gotovo svi zakoni su nametnuti do danas. Način na koji radi međunarodna zajednica je loš jer nisu uključeni svi koji su kumovali Dejtonskom sporazumu. Tu nema Rusije, a ona je vrlo važna, Turske, Srbije i Hrvatske. Novi ustav treba da bude potaknut od onih koji su stvorili ovaj.

NN: Da li mislite da je neukidanjem viza BiH nanesena nepravda našim građanima?

TANOVIĆ: Jeste nepravda prema građanima i to je segregacija. U EU tačno znaju ko nema šansu, 30 odsto građana ove države će ostati bez viza. Nedavno je trebalo da idem u Kanadu, a prije toga u Beč po vizu. Odustala sam. Postoji strah u Evropi od muslimana i to je Bil Klinton konačno rekao. Međutim, ima ljudi koji upozoravaju da se EU ne može graditi na segregaciji poput slovenskog zastupnika Jerka Kacina. Na kraju sam shvatila da ovaj svijet priznaje samo silu. Velike države sa velikom populacijom ili jakom ekonomijom dominiraju u svijetu, a tako i kod nas na lokalnom nivou: agresivni vokabular i sila se poštuju. Svijet u cijelosti je jako pogrešno nasađen, ali treba da se borimo. Ja se borim i moja stranka u cijelom svijetu ne priznaje nikakve granice. Adid Šušnjar (NN)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku