hamburger-icon

Kliker.info

Krešimir Zubak : Sve analize pokazuju da će apsolutni gubitnik izbora biti SDP BiH

Krešimir Zubak : Sve analize pokazuju da će apsolutni gubitnik izbora biti SDP BiH

27 Avgusta
08:03 2014

zubakPredstojeći opći izbori u BiH su svakako politički događaj godine u državi. Oni su važni zbog biranja vlasti, ali i mogućeg trasiranja budućnosti ove zemlje. Tim povodom razgovarali smo s Krešimirom Zubakom, bivšim članom Predsjedništva BiH.

Očekujete li neke dramatične promjene na listopadskim izborima?
• Osobno ne očekujem neke značajnije promjene nakon parlamentarnih izbora. Ne vidim da je biračko tijelo sazrelo za korjenito mijenjanje stanja, kao što ne prepoznajem neke nove snage i programe koji bi uzburkali javnost i “prisilili” je da promisli i napokon da na izborima zaokruži te promjene. Listopadski izbori su svakako jako bitni jer ćemo izabrati i one predstavnike i dati legitimitet vođama koji će nas zastupati u partnerstvu s međunarodnom zajednicom u budućim, možda i presudnim, političkim projektima u BiH, a koji bi napokon morali deblokirati sve ove silne zastoje i pokrenuti ovu zemlju. Mislim da će, dakle, neke od stranaka tzv. “šestorke” ili čak i “sedmorke” i ovoga puta dobiti značajan broj glasova. Možda će to biti nešto manje nego na zadnjim izborima, ali će svakako ostati dio vladajućih struktura ili, bolje kazati, zadržat će bitan politički utjecaj.

Tu, prije svega, mislim na SDA, pa i HDZ BiH u FBiH te SNSD u RS-u. Podvlačim, te stranke neće kao do sada dominirati, jer su se pojavile neke nove snage koje možda neće biti pobjednice, ali će svakako dobiti značajnu naklonost birača i bit će značajan politički čimbenik nakon parlamentarnih izbora. To je svakako dobro jer su dosadašnje vladajuće stranke napravile dosta grubih pogrešaka i odgovorne su za kaotično političko i ekonomsko stanje u državi. Dakle, u RS-u prepoznajem osnaženi Savez za promjene koji tvore SDS, PDP i NDP koji ima realne šanse i za konačnu pobjedu. U FBiH smatram kako će “devedesetka” biti itekako žestok konkurent HDZ-u BiH i da se bez te stranke više neće moći u ime Hrvata voditi nikakvi značajniji politički procesi. Također, Radončićev SBB će biti snažan takmac SDA i SDP-u. Prema nekim anketama, i DF dosta solidno kotira tako da je moguće da i Željko Komšić, ali i SPP Živka Budimira naprave određeni prodor na političkoj pozornici.

Čini se da su Hrvati napokon povratili pravo da sami sebi biraju hrvatskoga člana Predsjedništva BiH. Na pladnju imaju Dragana Čovića, Martina Raguža, Živka Budimira i Antu Popovića. Kome Vi dajete najveće šanse i što će prevagnuti?
• Pazite, izborna kampanja praktično još nije službeno otvorena i tek se iz nekih nastupa naziru izborne strategije kandidata. Javnost još nema uvida u njihove programe, novine i ideje i neka konkretna rješenja. U svakom slučaju, hrvatski član Predsjedništva mora biti osoba koja ima vjerodostojnost, prihvatljivi politički program i koja nema sumnjivu prošlost. Pri tome svakako mislim na repove u kriminalu, korupciji, nepotizmu i slično. Nadalje to mora biti kandidat koji se nije u svom političkom djelovanju grubo kompromitirao povlačenjem štetnih poteza i po svoj narod i po državu BiH i koji nije samo gledao svoje osobne i uskostranačke interese. I ono što je po meni možda i najvažnije, budući hrvatski člana Predsjedništva BiH može i treba biti onaj kandidat koji će voditi brigu o interesima Hrvata na svakom području BiH.

Uvjeren sam da će ovoga puta takvoga kandidata podržati i Katolička crkva, barem njezin veći i utjecajniji dio. To nikako ne može, barem po meni, biti kandidat koji je zlorabio Hrvatski narodni sabor, dakle Dragan Čović, i koji se okružio s predsjednicima manjih stranaka, a koji žive u promjeru od nekih 20 kilometara (Ljubić, Miloš, Pinjuh, Musa), a koji, slobodno ću reći, zatvaranjem i privatiziranjem HNS-a ne vode brigu o svim Hrvatima. Ako sve to imamo u vidu, onda u tim pozitivnim kriterijima prepoznajem Martina Raguža i Živka Budimira. Bio bih puno sretnijih da su njih dvojica pokazali više mudrosti i racionalnosti i da su se dogovorili da samo jedan ide na izbore. Ako se već moram izjasniti, prednost ipak dajem Ragužu i u odnosu na Čovića i Budimira kojeg, uzgred rečeno, iznimno cijenim.

Mora se priznati da je u RS-u vrlo neizvjesna, ali i zanimljiva situacija. Po mnogima, mrtvu utrku će voditi sve do izborne šutnje SNSD i Savez za promjene. I s gledišta budućih hrvatsko-srpskih odnosa, pa dakako i budućnosti BiH, prevažno je tko će u tom entitetu pobijediti. Nije tajna, HDZ BIH i SNSD su politički saveznici. Mnogi ugledni Hrvati takav pakt žestoko kritiziraju. Što Vi mislite koja bi opcija za hrvatske nacionalne interese ipak bila prihvatljivija?

• Ako analiziramo proteklo razdoblje, vrlo lako ćemo uočiti kako se pozicija Hrvata u RS-u u razdoblju apsolutne vladavine SNSD-a nije popravila. Dapače, mnoge činjenice ukazuju na opstrukcije povratka, ali i na izostanak potpore onima koji su se vratili u RS. Naravno da je u svemu tome jako indikativna i intrigantna uloga HDZ-a BiH čiji se lider na sva zvona hvali kako je s Miloradom Dodikom iskreni politički prijatelj i partner. Ako je tomu tako, onda i HDZ BiH automatski snosi svoju odgovornost za težak položaj Hrvata u RS-u. Želio bih vjerovati izjavama čelnika oporbenoga Saveza za promjene koji obećavaju da će više računa voditi o poziciji i pravima i drugih konstitutivnih naroda i manjina i da neće zaoštravati međunacionalne odnose i da neće nastupati s teškom retorikom. Onda se uistinu mogu očekivati novi vjetrovi i pozitivne promjene.

Toga sa SNSD-om nije bilo i zapravo je Dodikova stranka na tom radikalnom diskursu dobivala izbore. Ja ne dvojim da bi za Hrvate pa i cijelu državu bilo daleko povoljnije da SNSD i Milorad Dodik izgube vlast. Jer, pitam se kome to odgovara prizivanje krimskoga scenarija u BiH, izazivanje nereda, stalne prijetnje referendumom i odcjepljenjem. Vrijeme se da se to zaustavi i da se napokon počne razgovarati i raditi na deblokadi europskoga puta i na ekonomskom oporavku u zemlji. Nisam naivan, i Bosić i Ivanić i Čavić će maksimalno konzumirati Daytonski sporazum, ali jednako tako uvjeren sam da će u svim pregovorima i projektima biti korektniji i tolerantniji od Milorada Dodika i njegovih suradnika. Oni su generatori krize i narušavanja ukupnih odnosa u BiH. I zadnje, istupi i Ognjena Tadića i Mladena Ivanića su, čini se, na tom tragu. Oni su razumni ljudi i shvaćaju da samo umjerena politika ide u korist RS-a, ali i općega interesa.

Javnost kao da jedva čeka da se parlamentarni izbori završe i da se već jednom krene u toliko najavljivane reforme u državi. Kao da su sve oči uprte i u novu pomoć međunarodne zajednice. Prepoznajete li Vi tu međunarodnu odlučnost i ako se svjetske sile ponovno uključe u rješavanje naše agonije, tko će to i na koji način “pomagati” domaćim elitama?

• Pa, sve upućuje da će se međunarodna zajednica nakon izbora ponovno ozbiljnije uključiti u rješavanje krize u BiH.  U tom smislu smatram kako će se to odvijati na matrici partnerstva i koordinacije između Amerike i EU-a. Možda neće kao ranije SAD imati vodeću ulogu, prepustit će je Europskoj zajednici, naročito Njemačkoj. No, nema nikakve dvojbe kako će se i Amerika daleko snažnije angažirati u BiH kako bi se deblokirali procesi i oživio europski put ove zemlje. Na tu tezu navodi nekoliko poteza koji se povlače u zadnje vrijeme, osobito rezolucija u američkome Kongresu. Netko će možda kazati kako rezolucije nikoga ne obvezuju, to možda vrijedi za naše poimanje jer ovdje se ništa ne uvažava, ali u američkoj politici i rezolucije itekako imaju svoju težinu.

To su snažne poruke da u Washingtonu ima sve više onih koji traže snažnije djelovanje u BiH i to su jasna opredjeljenja u kojem pravcu se djeluje. Rezolucije u SAD-u nisu mrtvo slovo na papiru. Želio bih također ukazati i na nedavni sastanak u Berlinu na kojem su sudjelovali brojni utjecajni i značajni europski politički akteri, između ostaloga, i neki bivši visoki predstavnici. Podsjećam, Wolfgang Petritsch je u više navrata otvoreno najavio da će se EU nakon izbora snažnije angažirati u BiH i da će reagirati s nekim konkretnijim mjerama i inicijativama prema našoj zemlji. Jer, u BiH ovako jednostavno više ne može i to svi uviđaju. Naravno, presudni doprinos moraju dati domaći lideri. Zbog toga bi i bilo poželjno izabrati one koji imaju hrabrosti, mudrosti i odlučnosti povući ispravne i radikalne kompromisne poteze.

OHR ipak mora povremeno reagirati
Je li realno očekivati i drukčiju poziciju OHR-a ili američkoga specijalnog predstavnika?
• Ne bih želio nagađati, makar je jasno da je sadašnja politika visokoga predstavnika dijametralno drukčija od one koju je provodio, primjerice, Paddy Ashdown. Moj osobni stav je da je rješenje negdje na sredini i da se te dvije krajnosti negdje moraju izbalansirati i dodirnuti. Hoću reći da OHR ipak mora povremeno reagirati kada je vidljivo da neke snage djeluju destruktivno i da drakonski narušavaju odnose u BiH i povlače antidaytonske poteze. Sadašnja misija OHR-a se, nažalost, ipak svela na puko promatranje stanja i upadljivu neutralnost i pasivnost.

Ako izgubi izbore, SDP BiH će se teško oporaviti
Netko će morati sagnuti glavu i priznati poraz na izborima. Vidite li Vi toga izbornoga gubitnika?
• Podsjećam, dakle, da će i sadašnje vladajuće i najjače stranke djelomično izgubiti potporu glasača. To je jako bitno naglasiti i važno je za buduće odnose. Sve dosadašnje analize pokazuju da će apsolutni gubitnik ovih parlamentarnih izbora biti SDP BiH. Ako se to i dogodi, ta će se stranka zbog svih zbivanja unutar SDP-a BiH, ali i poteza koje su povlačili, što je često izazivalo gnjev kod ljudi, vrlo teško oporaviti od tog bolnog izbornog udara.

A. Mrkonjić (Dnevni list)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku