Kliker.info

Mi u pravilu radimo tiho, iza kulisa, pokušavajući ispravljati krive Drine dok reflektori ostaju ugašeni.

Istina, u ovom slučaju jeste pitanje javnog interesa.Prije nekoliko dana javnim prostorom odjeknula je vijest da je navodno pokušano zataškavanje ili utaja donacija prikupljenih za Klub „Zmajevo srce“. Informacije koje su u tom trenutku plasirane predstavile su jednog čovjeka kao nekoga ko je iskoristio najranjivije za ličnu korist. Preteška optužba da bi ostala bez provjere. Zbog toga smo se umiješali. Ne da bismo branili bilo koga po automatizmu, nego da bismo provjerili ono što je već proglašeno istinom.

Zasukali smo rukave i započeli vlastitu istragu lika i djela Suada Tucakovića, šezdesetogodišnjaka iz Louisvillea, savezna država Kentucky, Sjedinjene Američke Države.

Postoji nešto opasno u brzini. U brzini vijesti, u brzini osude, u brzini s kojom danas presuđujemo ljudima bez da smo se potrudili da ih saslušamo. U toj brzini istina često ostane zgažena, a reputacija nepovratno ranjena.

U posljednjih trideset sati razgovarali smo s ljudima, kopali po detaljima, slušali više strana i upoznavali jednu dijasporu koja, daleko od domovine, i dalje pokušava da bude čovjek. I ono što smo našli ne uklapa se u crno-bijelu sliku koja je već servirana javnosti. Činjenice su neumoljive, ali i jednostavne.

Suad Tucaković je ponudio Klubu „Zmajevo srce“ svoje mogućnosti za prikupljanje donacija. Klub je dao saglasnost. Akcija je trajala mjesec dana, a vrhunac je dostigla 8. novembra, tokom događaja u njegovom lokalu „Cafe Joker“. Te večeri prikupljen je iznos koji se kasnije spominjao u javnosti. Prije toga, znatno manje.

Ponesen uspjehom, Suad je dio vlastite zarade te večeri uplatio kao dodatnu donaciju. Prema dogovoru, akcija je tada trebala biti zaključena. Ali stvarni život rijetko poštuje administrativne rokove. Ljudi su nastavili da se javljaju, da nude pomoć, da žele dati svoj doprinos. Suad je ostavio otvorena vrata, vođen logikom da je svaka marka važna. I tu nastaje lom. Dobra namjera, loša komunikacija. Pokušaj da se učini više, ali ne na način kako je dogovoreno.

Iz tog nesporazuma rođena je priča u kojoj nijanse nisu imale mjesta, a kontekst je postao višak. Rezultat? Javni proziv, kaljanje imena i presuda bez suđenja.

Naša istraga je pokazala da su, usljed načina života, udaljenosti, okolnosti i faktora na koje se nije moglo uticati, stvari eskalirale u javni proziv. Posljedica toga bilo je narušavanje časti i ozbiljno oštećenje reputacije osobe čije namjere nikada nisu bile zlonamjerne, kako su predstavljene u prvobitnom saopćenju.

Suad Tucaković nije čovjek bez traga. Naprotiv. On i ljudi oko njega godinama organizuju humanitarne akcije, pomažu mladim sportistima iz Bosne i Hercegovine – od opreme i putovanja do prisustva na takmičenjima. Njihova pomoć ne poznaje geografiju niti traži reklamu. Ljudi koji su s njim gradili život u Louisvilleu opisuju ga kao osobu koja okuplja, koja gradi zajednicu gdje god da je.

Tokom našeg rada niko se nije sakrio, niko nije šutio. Čak i oni koji su mogli ostati po strani izabrali su da govore. Svi redom su tvrdili isto: slika koja je puštena u javnost ne odgovara njegovom liku ni djelu. Da budemo jasni – istina je da je akcija trebala završiti 8. novembra. Istina je i da nije. Razlog je bio dodatni događaj planiran za decembar, u kojem su Suad i njegovi prijatelji pokušali učiniti još više. Ne manje. Ne za sebe. Više za druge.

Ovdje se ne radi o traženju krivca. Radi se o traženju mjere. O odbijanju da prihvatimo kulturu linča u kojoj je dovoljno biti prozvan da bi bio proglašen krivim. Suad Tucaković pripada staroj školi. Onima za koje je riječ ugovor, a povjerenje svetinja. Možda je to danas naivno. Možda je to sporo. Ali bez toga ostaje nam samo buka, brzina i praznina.

Ako želimo sami biti dio boljeg društva, mi sami moramo biti bolji. Klub je imao korist od ovoga angažmana i može nastaviti svoje dobro djelovanje, ali kiselo hvala i kratko saopštenje da je novac stigao, je trebalo razjasniti stvari dodatno da ne ostave trunku sumnje u čast, poštenje i karakter ovih ljudi koji su se sami ponudili da pomognu.