Kako je nastajao bosanskohercegovački patriotski duh u BH dijaspori?
Ko god misli da je bilo lahko da fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine iznjedri igrače ove klase vara se.
Sa pričom da su u Evropi dobre fudbalske škole i da ko god ima talenta može uspjeti pokušava se opravdati slabiji uspjeh škola u BH fudbalu u domovini.
Da bi se talentovana djeca mogla razvijati u sportu prvi uslov je da im roditelji „uliju“ mentalnu snagu i da ih podrže u razvoju sa željom da djeca uspiju najprije za sebe.
Roditelji trebaju znati da je sportski razvoj put na kojem rijetki ostaju do kraja, i trebaju znati da je ulaganje u vlastitu djecu radi djece, a ne radi roditelja.
Roditelji ne smiju biti opterećeni da će im djeca koja se školuju i treniraju vraćati njihove kredite.
Najveći uspjeh roditelja je kad djeca uspiju u sportu i vrate to roditeljima tako što vole državu Bosnu i Hercegovinu.
U Evropi djeca roditelja iz Bosne i Hercegovine trebaju biti trideset posto bolja, da bi bila ista u fudbalu na primjer.
E to su upravo ta djeca koja su morala trideset posto bolja od ostalih da bi bila ista.
Benjamin Tahirović iz „nekog razloga“ ne igra u klubu, a TRENER Sergej Barbarez ga pozove u Reprezentaciju Bosne i Hercegovine.
I puca Tahirović prvi penal, prvi je najteži, i matira Donarumu u Zenici. Možete li to zamisliti?
Pogledajte na YouTubeu (U tuđoj avliji sa Osmanom Džihom razgovor sa Husnijom Fazlićem Huletom, od 34-te do 38-e minute) kratku istinu kako je neki trener u Bayer Leverkuzenu izjavio da Edin Džeko neće moći igrati ni drugu njemačku ligu.
Husnija Fazlić je nakon toga pozvao Felixa Magata i preporučio mu Edina Džeku kojeg je Magat bez gledanja, pošto je vjerovao Husniji s kojim je zajedno igrao, odmah doveo iz Teplica u Wolsburg.
Sve ostalo je historija.
Treneri, polaznici kurseva za trenerske licence u F/N savezu BiH dolaze i iz Evrope.
Promaknu nekad našim šefovima za licence u BiH i treneri koji kad se vrate s licencom u Evropu sputavaju našu djecu u BH dijaspori u sportskom razvoju, na način da ih ponižavaju u odnosu na djecu matičnih država dodvoravajući se roditeljima te tamo domaće djece ne bi li kako ostvarili svoj lični uspjeh „preko leđa“ naše djece.
Stoga je dobro znati zašto ti treneri pohađaju UEFA kurs u Bosni i Hercegovini i kako uspiju ući na „usku trenersku listu polaznika iz dijaspore“ a ne u državi gdje treniraju djecu, i klubove, u Evropi.
Ovih dana vlada erupcija patriotizma prema državi Bosni i Hercegovini, a svaki roditelj u BiH i BH dijsapori se osjeća roditeljem svakog BH reprezentativca, i ta ljubav se prenosi na vlastitu djecu.
Fudbal je više od sporta, to pokazuje plasman Fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine na Mundijal 2026.
I kao što poentira u svom posljednjem tekstu „Sikstinska kapela nad Bilinim poljem“ novinar Amer Obradović: „Fudbalski svijete, pazi se, na Mundijal dolaze zajebani momci iz zemlje Bosne i Hercegovine“.
(Š.E.) Hayat TV
Komentari