hamburger-icon

Kliker.info

Kemal Kurspahić : Zalutali na „pravom putu“

Kemal Kurspahić : Zalutali na „pravom putu“

01 Maja
14:28 2015

KemalK2Ovu nedjelju u Bosni i Hercegovini obilježio je teroristički čin u Zvorniku: napad na policijsku stanicu u kojem je 24-godišnji napadač bošnjačke nacionalnosti – uzvikujući po izjavama svjedoka „Allahu ekber“ – ubio jednog i ranio dvojicu policajaca srpske nacionalnosti prije nego što je u razmjeni vatre i sam likvidiran. Državne institucije i najveći dio javnosti prepoznali su u tom napadu zločin širokih razmjera i mogućih opasnih posljedica i proglasili dan sahrane ubijenog policajca danom žalosti u cijeloj zemlji.

Piše : Kemal Kurspahić (RSE)

Kao i u sličnim ranijim slučajevima terorističkih napada u Bosni i Hercegovini – poput podmetnute ekplozije u policijskoj stanici u Bugojnu ili napada na američku ambasadu u Sarajevu – osim prevlađujuće osude napada u Zvorniku u Internet reagovanjima povodom tog čina nude se i rasprave „o dubljim uzrocima“ širenja islamskog ekstremizma među Bošnjacima: agresija i genocid, islamofobija i nepravde prema muslimanima po svijetu, besposlenost i besperspekivnost među mladima. Mjesto i okolnosti ovog najnovijeg čina i profil njegovog počinioca daju i dodatne povode za relativizaciju a u ekstremnjim slučajevima i razumijevanje motiva zločina: Zvornik je među prvima bio na udaru paravojski iz Srbije na počecima „etničkog čišćenja“ u aprilu 1992, u kojem je odveden i likvidiran i otac tada tek jednogodišnjeg ovonedjeljnog ubice, a napadnuti su pripadali srpskoj policiji čija uloga u ratnim progonima nije do kraja istražena i kažnjena.

Za Bosnu i Hercegovinu i njene građane svih nacionalnosti ništa nije gore i opasnije nego nuditi opravdavanja u vidu tih „širih uzroka“ za ekstremizam i terorizam i ništa pogubnije od prepuštanja ekstremistima i njihovim sljedbenicima da siju strah i teror i ubijaju u ime svoga shvatanja vjere i po svojim osjećanjima neprijatelja. Istraživanjem ratnih zločina i gonjenjem i kažnjavanjem zločinaca može se baviti samo pravna država – i u tome je i ona, uz doprinos međunarodnog pravosuđa, napravila veliki napredak – a teroristički napadi poput ovog zvorničkog stavljaju na iskušenja i ozbiljnu probu mudrost nosilaca odgovornosti na svim stranama: hoće li dozvoliti da on slabi i razgrađuje institucije bezbjednosti i njihovu saradnju ili će pojačati njihovu riješenost za njihovo jačanje i povezivanje u interesu dugoročno mirne Bosne.

Od svih zvanih i nezvanih tumača „širih okolnosti“ ovonedjeljnog zločina u Zvorniku treba poslušati najpozvanijeg, majku napadača na policijsku stanicu, koja – po medijskim izvještajima – ponavlja kako su njenog sina zaveli oni koji za sebe tvrde da su „na pravom putu“ i kako mu je ona govorila da će to „donijeti smrt“ i njemu i njoj.

Nakon terorističkog napada u Zvorniku najvažnije će biti hoće li, najzad, bošnjački politički i javni autoriteti shvatiti kako islamski ekstremizam nije nekakva ideološka podvala sa Zapada ni izmišljotina nekakvih islamofoba nego očita i neposredna prijetnja i hoće li – sa dvije decenije zakašnjenja – rutinske osude i prigodne izjave o tome kako je to „napad na sve nas“ i „napad na Bosnu i Hercegovinu“ početi da prevode u praktične mjere suzbijanja ekstremizma i terorizma.

Do sada su, odbijajući da javno osude a gdje za to ima osnova i krivično gone nasilje motivisano vjerskim ekstremizmom, više doprinosili širenju nego suzbijanju uslova za eskalaciju ekstremnih učenja u ekstremno nasilje. Još u toku rata – propustili su da gone i kažnjavaju strane „ratnike džihada“ koji su činili zlodjela nad hrvatskim i srpskim civilima posebno u centralnoj Bosni. Propustili su da istraže i kazne zločine počinjene nad Srbima tokom opsade Sarajeva a jedan od njihovih vodećih počinilaca s vrha države je nedređeno kvalifikovan i kao zločinac i kao heroj otvarajući tako put da on uz masovan ispraćaj naknadno bude pokopan u istom mezarju gdje i ratni šef države. Nerasvjetljavanje više ubistava s mogućom političkom pozadinom – kao što su likvidacije visokih policijskih zvaničnika Joze Leutara i Nedžada Ugljena – moglo je samo ohrabriti potencijalne teroriste.

Javne i službene manifestacije pridruživanja ekstremnim reagovanjima i nasilju povodom svojevremenog objavljivanja „uvredljivih karikatura“ u danskom satiričnom magazinu, u vidu spaljivanja zastava pred embasadama evropskih država u Sarajevu i učešća bosanskohercegovačkog ambasadora u Danskoj u delegaciji koja je povodom karikatura uložila zvanični protest ministarstvu spoljnih poslova te zemlje, svrstale su Bosnu i Hercegovinu u red „bezbjednosno zanimljivih“ zemalja. Vjerski autoriteti su u predugom periodu odbijali da prihvate bilo kakvu ulogu ili odgovornost u suzbijanju ekstremizma stvarajući čak i klimu prihvatljivosti njihovih metoda kao u fetvi u kojoj se pravi razlika između „samoubistva kao sebičnog čina“ i „samoubistva na Allahovom putu“.

Teroristički napad u Zvorniku samo je tragično podsjećanje kako regrutacija za terorizam nije geografski ograničena na današnja ratišta džihada u Siriji ili Iraku i šire, niti samo na sijanje terora u evropskim prijestonicama, nego neminovno nalazi „izraz“ i u vlastitoj kući. Samo iz nje može doći i pravi odgovor.

Podijeli

Jedan komentar

  1. Adnan Koljindar
    Adnan Koljindar 01 Maja, 19:19

    Koje mlacenje prazne slame! Svako ko poznaje minimalno Bosnu i Bosance zna da je Ibric (laka mu zemlja) nije vikao “Alahu ekber” nego “Je….vam mater”. Sam napad je izveden u Rambo-stil, i dovodjenje u vezu sa “islamskim terorizmom” je namjerno, orkestrirano zamagljivanje uzroka. Koje bi trebao potraziti jedan nezavavisni tim strucnjak, koji nije zarazen opstom daytonizacijom. Niko ne moze biti osudjen bez dokaza van razumne sumnje. Glavni svjedok je uklonjen-ubijen a ostali svjedoci nemaju kredibilitet.

    Odgovori

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku