Josip Vričko : Draga dijasporo, za teferič se od usta otkida
Piše : Josip Vričko (Oslobođenje)
Znam ja, ma što (samo) ja, znamo mi svi, da nama naša dijaspora želi samo dobro. Pogotovo ovo sad kako imaju i stranku. Jer, nama su i naše domaće stranke već mnogo dobra nanijele, pa nema razloga strahovati kako će i Stranka dijaspore BiH učiniti sve da nam bude još bolje. To se, evo odmah konkretnog primjera, vidjelo za 1.maj; Naš napaćeni narod navalio krkat k'o da će (opet) smak svijeta. I danas, nekoliko dana od prvomajskog uranka, još se prebrojavaju žrtve. Još, međutim, nije utvrđeno koliko je janjaca i ostale stoke sitnog, ali i krupnog zuba glavom platilo e ne bi li u zemlji u kojoj pola miliona ništa ne radi proslavilo Međunarodni dan rada.I umjesto da se javi Društvo, zapravo društva za zaštitu životinja, morala je reagirati naša dijaspora, koja je, kao neka vrsta naše reprezentacije, a i kao sav normalan svijet, sudjelovala u prosvjedima po cijeloj Europi. Dosta je, vele, teferiča! To je, vele, licemjerno!
Joj, kad se maj oduži!
Ma, dobro što je licemjerno. Gore je što je skupo! Naša je dijaspora, naime, dugo u dijaspori, pa je zaboravila neke naše stare mudrosti. Sjetimo se, ovim dramatičnim povodom, one o piti koju ne pravi tko ima, nego tko je naučio. Tako i mi, nije baš da se ima, ali za 1. maj se može i od usta otkinuti. No, tu dolazimo do eventualnih zdravstvenih problema. Jer, većina se čuvala za prvomajski uranak, a zamislite kako može teško pasti kila janjetine na prazan stomak. Iznenadi to želudac. Pa, onda, ima i takvih pojedinaca, udare po pivi, vinu… ne vjeruje to da je voda najzdravije piće. Sve u svemu, 1. maja u Europi prosvjeduju, 2. maja svi već rade… A u nas – 1. maja se uništava stočni fond i unapređuje ugostiteljstvo, a 1. – 2. maja najviše radi Hitna pomoć. Na ispumpavanju. I, jasno, onda nam je maj tradicionalno najduži mjesec. Jer, zajeban je mahmurluk i kokuzluk. U kombinaciji.I zato je mudar naš sindikalni vođa Ismet Bajramović što je prvomajski prosvjed zakazao za 30. maj. Znao on svoje članstvo. Nije to k'o u Europi da se mirno, šetnjom prosvjeduje… K'o (i) naša dijaspora! Naši bi da im je predsjednik dozvolio da 1. maja izađu na ulice, šetaju, a ispred sebe guraju roštilj. Ili, još gore, ražanj na leđa i ne boj se. Ovako, to što se imalo pojelo se i popilo, Hitna ispumpala, pa do 30. maja gledaj kako sunce hoda. I naravno da će 30. maja biti mirni prosvjedi. Ne možeš ni galamiti praznog stomaka.
Što fali Pionirskoj dolini?!
Predložio bih, ipak, Ismetu II. Bajramoviću da se pokuša vratiti jednoj staroj tradiciji. Dakle, neka vrati kazane. S grahom, podrazumijeva se. Jer, ogladnit će se do kraja maja. Eno, iskustva iz povremeno prijateljske Hrvatske govore kako je i tamo – a oni su već jednom nogom ugazili u Europu – golem interes za grahom. Na Trgu bana Jelačića na sindikalnom prosvjedu okupilo se 20 tisuća, a u Maksimiru, blizu zoološkog vrta, gdje se dijelio grah i gemišt, 50 tisuća. U kolonama su napaćeni Hrvati čekali pred kazanima i svi su se kućama vratili siti i napiti. Neki, jer se na gemištu nije štedjelo, i pjevajući. Zato bi Ismet Drugi Bajramović trebao povući strateški lukav potez. Ako hoće da ga itko sluša, neka govornicu montira blizu kazana. Ne znam, doduše, kako će njegov govor utjecati na probavu prosvjednika. Ali, ako bude graha, i odziv će biti golem. I što fali da se i kod nas radnici i oni što su to nekad bili okupe u Pionirskoj dolini?! To nam je, zapravo, prirodno okruženje. Ionako se osjećamo k'o u kavezu. Da o drugim svinjarijama sad ne govorimo.
Komentari