Kemal Kurspahić : Godina Ivice Osima
Piše : Kemal Kurspahić (RSE)
Ovih dana, kad se uobičajeno svode bilansi godine koja ističe, građani Bosne i Hercegovine u razmišljanju o događajima i ličnostima 2012. imaju utjehu da su doživljavali radosti i uspjehe bar u sporednim stvarima. Štaviše, u „najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu“: fudbalu.
Bosanskohercegovačka reprezentacija završila je godinu na vrhu svoje kvalifikacione grupe za Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. godine, ispred donedavnog evropskog šampiona Grčke, a neki od njenih igrača tokom godine su se pojavljivali u najzapaženijim ulogama u svojim klubovima u jakim evropskim ligama: Edin Džeko postigao je dragocjen gol u utakmici u kojoj je Manchester City osvojio šampionat Engleske; Vedad Ibišević treći je na listi strijelaca Bundeslige; Asmir Begović golman koji je češće nego ijedan drugi ostajao nesavladan u engleskoj Premier Ligi; Miralem Pjanić postaje nosilac igre u Romi i – kao i Begović – sve traženiji na evropskom fudbalaskom tržištu.
Za razliku od političke scene, koja se od izbora 2010. godine nalazi u stanju permanentne krize, a još od torpedovanja takozvanog aprilskog paketa ustavnih promjena u 2006. u nenadoknadivom zaostajanju za svim susjedima u projektu euroatlantskih integracija, bosanskohercegovački fudbal je pokazao kako ni u duboko podijeljenom društvu nije baš „nemoguća misija“ graditi zajedničke funkcionirajuće institucije. U nedavnom javnom istupu u Vašingtonu, odgovarajući na pitanje koje to još snage održavaju cjelovitost Bosne i Hercegovine, međunarodni visoki predstavnik Valentin Inzko spomenuo je primjer fudbala i njegovog najistaknutijeg predstavnika Ivice Osima: „(Michel) Platini je zahtijevao da bosanskohercegovački fudbalski savez ima jednog predsjednika i Osim je uspio da to postigne“ – rekao je Inzko.
Osim je taj uspjeh u ujedinjavanju fudbala preko i iznad entitetskih i etničkih podjela i ključeva postigao kombinacijom vrlina kakvih, na žalost, na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni nema ni na vidiku: tamo gdje je to potrebno – išao je u diplomatsku misiju pridobijanja podrške; ako je trebalo pokazati da bosanskohercegovački fudbal ima kapacitet da ispunjava stručne i profesionalne standarde UEFA – Osim je sa saradnicima u svom timu, poput Duška Bajevića i Faruka Hadžibegića, primjerom pokazivao kako je riječ o ličnostima najvišeg evropskog uvažavanja; ako je za misiju ujedinjavanja fudbalske organizacije bilo kritično da se fudbal odvoji od političkih zabrana – ljudski i profesionalni autoritet Ivice Osima bio je dovoljan da stvori atmosferu sporazumijevanja.Zbog svega toga, nasuprot dvoličnostima godine u bosanskohercegovačkoj politici, Ivica Osim je nesumnjivo ličnost koja je obilježila 2012. u Bosni i Hercegovini.
Komentari