hamburger-icon

Kliker.info

Jasminka Rebac : Kada sam dobila kraljevski orden, postala sam babaroga

Jasminka Rebac : Kada sam dobila kraljevski orden, postala sam babaroga

20 Oktobra
07:46 2014

JasnaR12Mostarka Jasminka Rebac, poznatija kao Jasna, jedina je žena u BiH koju je španski kralj Huan Karlos (Juan Carlos) odlikovao ordenom za građanske zasluge. Ovo značajno odlikovanje dobila je 2004. godine za svoj rad, humanost, angažman, trud i zalaganje u Centru za djecu i omladinu s posebnim potrebama “Los Rosales”, a priču o ovoj ženi do kralja su donijeli novinari tamošnje državne televizije koji su radili reportažu o svojim SFOR-ovcima.

Neumorno radi

Kroz 14 godina, koliko je provela u Centru, od čega 12 godina na mjestu direktorice, “Los Rosales” se neobično razvijao za područje BiH, a još neobičnije za Mostar. U Centru su bili osnovna i srednja škola, vrtić, četiri radno-rehabilitacijske radionice… Iako su građani znali da je kraljevsko odlikovanje stiglo u prave ruke, oni u institucijama baš i nisu bili tog mišljenja. Štaviše, kako nam kaže, nakon što je dobila orden kralja Španije, u većini institucija na nju su gledali negativno.

– Vrata su mi bila više zatvorena nego otvorena jer sam, eto, odjednom postala nečija prijetnja, jer sam imala snažan lobi iz inozemstva, ambasade su se zalagale za “Los Rosales”, visoki predstavnici su počeli dolaziti u Centar i pružati direktnu podršku. Zbog svega toga ja za njih nisam bila Jasna Rebac, nego babaroga, i to sam zaista osjetila na vlastitoj koži. A koliku sam podršku imala u ljudima, govori činjenica da i danas imamo čovjeka čije ime i prezime ne znamo, a koji godinama redovno uplaćuje sredstva na donatorski račun “Los Rosalesa”, nasuprot političaru koji pred izbore dođe s dvije vreće “smokija”, a iza sebe vodi dvije kamere da to snime. E, to kod mene nije moglo proći – priča nam Rebac.

Iako je već tri godine u penziji, i dalje je veoma vezana za “Los Rosales” kroz angažman u Udruženju “Ružičnjak”, gdje kao predsjednica neumorno radi na provedbi brojnih projekata za mlade s posebnim potrebama.

– Eto, u mirovini sam, ali se nisam umirila. Zašto? Vrlo jednostavno, jer je moja priča vezana za Centar “Los Rosales”, a to je institucija koja je direktno povezana s mojim bićem. Prije svega, ja sam nena djeteta s posebnim potrebama. Dakle, imam lični motiv, ali taj motiv me uči koliko je roditeljima, stručnjacima, građanima, ali i nositeljima onih koji dižu ruke za važne zakone koji se odnose na osobe s invaliditetom važno govoriti, približavati i kroz to senzibilizirati posao vezan za osobe s invaliditetom da, naprimjer, u ambulantama ne piše “prednost imaju RVI”. Kao da onaj civilni, što nema nogu ili ruku, nema iste posljedice. Treba pokazivati da je to diskriminacija i da je nedopustivo. To su motivi koji mene tjeraju da, dok mogu hodati, dajem podršku i “Los Rosalesu” kao instituciji, ali maksimalno u radu “Ružičnjaka” – govori Rebac.

Kada je po sili zakona trebala u penziju, konkurs na mjesto direktora u ovoj ustanovi je bio čak tri puta raspisivan. Jer ta pozicija nikome u Mostaru nije bila zanimljiva. Prvi put su tako Rebac produžili mandat, odnosno, izabrali je za v. d. direktora.

– Tek treći put javila se sadašnja direktorica i vrlo sam sretna zbog toga, jer je bivša zaposlenica, neko ko poznaje Centar, ljude, probleme i, evo, kroz ove tri godine dokazala je da Centar napreduje – navodi Rebac.

Mjerljivi rezultati

Najveća joj zahvalnost, ističe, dolazi od onih zbog kojih je Centar utemeljen. To su vrlo skromne osobe i, kako kaže, puno je takvih priča.

– Kad sam tek došla u Centar da radim, bila sam učiteljica u odjeljenju od osmero učenika, od kojih neke i danas susrećem. S radošću me ljube i pitaju, naprimjer: “Možete li mi, teta Jasna, reći kako bih ja postao Brus Li”? Nekome takva pitanja mogu izgledati glupo, ali to su vrlo pametno postavljena pitanja. Tad kažem: “Ti ne možeš biti Brus Li, ti si to što jesi. Ali ti možeš uspjeti kao Brus Li, jer si lijep, snažan, imaš velike želje i moraš sanjati svoje snove.” Ili, kad vam priđe dječak koji je pravi mladić i kaže: “Završio sam srednju školu za pomoćnike cvjećare, sad radim u plasteniku i odlično znam rasaditi cvijeće.” E, to su rezultati koji meni potvrđuju da sam uspjela kao učiteljica – kazuje Rebac.

Sjaj ljudskosti

Rebac se našla među 11 žena čije su životne priče satkane u knjizi “Sjaj ljudskosti”. Kako kaže, onaj ko se odlučio to uraditi, govori o tome koliko su žene puno učinile na stvaranju mira u BiH. – Sebi uzimam za pravo da kažem da su žene mnogo veće mirotvorke od muškaraca. Zato mislim da bi bilo bolje kada bi na vodećim pozicijama bile žene, mlade, obrazovane, koje govore jezike, informatički pismene, ne samo da barataju Facebookom, te žene imaju mnogo više šansi, alternativa, tolerancije i to je motiv zbog čega radim na zaštiti ljudskih prava – navodi Rebac.

M. Smajkić (Avaz)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku