hamburger-icon

Kliker.info

Ivo Komšić : Od kojeg Balkana se brane Evropa i Hrvatska?

Ivo Komšić : Od kojeg Balkana se brane Evropa i Hrvatska?

02 Decembra
06:23 2019

Balkan! Zemljopisni ili politički pojam? Zemljopis ga je smjestio u Evropu, u njen jugoistočni dio. Priroda se ne -bavi politikom. Niti etikom. Evropa ga je politički isključila iz sebe. Ne od neki dan. Dugo to traje. Ali Evropa je preko njega vodila svoje ratove. I započinjala ih u njemu. To je apsurdno i nedosljedno.

Piše : Ivo Komšić (Analiziraj.ba)

Ako je politički izbacila iz sebe Balkan, zašto je preko njega vodila svoje međusobne ratove? Zašto joj je toliko bilo stalo do njega? Ali to nije jedini apsurd Evrope. Apsurd je nerazumljivost, to je logička greška. Njime se najbolje prekriva licemjerje. Licemjerje je nemoral.

Politička nepodobnost evropskog Balkana pravdala se njegovom zaostalošću, sirovošću i surovošću. Balkanska kultura za Evropu je bila i ostala etnonacionalna, multireligioznost nepodnošljiva, politika nepomirljiva, jezici isti ili slični, ali nerazumljivi, društvo plemensko, primitivno i neakomodirano.

Nametnuti ratovi

Pored svega toga, balkanski narodi i države nisu nikada započinjali međusobne ratove. Svi su im ratovi nametnuti izvana, uglavnom iz Evrope. Naravno, to ne oslobađa krivice Balkance i njihove sukobljene interese. Ne može se sve pravdati teorijom zavjere. Ali svako ima dio odgovornosti. Evropa je svoju uvijek vješto prikrivala. Balkan je bio i zemljopisno i politički homogen region, pripadao je istom kulturno-civilizacijskom krugu. Evropa ga je zemljopisno dijelila prisvajajući sebi njegove dijelove, nikada cjelinu. Dijelila ga politički od davnina, u novija vremena „Željeznom zavjesom“, a onda nakon njenog pada nastavila, nešto ratom, nešto novom „Željeznom zavjesom“ u obliku bodljikave žice. Za razliku od Balkana, moj Bože, evropski narodi su živjeli u stoljetnoj slozi, i njihove države, u razumijevanju nacionalnih kultura, konfesija i religija, jezika i politika, čak su se razumijevali i živjeli u kohabitaciji nacisti i liberalni demokrati. Cijela povijest je tu evropski med i mlijeko. Balkan je, nasuprot tome, tlo krvi (i meda). Posebno Bosna i Hercegovina. To ne čudi, ona je u središtu, zemljopisnom i političkom. Branila se Evropa davnih dana od islama i istočnih kultura u Bosni. Bosna je bila zaloga. Hrvatska zid.

U moderno, naše vrijeme, nedavno, tu obranu je za račun Evrope postavio Franjo Tuđman, predsjednik hrvatske države, „vrhovnik“, kako je za sebe volio reći, svojom politikom „predziđa kršćanstva“. Zanimljivo, to je bilo u vrijeme kada mu je dvije trećine države okupirala jedna susjedna kršćanska država. U to vrijeme niti jedan bosanski vojnik, musliman, nije ni prišao blizu hrvatske granice, a kamoli da ju je napao. Istina, odlazili su bosanski muslimani u Hrvatsku, ali kao dobrovoljci u Hrvatsku vojsku, braniti Hrvatsku od kršćanskog agresora. Pored svega, Tuđman je branio „predziđe“ od nepostojećeg neprijatelja. S postojećim, dogovarao je rat protiv BiH. Da bi se plan proveo, trebalo je proizvesti neprijatelja, markirati ga i napasti. Ali kome je to smetalo? Evropa mu je sekundirala. Mirno su promatrali razaranja i zločine. Čak i onaj u Srebrenici. Ona je bila pod međunarodnom zaštitom pa se nije trebala braniti. Evropa je takvu Tuđmanovu Hrvatsku priznala i primila konačno u svoje okrilje. Kršćansku Srbiju je oslobodila krivice. Za prijem mora sačekati. Ona je na Balkanu. Balkan je ponovno izoliran. Politički. Ponavlja to predsjednica Hrvatske i hvali se kako je Hrvatsku otrgla od Balkana. Nije dalje odmakao ni njen konkurent za predsjedničku funkciju, Zoran Milanović, socijaldemokrata. I on obećava da će Hrvatsku modernizirati, učiniti autentičnom, tako što će je odvojiti od Balkana. Kao, Kolinda nije uspjela.      Kolindu smo pretrpjeli. Tko će pretrpjeti Milanovića. On bi mogao biti istrajniji.

Desio se zemljotres

I dok tako Evropa i Hrvatska učvršćuju svoju percepciju o Balkanu, desi se zemljotres. Upravo na Balkanu. Zemlja je neumoljiva. Ona se ne da prevariti, podmititi, izmanipulirati. Ona vrati Balkan u Evropu i poravna percepcije. Ona ponovno utrpa Hrvatsku u Balkan. Kada je zdrmalo u jednom kutku Balkana, zatresao se cijeli zemljopisni Balkan. I to s epicentrom u onom dijelu koji je Evropa nedavno odbacila, zatvorila mu vrata. A ljudi iskreno htjeli tamo. Imali predrasude. Zatresla se i Hrvatska, potreslo se „predziđe“. Zemlja pokazala da se ne mogu postavljati granice u regiji. Kakva politika. Što sada? Je li to bila poruka Zemlje i Hrvatskoj i Evropi? Izgleda da su podzemne, nevidljive veze čvršće, vjerodostojnije i poštenije od nadzemnih. Ne treba zahvaljivati zemljotresu na tome, niti priželjkivati ga jer je on vrsta rata Zemlje protiv Zemljana. Takva zluradost je i suvišna i neodgovorna. On je samo opomena na zaborav o povezanosti. On je upozorenje. Zemlja nema drugi govor. Tako je bilo i u davnoj prošlosti, sredinom 15. stoljeća. I tada je Evropi današnji prostor Hrvatske bio predziđe. Bosna je ostavljena sama. Otomanska carevina ju je zauzela lako, porobila i potčinila. Dok se to zbivalo, moćni evropski vladari sa svojom dvorskom gospodom pravili su bankete i balove. Pili su najbolja vina, jeli najukusniju divljač koju su uzgojili kmetovi i pripremile sluge. Bosna je i tada, kao i danas, bila na Balkanu. Bili su i drugi. Bila je i Srbija i Makedonija, i Crna Gora i Bugarska, i prostor današnje Albanije. Što bi Evropa prljala ruke? Imala je predzid. Što je ispred njega, nije ih zanimalo. Ne zanima ih ni danas. Ali, pobuni se Zemlja, opomene. I gle čuda! Najednom se svi sjete da je zemljopis jači od politike. Zemljopis je neumoljiv. Svi imaju isti strah pred Zemljom. Najednom se svi tresu podjednako. I svi su solidarni. Ali to je strah pred smrću. On je veći od cicijašenja. On je izvor solidarnosti. Ruku na srce, Evropa nije škrtica. Njoj nije žao eura, ni sada ni u drugim prilikama. A ima i odakle. Ona se boji za svoj identitet. Pomoći će ona Balkanu, ali neka ga tamo. Nevolja je najjača koheziona snaga.

Sam Balkan se prenuo, zdrmalo ga. Proradi u njemu ono što je uvijek bilo, ali je potisnuto, zabačeno. Radi drugih, ne radi sebe. Proradi zajednički kulturno-civilizacijski krug, zajedničko društveno podzemlje. Pa ti se narodi poznaju, razumiju se, suosjećaju. Narodni patos je isti. Vijekovi su učinili svoje i to se ne može izbrisati evropskim deklaracijama i žičanim ogradama. Sama Evropa je upozorena da je Balkan njen dio, dio njene kulture, njene tradicije, njene povijesti. To je jače i postojanije od politike. Evropa se ograđuje tako što izdvaja svoje kulturno i povijesno naslijeđe, svoje vrijednosti. Ne dozvoljava miješanje. Ono razvodnjava. Hrvatska je predzid, zato treba biti uzor čvrstine i nepomućenosti. Ona je i primljena u evropsko društvo da bi to bila. Uz njenu granicu otkucava „tempirana bomba“ BiH. Ako eksplodira, razorena će biti Hrvatska, neće Evropa. Uloga Hrvatske je uzvišena. Za uzvišene ciljeve se lako gine. Hrvatska treba biti primjer i uzor. Samo se preko nje može u Evropu. U njoj nema korupcije i kriminala, pravosuđe je neovisno i funkcionira besprijekorno, svi socijalni problemi su riješeni, nema ni štrajkova ni socijalnih nemira, državna administracija je funkcionalna i nekorumpirana, posebno onaj najvažniji dio – policija i vojska, zaštita ljudskih prava i sloboda je na najvišoj razini, pritisci na medije, teror i ubojstva novinara su pojedinačni incidenti, zaštita okoliša, što je uključilo evropski alarm, je prioritet, država je bez smeća a nuklearni otpad se deponira uz granicu BiH, u područje gdje živi jedna nacionalna manjina, bitno je da ne ugrožava Hrvate, presude međunarodnih sudova se ne priznaju i ne podržavaju, one su samo evropsko-svjetski blefovi.

Ne prljati Evropu

Evropska Hrvatska se ne smije prljati ni izbjeglicama koje je svojom vjekovnom politikom proizvela u velikoj mjeri sama Evropa. Svi se oni moraju zaustaviti predzidom, s ove strane, u BiH, na Balkanu. Nekada je Evropa primila bh. izbjeglice objeručke. Ali to je bilo drugo, za njih se znalo da će se vratiti u svoju zemlju jednoga dana. Oni selekcionirani će ostati, dobri su i osposobljeni radnici, omladina zdrava, pametna i perspektivna. A što s ovima sada? Ako netko i prođe, hrvatska policija ga vraća, milom ili silom, hladnim ili vatrenim oružjem. Balkanska BiH treba biti izbjeglički depo. Neka se guše svi, i izbjeglice i BiH. Za BiH to i ne bi bio problem da je bogatija zemlja. Problem izbjeglica za BiH nije što je i za Evropu. Evropa ih ne želi, ona ih se boji, ona je kršćanska. BiH se boji svoga siromaštva, njime ne može odgovoriti na izbjegličke zahtjeve. Kako bi i mogla kada je opljačkana njena društvena imovina u privatizaciji na kojoj je insistirala Evropa, kada su pred tim zahtjevima uništeni svi socijalni mehanizmi starog sistema, a bili su funkcionalni, kada su uništene državne banke i uvedene evropske privatne koje izvlače stotine miliona dobiti svake godine…

Od kojeg Balkana se brane Evropa i Hrvatska? Koje su to vrijednosti koje žele sačuvati i zaštititi? Jesu li to one koje brane evropski desničari koji sebi tepaju „pučani“?  Je li to izjednačavanje antifašizma i fašizma, nacizma i komunizma? Je li to naslijeđe one Evrope koja se izručila Hitleru bez otpora, bojeći se komunizma. Marx je pisao: Bauk kruži Evropom, bauk komunizma. Ali Marx je bio sarkastičan. Evropa je bila nedorasla i sve shvatila ozbiljno, kao društveno-političko stanje. I ozbiljno se s tim obračunala. Izručila je Evropu nacistima. Oni su bili manje bauk.

I konačno, što su to hrvatske vrijednosti koje Hrvatska brani od Balkana? Jesu li to one o kojima je pisao Miroslav Krleža? On je to najbolje znao. Iskusio na svojoj koži. Nekada se činilo da je preoštar i frustriran. Nije on ni uspio dobaciti do suštine hrvatske „kulture“ i njenog ispoljavanja. Kao da narod nije imao priliku ispoljiti se. Ali gle, bre, sada. Tu kulturu imaš na svakom koraku, od državne TV koja već u rano jutro, dok ste još u polusnu, revidira nacionalnu i regionalnu povijest, preko školskih programa, ministara za obrazovanje, nauku i kulturu, njihovog znanja i elokvencije, preko nekih kulturnih i znanstvenih institucija pod državnom kontrolom i njihovih počasnih članova, polupismenih ili s falsifikatima, pa sve do ponašanja na sportskim priredbama, na ulicama, kafićima i restoranima, začinjenim balkanskim folkom. A što smo očekivali? Da Krleža dobije Nobelovu nagradu za književnost? Sa svojim dramama, poezijom, pripovijetkama i romanima u kojima izvrgava ruglu i svoju i evropsku kulturu, njihovo licemjerje i prikriveni nemoral. Pa to je evropska nagrada. Uz to on je bio ljevičar, antifašista. Ljevičar koji piše ono što misli, koji ne šuti. Nagrada se dodjeljuje piscu koji podržava današnji fašizam, koji podržava ratne zločince. Što mi Balkanci hoćemo, mi nemamo pojma o kriterijima.

Je li te vrijednosti brani Hrvatska? Brani li ih od bh. Hrvata, „hrvatske dijaspore“? Pa za tim nema potrebe. Ti Hrvati su već odavno dio Hrvatske, dio njene „kulture“. Svaki četvrti stanovnik Hrvatske je porijeklom iz BiH. To tvrdi hrvatska statistika i to se ne bi smjelo zanijekati. Jedina šansa da se opere od te „kulture“ jeste proglasiti se bh. dijasporom. Ali tek tada bi nastali problemi. Hrvatska bi bila balkanska dijaspora. Što bi rekla Evropa? U svom krilu bi imala Balkan. To bi značilo da je predzid davno srušen. A Balkan mora ostati tamo daleko. To je zasebna zemljopisna i politička regija. I to je jedina istina koja se brani. Samo da nema zemljotresa.

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku