Kliker.info

Sve dok ne postignu dogovor kojim će Mostar postati normalan grad, bar toliko da se u njemu održe izbori, kao u ostalim BH opštinama, Bakir Izetbegović i Dragan Čović ne mogu govoriti ni okakvom iskrenom i efikasnom međusobnom partnerstvu. A već mjesecima se javnosti predstavljaju kao dva velika prijatelja.

Piše : Vlastimir Mijović (Mijovic.net)

I oni su, naravno, svjesni koliko znači mostarski kurcšlus u njihovim odnosima. Iza kulisa se odavno vode razni razgovori, stižu ponude i ideje s obje strane, a sad su u javnost procurili i neki detalji. Dio štampe već tvrdi da je dogovor postignut, te da će se izbori u Mostaru provesti po sistemu jedan čovjek – jedan glas (koji priželjkuju Hrvati), kao što je to u svim gradovima u BiH.

Svojevrsna potvrda da u tome nešto ima stigla je i od Čovića i od Izetbegovića. Prvi je najavio da će u narednih 15-20 dana biti dogovorene izmjene Izbornog zakona BiH, koje su ključne za sudbinu grada na Neretvi. Na to je predsjednik SDA Bakira Izetbegovića poručio:

“Jesmo blizu, ako gospodin Čović i HDZ BiH to tako hoće. Po prvi put kažem, mi smo osmislili model za Mostar, koji bi se sačuvao jedinstven grad koji bi imao jednog gradonačelnika, jedan budžet, jedinstvenu administraciju i unutar toga jednu posebnu podjedinicu koja bi pomogla Bošnjacima, odnosno Hrvatima da imaju dio lokalne samouprave za koju su zainteresovani. To je, vjerujem, prihvatljivo i za HDZ BiH i za SDA”.

Zasad se ne zna šta o tome misle Čović i HDZ. No, uslijedilo je žestoko reagovanje rukovodstva SDP. Oni tvrde da SDA i HDZ “od Mostara prave Istočni i Zapadni Berlin 21. vijeka”, dodajući – To bi bio jedini grad u Evropi koji je formalno podijeljen po etničkom principu!

U SDP smatraju da SDA želi zajedno sa HDZ-om dovršiti komadanje BiH podjelom Mostara po etničkoj, ratnoj granici, što je uvod u definitivnu podjelu BiH na tri dijela. Time se, smatra SDP, prihvata kao legitiman rezultat etničkog čišćenja i genocida počinjenog u BiH.

Veliki čas istine izgleda da se približava. Jedno je sigurno: ako se Čović i Izetbegović dogovore onako kako se najavljuje, onda je to stvarno podjela grada. To je svojevrsna kapitulacija Bošnjaka, iako bi oni, po Izetbegovićevom prijedlogu, dobili više prava nego što ih sada imaju u Mostaru.

No, šta je tome alternativa: da sve ostane kako jeste, da grad živi pod suštinskom kontrolom hrvatske politike, da nema legalnih organa vlasti?

Mostar je zaista krupan politički zalogaj. Na svoj način, u pravu su i SDA i HDZ i SDP i druge stranke koje se protive načinu rješavanja ovog problema kakav je predložio Izetbegović.

Dijelom su, u Mostaru, u pravu Bošnjaci, dijelom je pravda na strani Hrvata. To je jedna klasična politička situacija u kojoj svi treba da budu spremni na kompromise, na ustupke, na korak unatrag, na rješenje kojim će svaka strana pomalo izgubiti, ali će svi skupa puno dobiti. Mostar bi jedino tako mogao da postane normalan grad.

Mogao bi postati, ali gotovo sigurno neće u mjesecima koji su pred nama. Ili se HDZ i SDA uopšte neće dogovoriti – što bi bio katastrofalan ishod pregovora, ili će dogovor biti nalik onome na što ukazuje SDP, na stvaranje “dva Berlina” na obalama Neretve.

Ne zna čovjek šta je od te dvije varijante lošije. No, plašim se da ništa bolje od toga neće biti postignuto. Biće onako kako žele dominirajuće nacionalne stranke. Neće se građani odazvati na apel SDP-a da uzmu stvar u svoje ruke; neće ni međunarodna zajednica učiniti ono što SDP od nje traži, da ona spriječi rješenje koje sa 21. stoljećem stvarno nema nikakve veze, bar kad je evropsko tlo u pitanju.

Želje su jedno, ali su mogućnosti drugo. Mislim da ovdje još nema čak ni naznaka klime u kojoj bi se poboljšavali dobrosusjedski i međunacionalni odnosi, da je razdvajanje u politici jače izraženo od pokušaja spajanja. Stoga će i dogovor SDA – HDZ, kakav god da bude, umjesto konačnog rješenja, biti samo dodavanje dodatnih drva na već poveliku mostarsku lomaču.

A to neće ostaviti traga samo u tom gradu. Mislim da sa lošim mostarskim dogovorom, ili novim izjegavanjem da se on postigne, može doći čak i do dramatičnog pogoršanja hrvatsko-bošnjačkih odnosa, ne samo političkih, u kompletnoj Federaciji, a time i u Bosni i Hercegovini.