hamburger-icon

Kliker.info

Ispovijest jednog gastarbajtera: Volim svoju zemlju, ali od ljubavi se ne živi

Ispovijest jednog gastarbajtera: Volim svoju zemlju, ali od ljubavi se ne živi

15 Avgusta
16:45 2015

viza2Ljeto se polako bliži kraju, studenti će ovih dana ponovo uzeti knjigu u ruke, brojni sezonci uskoro će se uputiti prema Zavodu za zapošljavanje, a brojni gastarbajteri, nakon kratkog godišnjeg odmora ponovo će teška srca put Nemačke, Austrije, Švedske ili koje već zemlje u kojoj traže svoju budućnost jer je u svojoj zemlji nemaju.

Jedan od njih je i Facebook  korisnik Andrej Aky Hudjik koji je tugu zbog (ponovnog) napuštanja zemlje pretočio u status koji vam prenosimo u cjelosti:

“Tradicionalno… Svaki mjesec malo kući… I kad je sve crno-belo, reći ćemo da je sivo. Bitka sa samoćom se nastavlja… Kratki odlasci u domovinu na svega 3-4 dana su neprocjenjivi… Nada, strpljenje, izazov, porodica…To je samački život gastarbajtera u Njmačkoj.

U životu svakog iseljenika osvane dan kada ne može sa sigurnošću reći gdje se nalazi. Skoro svako jutro budimo se sa pitanjima… Jesam li ja u svom ili tuđem krevetu, da li je ovo moj život u inostranstvu ili je inostranstvo u mom životu, da li sam ovde ili je ovo ovde tamo, poruke koje pišem da li pišem kući ili od kuće……? Iseljenici su kao sjenke lutalice, bez broja i slova. I bez adrese, naravno… Nostalgija je opaka bolest, bez ukusa, mirisa i boja, od koje se isplače rijeka suza koja teče prema domu…

Gotovo svaki dan se zapitam, šta zapravo radim ovdje… mislio sam da će dani i mjeseci donijeti odgovore… ali donose samo nova pitanja… Moliš Boga da vrijeme brže prolazi, da se navikneš na novi način života, ljude… a onda se dogodi strah jer navika je kao nabujala rijeka, koju ne možeš lako prijeći.

Svi u srcu volimo svoju zemlju ali od ljubavi se ne živi

I nakon 20 godina rada i stvaranja nečega što je prirodno u čovjeku da se stvara za života, da se stvara za bolju budućnost djece, u nekim godinama ipak se donesu odluke da se krene ispočetka… ali ovaj put sa daleko većim mogućnostima i realnostima… jer u Njemačkoj je apsolutno sve moguće.

Jedino su dani i sati isti… iako se čini da su minuti sati, a sati minuti…

I ne… ovo nije još jedna klasična priča… ovo je realnost, sadašnjost i budućnost ljudi sa brdovitog Balkana. Bez obzira na životnu dob. Bez obzira na vjersku, nacionalnu ili političku opredjeljenost… i svi u srcu volimo svoju zemlju, svoje prijatelje, braću, sestre, roditelje… ali od ljubavi se ne živi…

I kad majka ostavlja svoju kćerku jedinicu sa bakom i kad otac ostavlja svoje četvoro djece sa suprugom… razlike nema. Priča je milion, a istina je samo jedna. Nema toga što živ čovjek ne može izdržati… jer očaj je nešto što čoveka pretvara u “borbenu mašinu”… u mašinu koja će isplakati rijeku suza… ali svaka ta suza ima svoju vrijednost… i pretvoriće se u nešto predivno, obećavajuće… pretvoriće se u spokoj…

U iseljeništvu niko ne sme da bude sam

Uvjek hodajte sa osmjehom na licu… ponekad malim, a ponekad velikim… ponekad i onim lažnim, odglumljenim… ponekad sa osmjehom kroz suze… i bez obzira na životnu situaciju, kakva god da je, ne zaboravite osmjeh… Ne dopustite da se drugi smiju vašem eventualnom “porazu”. Neka ih zabrine taj vaš osmjeh. Jer kakav god on bio, samo rijetki će ga prepoznati.

I ne zaboravite… ne postoji ni pravi, ni pogrešan put… postoji put koji sami odaberete. I zato apeluijem na sve vas i sve nas. U iseljeništvu niko ne sme da bude sam. Uzajamno pomaganje je temeljni pokretač svega…

I tako… tradicija se nastavlja… opet idem kući na par dana… opet stisnem zube i promrmljam onu našu balkansku. “´Bem ti život i pare”, vratim se u Minhen i sa do vrha napunjenom “borbenom mašinom”, počinjem priču ispočetka……”, napisao je u statusu Andrej koji je pozvao iseljenike da se pridruže Facebook  grupi Nova budućnost u Njemačkoj kako bi jedni drugima olakšali iseljeničke dane, i kako bi onima koji svakodnevno dolaze olakšali prve dane daleko od kuće.

(Kliker.info-JL)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku