Kliker.info

Nu’aymi je prošlog tjedna identificiran od strane američkih dužnosnika kao jedan od dvojice glavnih financijskih sponzora al-Qaede i njihovih regionalnih ogranaka na prostoru Bliskog Istoka. Informacije govore kako su obojica bila savjetnici katarske vladine fondacije te kako su obojica bili “uvaženi” suradnici međunarodnih organizacija za ljudska prava. Drugi čovjek, Abd al-Wahhab al-Humayqani, je po nacionalnosti Jemenac te je u Jemenu izuzetno aktivan na promociji pro-američke političke tranzicije. Drugim riječima, isti su u isto vrijeme promovirali ljudska prava, građanske slobode, te prebacivali novac za teroriste koji u Siriji i Iraku ubijaju civile bombašima samoubojicama, vrše teror i neke od najokrutnijih ratnih zločina ikad viđene. Američki dužnosnici ističu kako su ovi podaci “izazov” za protuterorističko djelovanje.

“Pojedinci koji se jednom nogom nalaze u legitimnom svijetu dok su drugom u zoni terorizma daju al-Qaedi plašt legitimnosti”, rekao je bivši američki zaposlenik državne riznice i autor knjige “Treasury’s Wars”, Juan Zarate. Ističe kako ovakvi slučajevi izuzetno otežavaju “financijsku diplomaciju” u pokušaju da se prekinu mreže potpore za teroriste, naročito kada je riječ o bogatim zaljevskim donatorima koji financiraju sirijske militante. Naravno, “nastojanja” će biti neuspješna ako ne postoji politička volja. Priče o tome kako zaljevske vlade nastoje prekinuti ove mreže su samo priče za javnost. Aktualni i bivši američki dužnosnici ističu kako sve veći novac pristiže za islamističke ekstremiste u Siriji, naročito iz Katara i Kuvajta. SAD navodno traži od ovih zemalja da se prekine s tim praksama, no ostaje otvoreno pitanje – koliko su zapravo ugledni “privatni donatori” povezani s dotičnim vlastima?

Sama činjenica da su iz SAD-a odlučili identificirati pojedine osobe koje daju najveći novac za Al-Qaedu, pokazuje kako postoji ambicija da se iste zaustavi, no američka protuteroristička djelatnost zakočena je i isprepletena s vanjskom politikom. Ako Washington zemlje poput Katara i Saudijske Arabije smatra za najveće saveznike u regiji, teško je očekivati da će stati na kraj ovoj mreži terorističkog financiranja. Postoje određene strukture u SAD-u koje se očito protive jačanju Al-Qaede, to nije sporno, no u isto vrijeme postoje i moćni predstavnici militarizma koji su spremni sirijsku vlast rušiti, ako treba, i uz pomoć najgorih mogućih aktera.
Fotografija iz 2009. koja je razljutila mnoge Amerikance: predsjednik Barack Obama klanja se saudijskom kralju Abdullahu – Bijela kuća je nespretno nastojala oporvgnuti naklon ističući kako se radilo o tome da je predsjednik Obama ‘viši’ od kralja AbdullahaAmerička vanjska politika često djeluje posve nekonzistentno. Primjerice, ovog tjedna su se okomili protiv svog dugogodišnjeg saveznika, autoritativnog predsjednika Yoweria Musevenia – čiju vojsku naoružavaju godinama kako bi ginula za njihove interese u Somaliji i drugdje – nakon što je Uganda usvojila niz nazadnih zakona prema kojem bi se homoseksualne osobe kažnjavale s doživotnim zatvorom. Zakoni Ugande su za svaku osudu, no može li SAD uopće nešto kritizirati kada u isto vrijeme podržavaju represivne režime kao što je vladajuća obitelj Saud? Zakoni u Saudijskoj Arabiji daleko su okrutniji nego u jednoj Ugandi koja je, uz Keniju, ključan američki saveznik u Africi.

Što možemo iz toga zaključiti? SAD uopće ne brine za ljudska prava već selektivno koriste tu “kartu” za politički obračun. Uganda je danas vjerojatno na meti američke kritike jer se sve više otvara kineskom tržištu. S druge strane, Saudijska Arabija i dalje je lojalna, pa je samim time lišena svake ozbiljne i kontinuirane kritike. Ta opasna politika dovela je SAD u takvo stanje da danas dobro znaju tko stoji iza al-Qaede, organizacije koje je izvela najveći napad na SAD nakon Drugog svjetskog rata, ali “nemaju snage” (zapravo volje) stati tome na kraj. Takva politika naročito je uzela maha otkako je na vlast došla Obamina administracija.

Al-Qaeda postoji isključivo zbog ogromnog novca koji se za nju izdvaja u bogatim zaljevskim monarhijama koje su najveći kršitelji svih ljudskih prava na svijetu. “Donatori” su zapravo osobe koje su bliske vladajućim obiteljima, a iste su geostrateški saveznik SAD-u. Spomenuti Nu’aymi je profesor na katarskom sveučilištu i bivši predsjednik Katarskog Nogometnog Saveza, jedan od utemeljitelja “humanitarne zaklade” Sheik Eid bin Mohammad al-Thani koja nosi ime vladajuće obitelji. Posljednjih godina Nu’aymi je stekao međunarodni ugled kao istaknuti “aktivist”, služio je i kao predsjednik organizacije “Alkarama” – organizacije za ljudska prava u Ženevi koja je blisko surađivala i s Ujedinjenim Narodima i drugi međunarodnim “aktivističkim skupinama” za ljudska prava. Organizacija je lobirala za puštanje političkih zatvorenika itd.

Jedan od osnivača Alkarame je ranije spomenuti Jemenac Humayqani. On je također bio savjetnik za katarsku fondaciju. Također je osnivač stranke Rashad te istaknuti sudionik Konferencije za Nacionalni Dijalog – skupine koja je oformljena nakon izbijanja tzv. “Arapskog Proljeća” s ciljem savjetovanja vlade po pitanju “političkih i ekonomskih reformi”. Iza Konferencije za Nacionalni Dijalog snažno stoji SAD s političkom i financijskom potporom.

Obojica, i Nu’aymi i Humayqani, ističu kako su aktualne američke optužbe pogrešne. Nu’aymi tvrdi kako mu se SAD osvećuje zbog njegove kritike zračnih napada dronovima u Jemenu itd.

Teško je vjerovati kako američke protuterorističke službe ne znaju tko stoji iza Al-Qaede, štoviše, ova objava potvrđuje kako znaju. Al-Qaeda nije nikakva “misteriozna” organizacija kakvom je se često prikazuje, već se radi o ogromnom novcu koji se u nju ulaže od strane dobro poznatih izvora. SAD tvrdi kako se “bori protiv Al-Qaede” zračnim napadima u Jemenu i Pakistanu – to nije nikakva borba, mnogi stručnjaci već su ustvrdili kako se ovom taktikom zapravo pomaže Al-Qaeda jer teroristi tada puno lakše regrutiraju nove članove, što ne iznenađuje ako se uzme u obzir gnjev lokalne populacije zbog često ubijenih civila, a ne militanata.

Zapad zna na koji način djeluje Al-Qaeda već dugi niz godina. Još 2002. godine su američki agenti u susjednoj BiH zaplijenili niz al-Qaedinih dokumenata, piše The Wall Street Journal, u kojima se identificiraju neke od saudijskih najbogatijih i najutjecajnijih obitelji kao prvi financijski sponzori Osame bin Ladena. Također je otkriveno kako novac primarno stiže preko tzv. “humanitarnih fondacija” iz Saudijske Arabije. U međuvremenu su stasale i druge zaljevske monarhije poput Katara i Kuvajta koje također novcem podupiru teroriste.

Američki predsjednik George W. Bush je nakon napada 11. rujna 2001. pokrenuo invaziju Afganistana i zatim Iraka – poprilično nebitan i apsolutno nebitan cilj kada je riječ o “borbi protiv terorizma”. Od početka se znalo tko stoji iza al-Qaede, pa samim time i iza napada na New York. Stanovnike SAD-a sve ove godine se “hranilo” službenim lažima i “koktelima” raznih teorija zavjere, kako bi sakrila posve jasna istina o globalnom terorizmu.

Lideri terorističkih mreža nisu nikakvi bradati borci s kalašnjikovima u planinama, to je samo popularni mit kojim se narode straši kao malu djecu s babarogama, lideri globalnog terorizma su ljudi od utjecaja, prestiža i ugleda, šeću se u odijelima i kravatama po Ženevi, sudjeluju u “borbi za ljudska prava” i druge floskule i fraze elitističkog liberalizma, oni vode zaklade i pro-tržišne “think-tankove”, dok u isto vrijeme enormne svote novca šalju za odrede smrti koji na najbrutalnije moguće načine ubijaju žene i djecu danas po Siriji, dižu u zrak stotine nevinih civila na tržnicama u Iraku, a sutra gdje god bude trebalo.

SAD se može boriti protiv terorizma jedino na način da prekine izvore financiranja, no to, za sada, ne čini. Sve dok zemlje poput Saudijske Arabije i Katara budu ključni američki saveznici (ne samo američki, već i europski), borba protiv Al-Qaede biti će samo “bauk”. To ne znači da se stvari ne mogu okrenuti, štoviše, sirijski sukob mogao bi biti presudan. Al-Qaeda danas kontrolira znatan teritorij Sirije i Iraka, a ima i brojna uporišta na jugu Turske. Uskoro će ovaj element biti prijetnja cijeloj široj regiji, pa i Europi, što bi eventualno moglo dovesti do jačanja političkih krugova, kako u SAD-u tako i unutar Europe, koji shvaćaju koja je ovo bila katastrofalna politika.

Neki smatraju kako bi Obama u konačnici ipak mogao odigrati pozitivnu ulogu – količina gnjeva i kritike na njegov račun koje stižu ovih dana iz Rijada svakako pokazuju kako se nešto ozbiljno događa po tom pitanju. List Forbes čak spekulira kako bi SAD u budućnosti mogao zamijeniti savezništvo sa Saudijskom Arabijom za savezništvo s Iranom. To bi bilo posve logično – Iran, kao i Sirija, nije nikakva prijetnja SAD-u i regionalnoj stabilnosti, što spomenuti “ugledni filantropi” svakako jesu. Naravno, tu u cijelu priču onda ulazi i Izrael koji se zbog straha od Irana povezao upravo sa Saudijskom Arabijom. Drugim riječima, ovo je izuzetno kompleksna priča. Barack Obama ima još 2 godina da opravda svog Nobela, to bi mogao učiniti distanciranjem SAD-a od zemalja koje su postale inkubatori međunarodnog terorizma, hoće li i može li to učiniti, vrijeme će pokazati.  (Kliker.info-Advance)skom profesoru koji je prototip “donatora” od kojih živi i djeluje najveća teroristička organizacija na svijetu, Al-Qaeda. Abd al-Rahman al-Nu’aymi je 59-godišnji nastavnik poznat po svojem “filantropskom” radu i suradnji s međunarodnim udrugama za ljudska prava. No, na njegovom naizgled idealnom rezimeu postoji jedan “problem” – američki dužnosnici otkrivaju kako je isti slao milijune USD terorističkim ograncima Al-Qaede u Siriji i Iraku dok je u isto vrijeme bio na turneji po Europi kako bi zagovarao veća ljudska prava i slobode za muslimane. Nu’aymi je prošlog tjedna identificiran od strane američkih dužnosnika kao jedan od dvojice glavnih financijskih sponzora al-Qaede i njihovih regionalnih ogranaka na prostoru Bliskog Istoka. Informacije govore kako su obojica bila savjetnici katarske vladine fondacije te kako su obojica bili “uvaženi” suradnici međunarodnih organizacija za ljudska prava. Drugi čovjek, Abd al-Wahhab al-Humayqani, je po nacionalnosti Jemenac te je u Jemenu izuzetno aktivan na promociji pro-američke političke tranzicije. Drugim riječima, isti su u isto vrijeme promovirali ljudska prava, građanske slobode, te prebacivali novac za teroriste koji u Siriji i Iraku ubijaju civile bombašima samoubojicama, vrše teror i neke od najokrutnijih ratnih zločina ikad viđene. Američki dužnosnici ističu kako su ovi podaci “izazov” za protuterorističko djelovanje.

“Pojedinci koji se jednom nogom nalaze u legitimnom svijetu dok su drugom u zoni terorizma daju al-Qaedi plašt legitimnosti”, rekao je bivši američki zaposlenik državne riznice i autor knjige “Treasury’s Wars”, Juan Zarate. Ističe kako ovakvi slučajevi izuzetno otežavaju “financijsku diplomaciju” u pokušaju da se prekinu mreže potpore za teroriste, naročito kada je riječ o bogatim zaljevskim donatorima koji financiraju sirijske militante. Naravno, “nastojanja” će biti neuspješna ako ne postoji politička volja. Priče o tome kako zaljevske vlade nastoje prekinuti ove mreže su samo priče za javnost. Aktualni i bivši američki dužnosnici ističu kako sve veći novac pristiže za islamističke ekstremiste u Siriji, naročito iz Katara i Kuvajta. SAD navodno traži od ovih zemalja da se prekine s tim praksama, no ostaje otvoreno pitanje – koliko su zapravo ugledni “privatni donatori” povezani s dotičnim vlastima?

Sama činjenica da su iz SAD-a odlučili identificirati pojedine osobe koje daju najveći novac za Al-Qaedu, pokazuje kako postoji ambicija da se iste zaustavi, no američka protuteroristička djelatnost zakočena je i isprepletena s vanjskom politikom. Ako Washington zemlje poput Katara i Saudijske Arabije smatra za najveće saveznike u regiji, teško je očekivati da će stati na kraj ovoj mreži terorističkog financiranja. Postoje određene strukture u SAD-u koje se očito protive jačanju Al-Qaede, to nije sporno, no u isto vrijeme postoje i moćni predstavnici militarizma koji su spremni sirijsku vlast rušiti, ako treba, i uz pomoć najgorih mogućih aktera.
Fotografija iz 2009. koja je razljutila mnoge Amerikance: predsjednik Barack Obama klanja se saudijskom kralju Abdullahu – Bijela kuća je nespretno nastojala oporvgnuti naklon ističući kako se radilo o tome da je predsjednik Obama ‘viši’ od kralja AbdullahaAmerička vanjska politika često djeluje posve nekonzistentno. Primjerice, ovog tjedna su se okomili protiv svog dugogodišnjeg saveznika, autoritativnog predsjednika Yoweria Musevenia – čiju vojsku naoružavaju godinama kako bi ginula za njihove interese u Somaliji i drugdje – nakon što je Uganda usvojila niz nazadnih zakona prema kojem bi se homoseksualne osobe kažnjavale s doživotnim zatvorom.

Zakoni Ugande su za svaku osudu, no može li SAD uopće nešto kritizirati kada u isto vrijeme podržavaju represivne režime kao što je vladajuća obitelj Saud? Zakoni u Saudijskoj Arabiji daleko su okrutniji nego u jednoj Ugandi koja je, uz Keniju, ključan američki saveznik u Africi. Što možemo iz toga zaključiti? SAD uopće ne brine za ljudska prava već selektivno koriste tu “kartu” za politički obračun. Uganda je danas vjerojatno na meti američke kritike jer se sve više otvara kineskom tržištu. S druge strane, Saudijska Arabija i dalje je lojalna, pa je samim time lišena svake ozbiljne i kontinuirane kritike. Ta opasna politika dovela je SAD u takvo stanje da danas dobro znaju tko stoji iza al-Qaede, organizacije koje je izvela najveći napad na SAD nakon Drugog svjetskog rata, ali “nemaju snage” (zapravo volje) stati tome na kraj. Takva politika naročito je uzela maha otkako je na vlast došla Obamina administracija.

Al-Qaeda postoji isključivo zbog ogromnog novca koji se za nju izdvaja u bogatim zaljevskim monarhijama koje su najveći kršitelji svih ljudskih prava na svijetu. “Donatori” su zapravo osobe koje su bliske vladajućim obiteljima, a iste su geostrateški saveznik SAD-u. Spomenuti Nu’aymi je profesor na katarskom sveučilištu i bivši predsjednik Katarskog Nogometnog Saveza, jedan od utemeljitelja “humanitarne zaklade” Sheik Eid bin Mohammad al-Thani koja nosi ime vladajuće obitelji. Posljednjih godina Nu’aymi je stekao međunarodni ugled kao istaknuti “aktivist”, služio je i kao predsjednik organizacije “Alkarama” – organizacije za ljudska prava u Ženevi koja je blisko surađivala i s Ujedinjenim Narodima i drugi međunarodnim “aktivističkim skupinama” za ljudska prava. Organizacija je lobirala za puštanje političkih zatvorenika itd. Jedan od osnivača Alkarame je ranije spomenuti Jemenac Humayqani. On je također bio savjetnik za katarsku fondaciju. Također je osnivač stranke Rashad te istaknuti sudionik Konferencije za Nacionalni Dijalog – skupine koja je oformljena nakon izbijanja tzv. “Arapskog Proljeća” s ciljem savjetovanja vlade po pitanju “političkih i ekonomskih reformi”. Iza Konferencije za Nacionalni Dijalog snažno stoji SAD s političkom i financijskom potporom.

Obojica, i Nu’aymi i Humayqani, ističu kako su aktualne američke optužbe pogrešne. Nu’aymi tvrdi kako mu se SAD osvećuje zbog njegove kritike zračnih napada dronovima u Jemenu itd. Teško je vjerovati kako američke protuterorističke službe ne znaju tko stoji iza Al-Qaede, štoviše, ova objava potvrđuje kako znaju. Al-Qaeda nije nikakva “misteriozna” organizacija kakvom je se često prikazuje, već se radi o ogromnom novcu koji se u nju ulaže od strane dobro poznatih izvora. SAD tvrdi kako se “bori protiv Al-Qaede” zračnim napadima u Jemenu i Pakistanu – to nije nikakva borba, mnogi stručnjaci već su ustvrdili kako se ovom taktikom zapravo pomaže Al-Qaeda jer teroristi tada puno lakše regrutiraju nove članove, što ne iznenađuje ako se uzme u obzir gnjev lokalne populacije zbog često ubijenih civila, a ne militanata. Zapad zna na koji način djeluje Al-Qaeda već dugi niz godina. Još 2002. godine su američki agenti u susjednoj BiH zaplijenili niz al-Qaedinih dokumenata, piše The Wall Street Journal, u kojima se identificiraju neke od saudijskih najbogatijih i najutjecajnijih obitelji kao prvi financijski sponzori Osame bin Ladena. Također je otkriveno kako novac primarno stiže preko tzv. “humanitarnih fondacija” iz Saudijske Arabije. U međuvremenu su stasale i druge zaljevske monarhije poput Katara i Kuvajta koje također novcem podupiru teroriste.

Američki predsjednik George W. Bush je nakon napada 11. rujna 2001. pokrenuo invaziju Afganistana i zatim Iraka – poprilično nebitan i apsolutno nebitan cilj kada je riječ o “borbi protiv terorizma”. Od početka se znalo tko stoji iza al-Qaede, pa samim time i iza napada na New York. Stanovnike SAD-a sve ove godine se “hranilo” službenim lažima i “koktelima” raznih teorija zavjere, kako bi sakrila posve jasna istina o globalnom terorizmu. Lideri terorističkih mreža nisu nikakvi bradati borci s kalašnjikovima u planinama, to je samo popularni mit kojim se narode straši kao malu djecu s babarogama, lideri globalnog terorizma su ljudi od utjecaja, prestiža i ugleda, šeću se u odijelima i kravatama po Ženevi, sudjeluju u “borbi za ljudska prava” i druge floskule i fraze elitističkog liberalizma, oni vode zaklade i pro-tržišne “think-tankove”, dok u isto vrijeme enormne svote novca šalju za odrede smrti koji na najbrutalnije moguće načine ubijaju žene i djecu danas po Siriji, dižu u zrak stotine nevinih civila na tržnicama u Iraku, a sutra gdje god bude trebalo.

SAD se može boriti protiv terorizma jedino na način da prekine izvore financiranja, no to, za sada, ne čini. Sve dok zemlje poput Saudijske Arabije i Katara budu ključni američki saveznici (ne samo američki, već i europski), borba protiv Al-Qaede biti će samo “bauk”. To ne znači da se stvari ne mogu okrenuti, štoviše, sirijski sukob mogao bi biti presudan. Al-Qaeda danas kontrolira znatan teritorij Sirije i Iraka, a ima i brojna uporišta na jugu Turske. Uskoro će ovaj element biti prijetnja cijeloj široj regiji, pa i Europi, što bi eventualno moglo dovesti do jačanja političkih krugova, kako u SAD-u tako i unutar Europe, koji shvaćaju koja je ovo bila katastrofalna politika. Neki smatraju kako bi Obama u konačnici ipak mogao odigrati pozitivnu ulogu – količina gnjeva i kritike na njegov račun koje stižu ovih dana iz Rijada svakako pokazuju kako se nešto ozbiljno događa po tom pitanju. List Forbes čak spekulira kako bi SAD u budućnosti mogao zamijeniti savezništvo sa Saudijskom Arabijom za savezništvo s Iranom. To bi bilo posve logično – Iran, kao i Sirija, nije nikakva prijetnja SAD-u i regionalnoj stabilnosti, što spomenuti “ugledni filantropi” svakako jesu. Naravno, tu u cijelu priču onda ulazi i Izrael koji se zbog straha od Irana povezao upravo sa Saudijskom Arabijom. Drugim riječima, ovo je izuzetno kompleksna priča. Barack Obama ima još 2 godina da opravda svog Nobela, to bi mogao učiniti distanciranjem SAD-a od zemalja koje su postale inkubatori međunarodnog terorizma, hoće li i može li to učiniti, vrijeme će pokazati.  (Kliker.info-Advance)