José Mujica, idealni predsjednik : Ja nisam siromašan, ja sam skroman
Urugvaj je mala država smještena na istočnoj obali Južne Amerike. Urugvaj je prvenstveno poznat po nogometu, ali tko iole prati politička zbivanja u svijetu, prva asocijacija na Urugvaj je 79-ogodišnji urugvajski predsjednik José Mujica. Izabran je za predsjednika na izborima 2009., mandat je započeo 1. marta 2010., a završava ga 1. marta 2015. Zbog ustavne odredbe koja izriče zabranu dva uzastopna predsjednička mandata, Mujica se nije mogao kandidirati za novi mandat, ali nedvojbeno je da bi osvojio i drugi mandat, jer je pobjednik na nedavnim predsjedničkim njegov partijski kolega i prethodni predsjednik, Tabaré Vázquez. Ali Mujici je bio dovoljan i jedan mandat da ostavi kako u Urugvaju, tako i u svijetu neizbrisiv trag.
Zašto je to tako?
José „Pepe“ Mujica (Pepe mu je nadimak) je rođen 1935. godine u blizini glavnog grada Montevidea. 60-ih godina prošlog stoljeća, vođen marksističkim načelima, priključuje se gerilskom pokretu Tupamaro. Tupamaro kao gerilski pokret je bio inspiriran kubanskom revolucijom i temelj njihove borbe predstavljalo je rušenje vojnog režima, a ciljevi kojima su se koristili bili su i više nego nasilni zbog čega je i sam José proveo 14 godina u zatvorima. Boravci u zatvorima su mu teško pali, pa su ga mnogi zatvorenici izbjegavali zbog čestih halucinacija i napada paranoja. 1985. dolazi do demokratskih promjena u Urugvaju i José biva oslobođen, te tada iz Tupamara prerasta politička partija koja sa ostalim ljevičarskim partijama čini široku koaliciju koja je danas na vlasti.
Nakon toga se bavi politikom, nekoliko puta je izabran u urugvajski senat, obnašao je funkciju ministra poljoprivrede. U urugvajskom narodu je uvijek imao potporu što je konačno kulminiralo izborom za urugvajskog predsjednika.
Prvi potez koji čini dolaskom na vlast je odluka odricanja od 90% svoje plaće (12.500$ iznosi plaća urugvajskog predsjednika, a Mujici je dovoljno svega 1250$) i doniranje tog postotka u humanitarne svrhe, u mala poduzeća, te u nevladine organizacije koje svoj rad baziraju na izgradnji stanova za siromašne stanovnike Urugvaja. Osim toga, Mujica ne živi u raskošnoj predsjedničkoj palači u Montevideu, nego se smjestio u kućicu na imanju u siromašnom dijelu glavnog grada gdje živi zajedno sa ženom Luciom Topolansky (koja je senatorica i ona izdvaja dio svojih primanja u humanitarne svrhe) i tronogom kujicom Manuelom, koju je slučajno pregazio traktorom i nakon te nesreće je ostala bez noge.
Deklarirani je ateista i vegetarijanac, ne posjeduje bankovni račun, a na imanju se bavi uzgojem cvijeća. Predsjednička palača služi kao mjesto prijema brojnih diplomata iz svijeta i kao mjesto prebivališta beskućnika i njihovih bližnjih za vrijeme hladnih dana. Nije od državnika koji imaju svoj vozni park i mnogobrojne zaštitare, on kao prijevozno sredstvo koristi staru Wolkswagen „bubu“ iz 1987. godine i na imanju ga čuvaju samo dva tjelohranitelja iz puke formalnosti. Karakterizira ga i lagodan način odijevanja, pa su ga mnogi zbog toga kritikovali, a on im jednostavno odgovara: „Ja se ne moram odijevati kao predsjednik. Ja jesam, tko sam.“ Dobio je i nadimak „najsiromašniji predsjednik“, no on ne voli takve epitete i na to kaže: „Ne. Siromašni su upravo oni koji mene tako opisuju. Moja definicija siromaštva su ljudi kojima treba puno svega, a kome treba puno taj nikada nije zadovoljan. Ja sam skroman, ja nisam siromašan.
Živim s malo stvari, samo sa onim što mi je potrebno. Nisam svezan za materijalne stvari. Zašto? Zato što želim da imam više slobodnog vremena. Da radim šta? Da radim ono što volim. Sloboda je imati vremena živjeti. Dakle, živjeti skromno je filozofija života. Ja nisam siromašan.“ Krasi ga i nadimak Robin Hood, a taj nadimak je zavrijedio pljačkajući zajedno s drugovima iz gerile kamione pune robe i dijeleći tu robu siromasima. Osim toga, na inicijativu Mujice, Urugvaj je primio 100 sirijske djece, koja su ostala bez roditelja zbog ratnih sukoba u Siriji, u skupocjeno predsjedničko odmorište. Ovim činom je dokazao da je izniman humanitarac, te je želio skrenuti pažnju svjetskih sila na problem izbjeglica i brojnih problema koja nastaju ratnim zbivanjima.
Još mnoge zanimljivosti su vezane za ovog simpatičnog predsjednika. Jedan šeik mu je ponudio za njegovu „bubu“ milijun dolara, a Mujica se isprva nasmijao, a kasnije je rekao da ukoliko se ostvari kupoprodaja, sav će novac dati za izgradnju naselja za siromašne. Izazvao je pažnju javnosti kad je čekao u redu na pregled u bolnici zajedno s ostalim građanima.Zahvaljujući dijelom Mujici i urugvajskoj vladi, Urugvaj je zemlja s najmanjom stopom korupcije u Južnoj Americi, treći su po razvijenosti na kontinentu, Urugvaj je prva zemlja u Južnoj Americi koja je uvela ženske kvote kako bi osigurala najmanje trećinu žena na svim razinama vlasti, prvi su u svijetu koji su u potpunosti legalizirali marihuanu, uz Argentinu su druga država koja je legalizirala istospolne brakove. A pored svega tog imaju predsjednika koji je istinski glas naroda.
Kakav dojam nakon svega navedenog ostavlja na nas José? Mnogi ga smatraju socijalistom, liberalom, demokratom, humanistom…, ali jedno je sigurno, José predstavlja čovjeka koji ima široke poglede na svijet, koji nije vođen predrasudama i koji ne gleda uskogrudno na svijet. To je čovjek kojeg je stvorila borba za socijalnu pravdu i koji nakon što je postao predsjednik ostaje dosljedan svojim principima.
Bilo bi dobro kad bi se naši političari bar malo ugledali na Mujicu, barem po pitanju smanjenja plaća, jer naše društvo je daleko od onih liberalnih reformi koje je Urugvaj proveo, ali teško, teško… Ipak se ponekad čuje neki glas u parlamentu koji zahtijeva smanjenje enormno visoke plaće naspram životnog standarda, ali taj glas uvijek biva ubrzo ugušen u masi neistomišljenika. Nadajmo se da će se i to ubrzo promijeniti i da ćemo mi nekad dočekat našeg Joséa Mujicu!
Neka barem poslušaju ove riječi koje se u našem slučaju trebaju odnositi na sve funkcionere vlasti na svim nivoima: „Predsjednik je visoki dužnosnik koji je odabran da obnaša funkciju. Nije kralj, nije bog. Nije šaman u plemenu da zna sve. On je civilni službenik. Idealan način života je živjeti kao velika većina ljudi kojima pokušavamo služiti i koje predstavljamo.“
Danijel Rajić (Prometej)
Komentari