Kliker.info

U augustu 1999. godine ugledni američki novinar Chris Hedges objavio je u The New York Timesu analizu o poratnoj korupciji u Bosni i Hercegovini.

Pošto se u tekstu govori o kriminalu Bakira Izetbegovića, koji je u to vrijeme bio direktor Zavoda za izgradnju Sarajeva, uvrijeđeni direktor Izetbegović je gromoglasno najavio tužbu kojom će spasiti ukaljani obraz protiv NYT i Hedgesa pred sudom u New Yorku.

Angažirali i su uglednu američku advokatsku kuću, čiji je advokat doputovao u Sarajevo, gdje je danima prikupljao dokaze za tužbu.

Vasvija Vidović je bila dio advokatskog tima koji je angažirao Izetbegović.

Izetbegović je prihvatio savjet da odustane od tužbe, koji je plaćen cca. 970.000 $. Račun advokatskih usluga nije platio Bakir Izetbegović, već – Elektroprivreda BiH, na čijem čelu je bio Edhem Bičakčić, jedan od tadašnjih čelnika Izetbegovićeve stranke.

„Čak je milijarda dolara nestala iz javnih fondova ili ukradena iz međunarodnih projekata putem prevare koju su izveli bošnjački, hrvatski i srpski nacionalistički čelnici koji drže Bosnu kruto podijeljenu u tri etničke enklave, pokazala je iscrpna istraga američke jedinice za borbu protiv prevara.

Jedinica za borbu protiv prevara, koju je osnovao Ured visokog predstavnika, međunarodna agencija odgovorna za provođenje civilnih aspekata Dejtonskog mirovnog sporazuma, razotkrila je toliko korupcije da agencije za pomoć i ambasade nerado objavljuju krađe iz straha da će uplašiti strane donatore.

Izvještaj navodi nekoliko zvaničnika povezanih s vladajućim nacionalističkim strankama za koje kaže da su profitirali od prevare. Iako je Ured visokog predstavnika otpustio 15 službenika ili ih spriječio da obnašaju funkciju, većina je i dalje na vlasti.

U jednom incidentu navedenom u izvještaju, 10 stranih veleposlanstava i međunarodnih agencija za pomoć izgubilo je više od 20 milijuna dolara položenih u bosanskoj banci, ali samo je švicarska ambasada javno priznala svoje gubitke.

Jedinica za borbu protiv prevara, koja zahtijeva posebne mjere sigurnosti i ne objavljuje javnosti ko radi za organizaciju u Bosni, sada istražuje 220 slučajeva prevare i korupcije. Dokumentira trenutne slučajeve u izvještaju od 4.000 stranica koji nije objavljen u javnosti. Njegov sadržaj postao je dostupan The New York Timesu.

Organizacije u Uredu visokog predstavnika, Ujedinjenim nacijama i Agenciji Sjedinjenih Država za međunarodni razvoj, koje su posvećene obnovi zemlje, izgubile su desetine milijuna dolara, kaže se u izvještaju.

Široko rasprostranjenu korupciju mnogi ovdje doživljavaju kao težak udarac u dugoj, frustrirajućoj borbi za izgradnju demokratske Bosne, zemlje koja je od završetka rata 1995. dobila međunarodnu pomoć od 5,1 milijardi dolara. Korupcija je također igrala ključnu ulogu u tjeranju stranih investicija, što se smatralo jedinim načinom da se Bosna oslobodi ovisnosti o stranoj pomoći.

Sredstva koja nedostaju trebala su biti korištena za obnovu puteva, zgrada i škola u Bosni, kao i za pružanje komunalnih usluga u gradovima širom Bosne.

Alija Izetbegović, bosanski predsjednik, zajedno s drugim nacionalističkim liderima, odbacio je optužbe o službenoj korupciji koje su podnijeli međunarodni istražitelji. Iako priznaje da se događa korupcija, predsjednik osporava razmjere optužbi, negirajući da je čak milijardu dolara protupravno prisvojeno kako je navedeno u dugom i detaljnom izvještaju.

Gospodin Izetbegović je u više navrata negirao optužbe, u posljednje vrijeme u intervjuu za lokalnu štampu. „Bilo bi besmisleno tvrditi da u zemlji koja je tek izašla iz rata ne postoji korupcija ili da je to irelevantno,'“ rekao je dodavši da je Bosna zemlja „koja nije uspostavila granice, gdje zajedničke institucije još uvijek ne funkcioniraju, i koja ima najmanje dvije vojske i dvije policijske snage.“

Dejtonskim sporazumom, koji su muslimanske, hrvatske i srpske zaraćene frakcije potpisale 1995. godine, pozvao se na stvaranje jedinstvene države i povratak dva miliona izbjeglica i raseljenih ljudi svojim kućama. Ali Bosna ostaje podijeljena na tri antagonističke etničke enklave.

Bosna koju drže Srbi i dalje djeluje kao poseban entitet. Međunarodno stvorena muslimansko-hrvatska federacija nema ovlaštenja i nije u mogućnosti prikupiti prihode. Dva miliona izbjeglica i raseljenih ljudi nisu se vratili svojim kućama. A Ured visokog predstavnika, glavna civilna međunarodna agencija u Bosni, sveden je na obećavanje novca i projekata pomoći gradovima i mjestima koja se obavežu da će dozvoliti povratak nekih izbjeglica, obećanja koja se obično nikad ne održe.

” Dayton je zaustavio nasilje, ali nije okončao rat ”, rekao je Jacques P. Klein, glavni predstavnik Ujedinjenih nacija ovdje, ” i rat se još uvijek birokratski vodi putem obmanjivanja, odlaganja i izbjegavanja od strane grupe lidere koji ne žele izgubiti vlast. Bosna i Hercegovina je pacijent na aparatima – političkim, vojnim i ekonomskim.”

Međunarodni donatori kažu da je zbog endemske prevare sve teže opravdati količine donacije. Bez ogromne infuzije novca, malo je vjerovatno da će muslimanska, hrvatska i srpska enklava moći nastaviti plaćati penzije i plaće i rekonstruirati zemlju. Vlada Sarajeva, na primjer, zatražila je od Svjetske banke zajmove kako bi se izvršile isplate penzija.

„Vrijeme istječe“, rekao je James Lyon, direktor Krizne grupe, neovisne istraživačke organizacije. ” Međunarodna zajednica nema mehanizam sprovođenja. Međunarodni administratori mole i u nekim slučajevima bave se podmićivanjem, obećavajući infrastrukturne projekte gradova ako dozvole povratak nekim izbjeglicama. Ova taktika mogla bi djelovati ako nastavimo sadašnje razine pomoći, oko milijardu dolara godišnje, u sljedećih 20 godina. Ali kako pomoć opada, što će natjerati te ljude da se povinuju?

Tuzla, bošnjačke grad, jedna je studija slučaja raširene korupcije koja inficira mnoge lokalne samouprave, navodi se u izvještaju. Izvještaj istražitelja tereti da je iz ovogodišnjeg proračuna nedostajalo 200 milijuna dolara, pored 300 milijuna dolara u posljednje dvije godine.

Tuzlanske škole je prošle godine gradska vlast okrečila četiri puta, iako su ih obnovile i krečile i međunarodne organizacije za pomoć. Tuzlanski zvaničnici platili su dva ili tri puta više od normalne cijene takvog rada i prodali mnoge limenke s bojom na lokalnom tržištu, otkrili su revizori. U međuvremenu, mnogim školama još uvijek nedostaje grijanje.

U Sanskom Mostu, teško oštećenom tijekom rata, općinska sredstva koriste se za izgradnju staze za trke konja, što je zaprepastilo agencije za pomoć, navodi se u izvještaju.

Izvještaj tereti gradonačelnika grada Mehmeda Alagića za 358 slučajeva korupcije. Optužbe uključuju krađu 450.000 dolara pomoći za pomoć iz Saudijske Arabije. Taj novac trebao je biti korišten za opskrbu hranom i opremom za farme, ali izvještaj navodi da je gradonačelnik novac umjesto toga dao bratu za pokretanje banke. Gradonačelnik je negirao optužbe i optužio Ured visokog predstavnika da vodi kampanju protiv njega.

Najosjetljiviji slučaj koji je pod istragom jedinice za borbu protiv prevara odnosi se na Banku BiH u Sarajevu. Banka je od međunarodnih agencija i 10 stranih ambasada uzela desetine miliona dolara. Novac je, kažu istražitelji, pozajmljen izmišljenim preduzećima ili su ga dva vlasnika dali kao lične zajmove prijateljima.

Banka je sada propala. Kolaps naglašava gotovo potpuni neuspjeh u uspostavljanju održive bankarske industrije. Od nekih 50 banaka u Bosni, tvrde zapadni diplomati, samo je 6 solventno.

Agencija za međunarodni razvoj, koja nije objavila svoje gubitke, imala je najmanje 4 miliona dolara u banci BiH, navode zapadni diplomati. Najmanje polovina od 20 miliona dolara izgubljenih od međunarodnih organizacija položenih u banku trebalo je da bude iskorišteno za projekte obnove, rekli su istražitelji.

“Naš je strah da će se jednom kad se sazna opseg krađe međunarodni donatori zgroziti i otići “, rekao je zvaničnik iz Ureda visokog predstavnika, koji je zatražio da ne budu identificirani.

AID je na bosanskim sudovima podnio i tužbu protiv 19 bosanskih kompanija, koje nisu uspjele vratiti kredite u vrijednosti većoj od 10 miliona dolara. Zajmovi, u rasponu od 100.000 do milion dolara, dio su revolving kredita od 278 miliona dolara koji je AID osnovao 1996. kako bi se pomoglo pokretanje ekonomije. Agencija, u nemogućnosti da prikupi milion dolara kredita od Hidrogradnje, jedne od najvećih bosanskohercegovačkih kompanija, pokušava zaplijeniti njenu imovinu.

Povećana korupcija obeshrabrila je strana ulaganja. Većina stranih kompanija, uključujući McDonald's, odbila je pokrenuti poslovanje nakon zahtjeva službenika da plate mito i posluju isključivo sa lokalnim stranačkim zvaničnicima. Ostale kompanije – poput talijanske građevinske kompanije Aluveneto i Gluck Norm, najvećeg njemačkog proizvođača okvira vrata i prozora – povukle su se s velikim gubicima, žaleći se na miješanje države, nemogućnost naplate dugova i zahtjeve zvaničnika za provale i mito da ostane u poslu.

Volkswagen također razmišlja o povlačenju iz Bosne, prema evropskim diplomatama. Zvaničnici Folksvagena nisu htjeli komentarisati. Njemačka vlada snažno je podsticala to preduzeće da ponovo otvori svoje teško oštećene pogone u sarajevskom predgrađu Vogošća. Volkswagen je to učinio pod uvjetom da bosanska vlada od tvornice kupi službene automobile. Ne samo da je vlada nije ispunila svoje obećanje, prisilivši Volkswagen da ide na sud, već je državna kompanija u partnerstvu odbila i platiti milion dolara koje je obećala uložiti.

Ta fabrika Volkswagena koja gubi novac obavlja samo posljednju montažu na kućištima automobila isporučenih iz automobila Skoda u Češkoj. Šezdeset radnika dnevno sastavi oko šest automobila. Malo ih se prodaje, dijelom zbog hiljada ukradenih automobila koje su u zemlju iz Evrope donijeli lokalni gangsteri.

Tržište rabljenih automobila u Stocu, koje se svake nedjelje saziva u dijelu Bosne pod kontrolom Hrvata, ima jednu od najvećih kolekcija ukradenih vozila u Evropi, prema međunarodnoj policiji.

Jedne nedavne nedjelje prodano je oko 400 automobila, većinom krivotvorenih registarskih papira i njemačkih, švicarskih i italijanskih registarskih oznaka za velike svote njemačkih marki. Bande koje dovoze automobile u Bosnu nadgledaju prodaju.

Ured visokog predstavnika zabranio je tu pijacu. U januaru je pritisnuo da se organizator pijace Jozo Perić uhapsi. No, lokalni hrvatski sud oslobodio ga je nekoliko dana kasnije i odbacio optužbe. Sada se gospodin Perić krije. Kada su se prošle godine federalni poreznici pojavili kako bi pokušali izvršiti reviziju, pretučeni su i nakon toga hospitalizirani.

Zvaničnici Ureda visokog predstavnika i zapadne diplomate kažu da je jedan od najbogatijih i najmoćnijih ljudi u Bosni Bakir Izetbegović, sin predsjednika Izetbegovića. Kontrolira Zavod za izgradnju, zadužen za utvrđivanje stanarskih prava 80.000 stanova u javnom vlasništvu u Sarajevu. Stanovi, od kojih su mnogi prije rata pripadali Srbima ili Hrvatima, dodijeljeni su članovima vladajuće Socijaldemokratske partije pod vodstvom Bošnjaka. Oni koji žele stanarsko pravo moraju platiti gospodinu Izetbegoviću 2000 dolara, rekao je nekoliko Bosanaca koji su platili tu pristojbu.

Gospodin Izetbegović posjeduje 15 posto državne avio kompanije Bosnia Air, te uzima dio novca za iznuđivanje koje lokalni vlasnici radnji plaćaju sarajevskim gangsterima, rekli su diplomati. Gospodin Izetbegović uporno je negirao bilo kakvu uključenost u takve aktivnosti.

Kada se strane agencije za pomoć ili čak Ured visokog predstavnika pokušaju obratiti bosanskim sudovima za naknadu štete, nailaze na pretrpan i korumpiran sustav.

Agencija za međunarodni razvoj pokreće parnicu protiv nekoliko velikih državnih kompanija. Ali potraživači novca rijetko dobiju svoj novac. Na primjer, sudovi u Tuzli imaju zaostatak od više od 30.000 slučajeva organizovanog i nasilnog kriminala. Prošle godine je bilo 1.050 osuđujućih presuda, a u većini slučajeva osuđeni su pušteni na uslovnu slobodu.

Čak i kada se usvoje zakoni kako bi se pokušala obuzdati prevara, političari ih blokiraju ili ignorišu. Na primjer, prošle godine je Skupština Bosne i Hercegovine usvojila zakon kojim se Vladi omogućuje da oporezuje naftu i plin koji su dopremljeni iz Hrvatske. Očekivalo se da će prihod biti stotine miliona dolara. Ali kad se zakon pojavio u službenom glasilu, članci koji predviđaju oporezivanje misteriozno su nestali. Hrvatska mafija koja donosi naftu i plin i dalje ne plaća porez. Iako je slučaj na sarajevskom sudu, diplomate kažu da se suci, plašeći se odmazde, plaše da ga pokrenu“, napisao je Hedges 20. augusta 1999. godine.

P.S.

Opće je poznato da je najzgodnija prilika i za sitan i za krupni kriminal su ratovi. To u Bosni znaju i iz izravnog iskustva. Posljedice, vidimo, mogu trajati desetljećima. A pandemija koronavirusa covid 19 bitno je obuhvatnija od nekoga ipak lokalnog rata, tvrde analitičari.

Ona je otvorila prostor makrokriminalu i mikrokriminalu ne samo na nekoj nacionalnoj, nego na gotovo svakoj kontinentalnoj, a time i na globalnoj skali.

S jedne strane – i to se donekle može prevenirati – organizirani kriminal mafijaškog tipa samo čeka da se iz državnih ili međunarodnih fondova prelije novac za obnovu, da krenu tenderi i, još bolje, direktne pogodbe, da se uključe “posrednici”. S druge, mikrokriminal već plamsa, osobito zelenaši.

Pitanje je u kojoj članici Unije toga nema, a gdje ima ali država ne haje, ima unosnijih briga.

U Bosni, na primjer, predizborna kampanja umanjuje oprez spram kriminala koji zloupotrebljava pandemiju. U kampanji se, naravno, diže glas protiv korupcije i klijentelizma (koji svaka stranka, dakako, vidi u tuđem oku), ali ta povika ostaje na načelnoj razini, pazeći da što manje pogađa konkretne korisnike korupcije kao nacionalnog sistema, jer i o njihovim glasovima ovisi kolike će se kriške kolača domoći koja stranka (počev od vodećih mjesta u javnoj upravi i javnim preduzećima, sve do, ajme, staračkih domova gdje inkompetencija namještenih može također biti ubitačna). Isto vrijedi i za priče o pravnoj državi, uključujući i onu o racionalnom i izvjesnom procesnom postupku.

Blagostanje i kvaliteta života ovise više o tome nego o preoravanju prošlosti – ali ne bi toga bilo da i taj muckcracking nije ponekome unosan. Pa sad, glasali ili glasovali, i o kriminalu se glasajte i oglasite.

(The Bosnia Times)