Kliker.info

Dva događaja u proteklih nedjelju dana, jedan globalni – obilježavanje Dana sjećanja na Holokaust, a jedan lokalni – obilježavanje godišnjice proboja preživjelih logoraša i oslobađanja logora Jasenovac , pokazali su i koliko je u svijetu postignuto i koliko toga kod nas tek ostaje  da se uradi na podizanju kulture sjećanja na žrtve ratova iz prošloga stoljeća.

Piše : Kemal Kurspahić (RSE)

Na Dan sjećanja na Holokaust, koji je ove godine po hebrejskom kalendaru padao u ponedjeljak 24. aprila, američki Muzej Holokausta u Vašingtonu dodijelio je svoje najviše priznanje – Nagradu Eli Vizel (Elie Wiesel) – njemačkoj kancelarki Angeli Merkel “za njenu nepokolebljivu posvećenost očuvanju sjećanja na Holokaust kao prioritetu Njemačke”.

Merkelova je bila najzaslužnija što su otvoreni arhivi i pristup dokumentaciji o nacističkim zločinima koji su čuvani u Njemačkoj a više puta je izjavljivala kako je “masovno ubijanje šest miliona Jevreja, provođeno u ime Njemačke, nanijelo neopisive patnje jevrejskom narodu, Evropi i cijelom svijetu” i kako nacistički Holokaust “ispunjava Nijemce sramom”.

Za budućnost Njemačke od ključnog je znaćaja da se razumije da je Holokaust bio vrhunska izdaja svih civilizacijskih vrijednosti – govorila je kancelarka.

I tačka.

Žrtve Holokausta – u koje podrazumijevam i žrtve Jasenovca jer je ustaški režim djelovao pod pokriviteljstvom i u okviru nacističkog projekta – zaslužuju upravo to bespogovorno poštovanje, poklonjenje bez ikakve političke pozadine i interesa, bez naknadnog konstruisanja olakšavajućih “istorijskih okolnosti” i “podijeljenih odgovornosti”, i posebno bez politički motivisanog umanjivanja ili povećavanja broja ubijenih u logorima.

Obilježavanja godišnjica stradanja kod nas na žalost, umjesto tog iskrenog poklonjenja žrtvama, najčešće ostavljaju gorak okus produžetaka ranijih ratova i primitivne promocije novih, sada demokratski biranih, predstavnika nacionalizma koji bestidno potežu žrtve bivših sukoba u poticanju mržnji za nove.

To u osnovi istorijski neodgovorno, a moralno neoprostivo narušavanje svečane tišine tako svetog mjesta kao što je Jasenovac nastavlja se, na žalost, i 72 godine nakon što su malobrojni preživjeli oslobođeni iz najužasnijeg logora smrti na Balkanu.

Uznemiravanje jasenovačkih žrtva simbolima ustaškog režima: Sporna ploča u Jasenovcu

Tako je Udruga dobrovoljaca hrvatskih obrambenih snaga (HOS-a) pored samog jasenovačkog logora postavila spomen ploču saborcima poginulim u prošlom ratu s uklesanim ustaškim pozdravom “Za dom sppremni”. Mediji su, pored ostalog, javili kako je ploča “uznemirila Srbe” – kao da ne bi morala da uznemiri svakog ko iskreno drži do evropske pripadnosti Hrvatske – a njena predsjednica, Kolinda Grabar-Kitarović, nasuprot bezrezervnom antifašizmu Angele Merkel, povodom ploče kaže kako se apsolutno ne može miješati u stvari iz nadležnosti lokalne samouprave i kako su poznata njena stajališta o obilježjima “bilo kakvih totalitarizama, dakle od komunizma preko fašizma i svega ostaloga”, izjednačujući tako i logorske dželate i njihove žrtve. Ona je, inače, imala i svoj “Merkel moment” kad je u posjeti Jasenovcu uz 70. godišnjicu zatvaranja logora u knjizi dojmova napisala:

“Kao predsjednica Republike Hrvatske i kao čovjek bezpridržajno osuđujem zločine mučenja i ubijanja koja su se ovdje događala. Ideologija koja je uzrokovala ove zločine moralno je i pravno osuđena. Ta politika bila je volja režima koji se vezao uz nacističko-fašističku Osovinu i na nečastan način iskoristio legitimnu želju hrvatskoga naroda za svojom državom“.

Sa te moralne platforme uznemiravanje jasenovačkih žrtva simbolima ustaškog režima ne može biti ostavljeno tek lokalnoj samoupravi nego poziva i na bezpridržajnu osudu predsjednice kad god i u bilo kom obliku da se javi.

Ali, na tom testu odnosa prema žrtvama posrnuli su – i ovog puta (kao i u slučaju agitacije protiv rezolucije Ujedinjenih nacija o Srebrenici) – i najviši predstavnici srpske politike: predsjednici Srbije i Republike Srpske čiju su posjetu Jasenovcu u povodu obilježavanje godišnjice oslobađanja logora beogradski mediji u novinskim naslovima najavili kao učešće na “obeležavanju godišnjice stradanja Srba”.

Poklonjenje svim žrtvama ustaškog logora

Poštovanje i poklonjenje, međutim, zaslužuju sve žrtve Jasenovca. A na spisku pojedinačno utvrđenih i dokumentovanih žrtava, nasuprot nacionalističkom bezobzirnom umanjivanju ili uveličavanju od “samo” 20.000 do 800.000 ubijenih, za sada ima ukupno 83.145 imena: 47.627 Srba, 16.173 Roma, 13.116 Jevreja, 4.255 Hrvata i 1.128 Bošnjaka uz žrtve još 15 drugih nacionalnosti. Odvajati ih u smrti je neoprostiv grijeh koji i velike planove predsjednika Republike Srpske za snimanje filma o Jasenovcu unaprijed kompromituje i zbog suženih vidika i zbog moguće političke jednostranosti i zloupotrebe.

Iako u vezi s godišnjicom Jasenovca, u odsustvu bilo kakve državne politike i svebosanske vizije, bošnjačka politika nije imala direktnog učešća ili uticaja, ona se svoga prava na nasljeđe antifašizma odriče u upornoj promociji bošnjačkih pripadnika i simpatizera ustaškog pokreta: u nazivima ulica, trgova i škola i doprinosa u provođenju projekata etničkih i vjerskih podjela bosanskohercegovačkog društva sve do tačke na kojoj istaknuti član vladajuće bošnjačke partije govori o bošnjačkom doprinosu borbi protiv – antifašizma.