hamburger-icon

Kliker.info

Je li licemjerni Obama u ijednom trenutku pomislio: “Ovo nije u redu!”

Je li licemjerni Obama u ijednom trenutku pomislio: “Ovo nije u redu!”

22 Septembra
11:55 2011

Američki predsjednik Barack Obama jučer je svojim obraćanjem delegatima otvorio zasjedanje Opće skupštine UN-a u New Yorku. Njegov govor bio je očekivani koloplet praznih riječi o miru, demokraciji, ljudskim pravima i slobodi. No prije svega, bio je beskrajno licemjeran.Delegati u Skupštini s najvećim nestrpljenjem čekali su njegovo obraćanje na temu palestinskog zahtjeva za unilateralnim proglašenjem neovisnosti. Kao što je i najavljivao, u samo nekoliko minuta Barack je zabarikadirao težnje Palestinaca. "Prije godinu dana stajao sam na ovom istom mjestu i zagovarao neovisnu Palestinu. Vjerovao sam tad, a vjerujem i sad, da Palestinci zaslužuju svoju državu. Ali pravi mir može se postići samo pregovorima Palestinaca i Izraelaca između sebe. Znam da dosad nije bilo velikog napretka, ali se oni moraju nastaviti", kazao je Obama.

Pomislili bi da je Izrael žrtva okupacije

"Američka posvećenost sigurnosti Izraela je nepovrediva, a naše prijateljstvo je duboko i izdržljivo. Stoga svaki dogovor o miru mora u obzir uzeti ozbiljne sigurnosne izazove s kojima je Izrael suočen svakog dana. Budimo iskreni: Izrael je okružen susjedima koji su posvećeni stalnom ratu s njim. Izraelci svakog dana ginu pod naletima tisuća raketa", rekao je Obama, prikazujući Izrael kao žrtvu povampirenih susjeda."Slušajući Obamu, čovjek bi pomislio da su Palestinci okupirali Izrael. Očekivali smo kako ćemo od njega čuti da je sloboda Palestinaca ključ za dovršenje Arapskog proljeća, a iskazao je samo gomilu dvostrukih standarda", kazala je dužnosnica PLO delegacije Hanan Ashrawi.

Mir se ne postiže rezolucijama. Osim kad je u pitanju Libija.

"Ne postoji prečac za okončanje konflikta koji traje desecima godina. Mir ne može doći putem deklaracija i rezolucija. Na kraju krajeva, samo dvije sukobljene strane mogu između sebe postići sporazum, a ne mi koji gledamo sa strane", zaključio je Obama svoja razmatranja o palestinsko-izraelskom konfliktu.Međutim, kada je počeo govoriti o Libiji, ta pravila je brzo zaboravio. "Prije godinu dana, Libijom je vladao diktator s najdužim stažem na vlasti. Ali Libijci su, suočeni s njegovom agresijom, pokazali neuništivu hrabrost. Čestitam UN-u što je smogao snage brzo reagirati i donijeti rezoluciju koja je omogućila intervenciju NATO-a kako bi spriječili taj sukob", naglasio je Obama. Znači, u slučaju Libije je u redu intervencija treće strane. Oružana, "mirovna" intervencija u svrhu zaštite civila. Ako pritom koji civil i pogine, nema veze.

Hoćemo li se svrstati uz narod koji želi demokraciju ili represivnu vlast? Ovisi.

Otvoreno je Obama pozvao i na intervenciju protiv još jednog američkog "trna u oku" na Bliskom Istoku. "Tisuće ljudi ubijene su u Siriji. Pokazali su hrabrost i dignitet ginući za sve one vrijednosti koje zastupa i ova institucija. Pitanje je jasno: Hoćemo li stati uz sirijski narod ili uz represivni režim koji ih guši? Zbog mira i sigurnosti svijeta, ne smije biti izgovora za neodlučnost. Vrijeme je da UN poduzme nešto i konkretno sankcionira sirijski režim", kazao je Obama.

I to što je kazao nije sporno. U Siriji se zaista događaju ružne stvari. Sporno je to što isti princip ne vrijedi i za jednu malu državu u neposrednoj blizini. Riječ je o Bahreinu, monarhiji u kojoj sunitska vlast već duže vrijeme sustavno vrši represiju nad šijitskom većinom. Selektivna ubojstva i masovna uhićenja standardna su praksa bahreinskih vlasti u postupku gušenja ovih prosvjeda koji također zahtijevaju demokraciju. A to se direktno odvija pred očima Amerikanaca, čija je Peta flota stacionirana upravo u Bahreinu.  "Amerika je blizak prijatelj Bahreina. Vjerujemo da je patriotizam koji veže Bahreince mnogo jači od sektarijanskih snaga koje ga žele rastrgati. Ove snage trebaju pristupiti smislenom dijalogu, kako bi krenule na put demokracije. A SAD će uvijek stajati uz države u njihovoj tranziciji u demokraciju", kazao je Obama. Znači, nema potrebe za intervencijom, već smislenim dijalogom. Kako bi se "nadjačale sektarijanske snage". Snage koje su, eto, bliske Iranu.

Egipat je 30 godina znao samo jednog predsjednika. Kojeg je na vlasti držao SAD.

Nemojte misliti da je Obama zaboravio na Iran. "U Iranu stalno vidimo vladu koja uporno odbija prepoznati težnje vlastitog stanovništva. Građani su izvrgnuti mučenjima, zatvaranjima i osudama na smrt", kazao je Obama. Podsjetimo, sinoć je u SAD-u, unatoč općem negodovanju, izvršena smrtna kazna nad Troyom Davisom, iako je nedostatak dokaza bio evidentan.Rešetanje po bliskom istoku Obama je nastavio s Egiptom. "Egipat je skoro 30 godina znao samo za jednog predsjednika. Početkom godine, oči svijeta 18 dana su bile prikovane za trg Tahir, gdje smo svjedočili uspjehu moralne, nenasilne sile koja je zapalila čitav svijet i donijela promjenu u Egipat", kazao je američki predsjednik. Zaboravio je podsjetiti da je upravo SAD tog predsjednika 30 godina držao na vlasti. Nijedna zemlja nije primala toliku financijsku pomoć kao Egipat od SAD-a za vrijeme Hosnija Mubaraka. Drugim riječima, 30 godina je SAD financirao "diktatora" kako bi Izrael imao mir.

I ovce i novce

I tako je Obama cijelom svijetu dao jasna uputstva o tome kako treba "moralno" pristupati borbi i težnjama naroda u potrazi za slobodom i demokracijom. Uz naznaku da će Amerika uvijek biti uz njih na tom putu i pomagati ga na sve moguće načine. Od mirne revolucije u Libiji, smislenog dijaloga u Bahreinu, do nadgledanja razgovora Palestinaca s ugroženim Izraelom. Iz tog mora nelogičnosti, nužno proizlazi i pitanje je li Obama u ijednom trenutku pomislio: "Ovo nije u redu". Ma nema veze, bitno da je Josipovića govor oduševio. (Kliker.info-Index)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku