Kliker.info

Ulice Maglaja i sedam dana nakon povlačenja vode pod kojom je ovaj gradić bio tri dana i noći još su zatrpane nepreglednim količinama mulja i uništenog pokućstva, koje su građani izbacili iz svojih uništenih domova.Nesnosan smrad širi se gradom s oko 25.000 stanovnika, u kojem su djeca već 10 dana zarobljena u kućama jer je boravak na otvorenom rizičan.

“Polako počinjemo shvatati šta nam se desilo. Ne spavamo od umora i stresa. Potrebna nam je pomoć iz drugih gradova da ovo što prije očistimo jer ćemo umrijeti od zaraze. Ne može se disati bez maski, a s maskama je još teže na ovoj vrućini kad se ovako naporno radi”, rekla je Emina Bašić, koju smo u petak zatekli kako s koleginicom Enesom Salkić čisti ono što je ostalo od prodavnice obuće u kojoj su obje radile do 14. maja kada je rijeka Bosna potopila Maglaj i sve prve spratove objekata u gradu, smještenom u centralnoj BiH.

“Ljude tek sada hvata panika jer vidimo da se ovdje život zadugo neće vratiti u normalu. Izvori zaraze su na svakom koraku. Najgore je za djecu, ona su zatvorena u kućama od 14. maja kad nas je poplavilo. Ko je imao mogućnost svoju djecu poslao je na selo, da više ne budu zarobljena”,  kaže Enesa Salkić.Emina Bašić podsjeća da je u proteklom ratu Maglaj bio u “ratnom obruču”, pa sad svi strahuju da su nabujala Bosna i potoci u grad donijeli mine.

“Čula sam da su ljudi, iznoseći mulj iz stanova, nalazili mine. Ovo je agonija! Od čega ćemo živjeti kad prestane stizati humanitarna pomoć. Uništeni su poslovni prostori i fabrika ‘Natron’ koja je hranila pola grada”, objašnjava Bašićeva.U Federalnoj upravi Civilne zaštite (FUCZ) tvrde da je opravdan strah Maglajlija od mina i ostalih ubojitih naprava zaostalih iz proteklog rata.

“Naše ekipe su u Maglaju u mulju već nalazile metaka, ručnih bombi i granatu od 112 milimetara. Ovo nije opasnost samo za lokalno stanovništvo, nego i za stotine volontera koji su svakodnevno od prošlog vikenda u Maglaju, gdje pomažu u raščišćavanju stanova i ulica”, upozorio je Fahrudin Solak, vršilac dužnosti direktora Federalne uprave Civilne zaštite.Kako bi volonteri, među kojima je najviše rudara i studenata Sarajevskog univerziteta, bili što manje izloženi riziku da čišćenjem aktiviraju minu, oko 50 pripadnika FUCZ prije njih provjerava teren i upozoravaju ih da prijave sve sumnjive predmete koje nađu u naslagama mulja i otpada.

“Upozoravam sve da budu maksimalno oprezni jer, kad se nalazi u mulju, protivpješadijsku minu ‘paštetu’ teško je razlikovati od ‘Podravkine’ konzerve paštete”, naglasio je Solak, dodavši da ekipe Civilne zaštite sve volontere koji pomažu stanovnicima Maglaja opslužuju zaštitnim maskama, rukavicama, alatom…”Stalno su tu i naše mobilne laboratorije za dekontaminaciju i pokretna spalionica otpada životinjskog porijekla, budući da je u gradu ostalo mnogo kvarljive hrane koja je takođe potencijalni izvor zaraze”, rekao je Solak.

Tvrdi da do sada niko od lokalnog stanovništva nije zaražen i da nema povrijeđenih tokom raščišćavanja grada.”I svi volonteri su do sada bez ikakvih posljedica po svoje zdravlje napustili ovaj grad. Zato je naša oprema stalno na terenu jer ne smijemo zanemariti sigurnost ljudi koji su došli sa strane da nam pomognu. Samo danas je došlo 15 autobusa s oko 650 studenata iz Sarajeva”, dodao je Solak.

Muamer Huseinović, dvadesetogodišnji student iz Sarajeva, prije polaska u Maglaj bio je svjestan da rizikuje svoje zdravlje.”I iz Civilne zaštite su nas upozorili na sve opasnosti. Svejedno, došao sam da pomognem. Ovi ljudi ovdje ne mogu se sami nositi s ovolikom nesrećom. Strah me da se ne zarazim jer smrad štipa za oči, a još više me strah pacova. Srećom, dosad ih nisam sreo”, rekao nam je Muamer, pozivajući svoje vršnjake iz drugih dijelova BiH da i oni dođu u pomoć Maglajlijama jer je to “puno preče od ispijanja kafa”.

Sličan poziv građanima iz dijelova BiH koji nisu pogođeni poplavama uputila je i grupa Tuzlaka, koji su pješke došli u Maglaj da bi pomogli u raščišćavanju poplavljenih stanova.”U grupi je nas devet. Pomagali smo dva dana ljudima u Orašju i došli smo u Maglaj da čistimo objekte u kojima su stari, bolesni i porodice s bebama. Žao mi je samo što vidim da mnogo lokalnog stanovništva ovdje sjedi i čeka da neko dođe sa strane da iznese smeće iz njihovih kuća”, negodovao je Tuzlak Damir Gušić.

Emina Bašić tvrdi da je moguće da je neko od njenih sugrađana “čekao samo pomoć sa strane”, međutim naglašava da su Maglajlije na izmaku snaga jer ih je, nakon trodnevnog straha od vodene stihije kada su bili bez hrane i pitke vode, sada pritisnuo teški fizički umor i šok od preživljenog.”Nakon što se voda povukla iz grada, u dva dana je bilo šest dženaza. Ljudi umrli od srčanog udara. Biće toga još više jer smo prije ove katastrofe svi bili kreditno zaduženi. Sada za vratom imamo i te dugove i činjenicu da smo ostali i bez domova i bez radnih mjesta”, objasnila je Bašićeva.

Skoplje uzvraća pomoć

Maglajlijama su, osim volontera iz BiH, u pomoć pritekli i vatrogasci iz Skoplja, koji već četvrti dan peru ulice ovog grada.”Ostaćemo u BiH dok god smo potrebni vašim ljudima. Skoplje ne zaboravlja pomoć koju smo dobili za vrijeme zemljotresa 1963. godine. Danas dekontaminiramo ulice Maglaja, a sutra – vidjećemo. Idemo gdje god nam kažu da smo potrebni”, kazao nam je Darko Angelovski, komandir skopske Vatrogasne brigade, koja je u BiH poslala dva vatrogasna kamiona sa šest vatrogasaca.

Nihada Hasić (NN)