Kliker.info

Posljednjeg dana minule godine predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik podanicima je otkrio pakleni plan Zapada koji užurbano priprema „neko proljeće“ kako bi: pod a) srušio Dodika; pod b) doveo prozapadne marionete na vlast, i pod c) oduzeo RS-u sve nadležnosti!„Raspolažem informacijama da je ovdje ušlo 10 miliona dolara da bi se podržale razne nevladine organizacije. Govori se o nekom proljeću“, precizirao je Dodik uz napomenu kako „pouzdano zna“ i ko i kome i sa kakvim ciljem „distribuiše novac“ i „vrši pritisak na medije“ da podstaknu atmosferu „ulice i nemira“.

Cijela konstrukcija o nepostojećem, fantomskom planu subverzivnog Zapada i njegovim domaćim slugama i plaćenicima koji su za šaku dolara spremni izdati vožda i svete nacionalne interese bila bi smiješna da se u pozadini cijele priče ne otkriva Dodikov sasvim realni, panični strah pred narastajućim gnjevom armije nezaposlenih, prevarenih i osiromašenih podanika. U sedmoj godini neprikosnovene vlasti SNSD-a s Dodikom na čelu, Republika Srpska prolazi kroz najdublju socijalnu i ekonomsku krizu od svog nastanka, o čijem postojanju svjedoče i pišu čak i Dodikovi najzagriženiji fanovi, poput Emila Vlajkija i Nenada Kecmanovića. Prvi je nedavno javno predložio hitno formiranje vlade nacionalnog spasa, dok potonji poziva na „okupljanje svih patriotskih snaga za odbranu RS-a“.

Šta se to tako naglo i tako drastično promijenilo da je neprikosnoveni vladar RS-a, gotovo preko noći, počeo gubiti ono samopouzdanje kojim je proteklih godina masovno plijenio srpska srca?Prema onom što govori srpska opozicija, ali i onom o čemu pišu i svjedoče Dodikovi najzagriženiji fanovi, nazire se desetak ključnih političkih, ekonomskih i socijalnih razloga zbog kojih se ubrzano približava kraj „Dodikove ere“.Prvi, ali ne i najvažniji razlog povezan je sa značajnim padom podrške SNSD-u na lokalnim izborima u oktobru protekle godine. Nije Dodika zabrinuo gubitak nekoliko hiljada glasova koliko ga je zabrinulo jačanje opozicije koja, nakon lokalnih izbora, puca od samopouzdanja i uvjerenja da će na parlamentarnim izborima 2014. godine baciti na pleća i Dodika i njegov despotski režim.

Drugi razlog krije se u frakcijskim borbama unutar Dodikovog SNSD-a, koje su dodatno zaoštrene nakon lokalnih izbora. Vrh SNSD-a odranije je opterećen sukobom Dodika i Radmanovića, no odnedavno se od Dodika počeo udaljavati i njegov dugogodišnji suradnik Igor Radojičić, aktuelni predsjednik Skupštine RS-a i donedavni kadrovik SNSD-a. Nakon sukoba s Dodikom, Radojičić je dao ostavku na funkciju šefa stranačke kadrovske komisije, ali je zadržao značajan utjecaj u vrhu SNSD-a i stranačkoj bazi, poput banjalučke organizacije SNSD-a.Treći razlog proističe iz svojevrsne diplomatske izolacije u kojoj se Dodik nalazi već dulje vremena. Njegovi personalni kontakti s diplomatima moćnih država naglo su prorijeđeni i svedeni na sve otvorenija upozorenja da je prešao dozvoljenu granicu tolerancije. Nije tajna da je čvršći diplomatski stav prema Dodiku oblikovan u SAD-u, zbog čega je Dodik uostalom i rekao kako je u RS-u ušlo deset miliona dolara (a ne eura).

Četvrti razlog izvire iz katastrofalne ekonomske situcije u RS-u, koja je i zvanično, nakon 2009. godine, ponovo potonula u duboku recesiju. Konačni rezultat obećanog ekonomskog procvata prilično je mršav: „standard pada, nezaposlenost raste, sve veći dio populacije upada u zonu akutnog siromaštva“ – dijagnoza je Dodikovog prijatelja i neformalnog savjetnika Nenada Kecmanovića. U decembru protekle godine registriran je svojevrsni kuriozitet: broj penzionera premašio je broj uposlenika, što više nego jasno ilustrira sumornu perspektivu ekonomije manjeg bh. entiteta.

Peti razlog zbog kojeg se nazire kraj „Dodikove ere“ krije se u olako potrošenim golemim sredstvima dobivenim prodajom telekoma a za koja su vezana možda i pretjerana očekivanja brojnih privrednika i još brojnijih posrnulih preduzeća Republike Srpske. „Gdje su milijarde, Milorade“, grmi ojačana opozicija RS-a, koja više ne zatvara oči pred notornom činjenicom da je danas u RS-u znatno manje zaposlenih nego je bilo prije pet godina!I šesti razlog je iz ekononmske sfere: u cijeloj BiH registriran je dramatičan pad stranih investicija, osobito tokom posljednje dvije godine, no taj pad u Republici Srpskoj je neuporedivo oštriji nego u Federaciji BiH. Istina, Republika Srpska ima više ugovorenih stranih investicija, ali Dodiku to neće puno pomoći, budući da neki od „ugovorenih“ projekata već godinama miruju, što i njegove najodanije saveznike navodi na asocijaciju s fantomskim selima ruskog kneza Potemkina.

Sedmi razlog su socijalni fondovi Republike Srpske koji su dovedeni pred potpuni slom: penzionera je više nego radnika a posljednje povećanje penzije bilo je prije ravno sedam godina. Iako su mnogi očekivali da će upravo penzioneri izaći na ulice, pretekli su ih prosvjetni radnici koji su za 21. januar najavili generalni štrajk i „buđenje proljeća“. Nakon osiromašenih prosvjetara, na ulice će izaći ljekari.Dodiku ne ide na ruku ni prilike kod prekodrinske braće. Dodikov prijatelj Boris Tadić potonuo je u ilegalu, a na srpski tron je zasjeo „neuspjeli pobačaj“, kako je Dodik svojevremeno pokušavao diskreditirati Tomislava Nikolića.Još gore po Dodika, aktuelna vlast u Srbiji ne odustaje od borbe protiv korupcije, pri čemu su, barem do sada, najvišu cijenu platili neki od Dodikovih dugogodišnjih poslovnih ortaka, poput Miškovića, Đurića i ostalih čičića.

Deveti razlog Dodikovog nespokoja krije se u činjenici da sa sve manje uspjeha uspijeva kontrolirati medijsku scenu Republike Srpske. Ranije je to činio obilatim budžetskim i vanbudžetskim dotacijama i pogodnostima kojima je kupovao medijsku naklonost. No, raspoloživi resursi danas su mnogo manje izdašni pa Dodik ne može računati na onu unisonu medijsku podršku kakvu je uživao proteklih godina. Istina, pod punom kontrolom zadržao je javni servis RTRS, no najgledanija televizija u RS-u nije javni servis nego bijeljinska BN televizija, koja je pod kontrolom opozicije RS-a i pozicije Srbije!Deseti razlog je Dodik sam: predugo je na vlasti, srpske mase su prezasićene njegovim sveprisutnim likom, njegovom neuvjerljivom populističkom retorikom i licemjernim imidžem „čovjeka iz naroda“ koji pjeva na svadbama i pije rakiju iz flaše. Taj je imidž odavno pomućen slikama raskošnih Dodikovih vila na Dedinju i rodnim Bakincima vrijednih desetine miliona maraka. A. Metiljević(Slobodna Bosna)