hamburger-icon

Kliker.info

Kakva je budućnost bh. plenuma : Obračun sa šejtanom nove demokratije u Bosni i Hercegovini

Kakva je budućnost bh. plenuma : Obračun sa šejtanom nove demokratije u Bosni i Hercegovini

28 Februara
06:58 2014

mostarplenum3Šejtan plenuma kruži Bosnom i Hercegovinom i sve su se, navodno, zaraćene sile dejtonskog sistema potrudile da nad njim izvrše egzorcizam.I kadrovi Islamske zajednice i vrhuška HDZ-a i, za brutalni obračun sa narodom spremna, Dodikova policija. Teorije zavjere i dalje se nižu jedna za drugom, kao i pokušaji diskreditacije, omalovažavanja pa čak i fizičkih napada.

Piše : Vuk Bačanović (BH Dani)

Ali plenumima, unatoč svim podmetanjima, poteškoćama, nedostatku finansiranja i činjenici da se organizuju i, u potpunosti, zasnivaju na volonterskom radu, ide sasvim dobro. U Sarajevu radne grupe rade punom parom, tako da zahtjevi prema Skupštini Kantona Sarajevo preboljevaju dječje bolesti (pregledavaju ih i zatim vrše njihovu preformulaciju pravni i ekonomski eksperti – volonteri), dok se u Tuzli u žučnim i gotovo incidentnim raspravama već izvikuju imena potencijalnih mandatara ekspertne vlade Tuzlanskog Kantona. U Zenici su zahtjevi formulisani, a Skupština ZDK-a će se o njihovom prihvatanju izjasniti nakon odlaska ovog broja Dana u štampu.

Plenum nije igra
Verbalni okršaji na plenumima su vrlo žestoki, ali svjedoče o tome da su plenumi daleko od mjesta “igranja demokratije”. U Sarajevu je blizu 1.300 okupljenih građana ovacijama ispratilo obraćanje mladog matematičkog genija i asistenta na sarajevskom PMF-u Franje Šarčevića, kao i asistenta na Pravnom fakultetu u Istočnom Sarajevu Gorana Markovića. Šarčević, inače rodom iz Prozor-Rame je kritikovao medijske spinove o pobuni od 7. 2. kao “bošnjačkoj ujdurmi”, dok je Marković predložio postepeno kreiranje plenuma na državnom nivou koji bi predstavljao svojevrsnu alternativnu narodnu skupštinu Bosne i Hercegovine.

Šarčević je također rekao da je jedini rat koji je u BiH trenutno moguć onaj između naroda i vladajućih struktura, dok je Marković pozvao na formulaciju zahtjeva koji bi radnicima omogućavali veću participaciju u donošenju odluka u javnim preduzećima, odnosno dioničarstvo u privatnim firmama.S druge strane, pokušaji dezavuisanja protivnika kakav je bio Nihada Aličkovića (neformalni lider opskurantske formacije “Antidejton grupa”) su u potpunosti propali. Aličković je prvo rekao da će se povući “ako ga narod ne želi”, potom se pohvalio kako se prvi fotografisao pored masovne grobnice Tomašice i drugih stratišta te poručio da “onima koji loše pričaju o njemu jebe mater” što je izazvalo zgražavanje cjelokupne dvorane Doma mladih (ako izuzmemo nekolicinu pristalica). Aličković je i ranije, na Drugom zasjedanju Plenuma građanki i građana Sarajeva, pokušao izigravati heroja, “zahvaljujući se narodu koji ga je izbavio iz zatvora” no kako je na svom Facebook statusu napisao da se sam predao, čini se da je doživio trajnu diskreditaciju, kada je u pitanju bilo kakvo ozbiljno političko djelovanje. Tako je okončan sarajevski pokušaj privatiziranja Plenuma, koji je u Tuzli na sličan način pokušan od strane “jedinog organizatora” protesta, Aldina Širanovića.

Pa ipak, napadi na Plenume se nastavljaju nesmanjenom žestinom. Najprije su tu javni i prikriveni medijski istupi. Tako je intelektualac Dževad Hodžić sarajevskom plenumu pokušao prišiti epitet “Lijeve Al-Qaide”, dok je Dnevni avaz plasirao informacije o tome kako se radnici “odvajaju” od “neradničkog” plenuma u Tuzli, što se pokazalo kao čista dezinformacija. U pacifikaciju se uključila i vlast na svim nivoima, pa se posljednjih dana glavni odbori političkih partija koje obnašaju vlast utrkuju ko će prije objasniti građanima da su u pravu?!

Pacifikovanje susretljivošću
Čak se “ljubazno” nudi premještanje demonstracija sa ulice u obližnji park preko puta spaljene Kantonalne skupštine u Sarajevu, ne bi li se stvorila atmosfera saradnje vlasti i građana. Naravno, radi se o klasičnom “razvlačenju pameti” u pokušaju što ranije eliminacije Plenuma i bilo kakvog pritiska sa ulice, budući da je starim političarima više no jasno da je najvažnije da pritisak prestane. U Sarajevu je, istina, Skupština Kantona usvojila sve zahtjeve Plenuma, no valja sačekati pa vidjeti kako će to dalje izgledati i hoće li njihova konkretna akcija do beskonačnosti biti razvučena unutar birokratskog aparata. Vlasti KS-a u tehničkom mandatu povlađivanjem Plenumu ne žele ništa drugo do populistički priskrbiti simpatije u, uveliko započetoj, izbornoj kampanji. A kakve su “neljubazne“ metode vlasti prema Plenumu najbolje je svjedočio Džafer Alić, radnik uništene sarajevske “Hidrogradnje”, koji je otkrio da su radnici ovog preduzeća upozoreni da će, ukoliko se organizirano pojave na protestu ili na plenumu, ostati bez jedinog posla na vijaduktu Briješće?!

Situacija je unekoliko drugačija u Tuzli, gdje Plenum i dalje ima podršku ulice, odnosno radničkog kvarta Slatina. Nakon (samo)diskreditacije samozvanog vođe Aldina Širanovića, Plenum i dalje ima podršku lidera organizacije Velika Djeca, Almira Arnauta Belog (na zasjedanju Plenuma drži inspirativne govore, a na beretci ima ušivenu petokraku), koji je također povezan sa navijačkim skupinama u kojima uživa veliko poštovanje (kako nam je saopšteno na tuzlanskom plenumu, na dan demonstracija je policiji pobjegao iz marice). “Definitvno su međutim, ti Slatinaši, jedan kroz jedan u protestima stali uz ljude kad su vidjeli da se Beli i ljudi oko njega, pretežno navijači, hapse… Pa se to proširilo, pogotovo kad je deklarativno proradnička partija SDP poslala pendreke na radnike! Fukare su prirodno ljevičari, jer su to radnička djeca i nose svoje ime s ponosom. Odmah da se zna, Širanović je doveo šaku jada na originalne proteste, ogromnom većinom je to bio Beli. Koliko god je on trebao Plenumu kao demonstracijski legitimitet i, da se razumijemo, kao svojevrsna zaštita od provokatora, toliko je i Plenum trebao njemu! Mada su i radnici odmah stali uz plenum, sad ih se pokušava odvojiti, mislim dakako na sindikate, ne individualne radnike”, kaže za Dane naš izvor sa Plenuma u Tuzli, čiji je identitet poznat redakciji i koji dodaje da situacija na Plenumu postaje sve napetija, prvenstveno zbog ubačenih elemenata koji prozivaju, ali i ne imenuju stranačke ljude, čime šire atmosferu nepovjerenja. Naš izvor također kaže da je neko pokušao dodatno doliti ulje na vatru šaljući prijeteće poruke tuzlanskom načelniku Jasminu Imamoviću (SDP), tvrdeći da one dolaze od Belog. Naš izvor smatra da se radi o pokušaju kompromitacije vođe tuzlanske “ulične armije”, kako bi plenum ostao bez “mišića” na svojoj strani.

Tu je problem i sa kandidatima, jer svako, za sada, izvikuje svoga. Facebook grupa organizacije Udar (koju je osnovao Aldin Širanović) je za sada izašla sa tri “kandidata”, a to su Mirsad Merdić (inižinjer elektrotehnike zaposlen u Termoelektrani Tuzla), Salih Delić (inžinjer rudarstva u rudniku Mramor) i Edin Osmanbegović (profesor na Elektrotehničkom fakultetu u Tuzli).Predstavnik Sindikata “Polihema”, Sakib Kopić, koji na Plenumu neprestano proziva neimenovane “čegevare” tvrdi da se stalno sastaje s “akademskom zajednicom” kako bi se došlo do rješenja za privredni preporod TK-a. Međutim, naš izvor blizak Plenumu kaže da “oformljavanje nekakvih komisija od strane akademske zajednice, građana, zastupnika itd. koja bi, kao, dala prijedlog mandatara”, nije ništa drugo nego pokušaj da se taj izbor “opet ukrade od naroda”. Dakle, da bude nametnut od strane raznih formalnih i neformalnih skupina. Plenum građanki i građana Sarajeva se po peti put sastaje nakon što ovaj broj Dana već bude u štampariji, ali je sigurno da vlast neće mirovati dok ga ne pacifikuje. Radi se, svakako o prirodnom ponašanju vladajućih struktura, koje po svaku cijenu i na svaki način žele amortizirati nastalu štetu, kako u Tuzli i Sarajevu tako i u ostalim gradovima. Plenumi su, u postojećem trenutku izlet u demokratsko nebo i tek im sljeduju iskušenja kojima će odoljeti ili pred kojima će pokleknuti. U svakom slučaju, radne grupe za interplenumsku saradnju će imati preča posla.

Srđan Žagovec, član radne grupe za interplenumsku saradnju Plenuma građanki i građana Sarajeva

Plenum u Mostaru čine i Bošnjaci i Hrvati

O tome kakvu atmosferu oko građanskih plenuma diljem BiH stvaraju neobjektivni mediji najbolje svjedoče dobronamjerna upozorenja nekolicine neupućenih i u rad plenuma neuključenih poznanika prije mog polaska u posjetu mostarskom plenumu:
“Čuvaj se, dolje je opasno!” Slična upozorenja sam, sa jednako malo uvažavanja, slušao i prije polaska u Tuzlu, kamo sam se sa još nekoliko učesnika sarajevskog plenuma zaputio dva dana ranije. Kako sam i očekivao, obje posjete su protekle u najboljem redu i bez naznake ikakvog incidenta, a u Sarajevo sam se oba puta vratio sa izuzetno pozitivnim i ohrabrujućim utiscima.

U oba grada sam svjedočio ogromnom entuzijazmu i procvatu solidarnosti među do jučer ozlojađenim i poraženim, a danas hrabrim i odvažnim ljudima, odlučnim i ujedinjenim u nakani da preuzmu odgovornost i uključe se u društveno-politički život kao svojevrstan korektiv svim paralitičnim nivoima bh. vlasti. Tuzla, koju bih se usudio nazvati glavnim plenumskim gradom BiH, pokazala je da zna artikulirati svoja politička, socijalna i ekonomska stremljenja i natjerati vlast na suradnju sa građanima.Tamošnjem plenumu je prisustvovalo i desetak građana Banjaluke koji žele biti u toku sa procesima sa ove strane entitetske linije, pa vjerovatno slične pokrenuti i kod kuće. Južnije, Mostar ustrajava u težnji da prestane biti grad slučaj, i zaista, među šestotinjak ljudi na tamošnjem plenumu nisam sreo ni istočni ni zapadni, već samo ujedinjeni Mostar čijim je građanima dosadilo biti taocima propalih nacionalističkih politika.

A te politike, s druge strane, nastavljaju sa bahatim guranjem nezadovoljnika između čekića i nakovnja, kao u slučaju predsjednika Unije nezavisnih sindikata Federacije BiH Josipa Milića, koga je policija u Mostaru zatrašivala i hapsila, a mafijaški batinaši mu nedugo potom slomili kosti bejzbol palicama naočigled desetak policajaca. Pa čak i pored ovakve represije, Mostarci i dalje izlaze za govornicu, predstavljaju se punim imenom i prezimenom i zahtijevaju svoja prava, pravdu i dostojanstvo.A hrabrost je zarazna, pa će budući talasi ovakvih zahtjeva biti sve masovniji i radikalniji, a dječije bolesti direktne demokratije će uskoro biti savladane i pristup uozbiljen. Iz Tuzle, Mostara i Sarajeva se širi snažna poruka prema drugim dijelovima zemlje. Mislim da nije pretjerano zaključiti da se u BiH etnos konačno počeo transformisati u demos. Taj proces političkog buđenja može potrajati, ali je nezaustavljivo otpočeo.

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku