Ismet ef. Spahić: Sulejman Tihić je ubačeni srpski igrač
Ugledni komentatori primijetili su da se još jedino IZBiH brine o tom glasu običnog Bošnjaka. Šta to govori o vremenu u kojem živimo?
– IZBiH uvijek je bila uz narod. Pokazalo se to u ratu. Bili smo s narodom čak i na borbenim linijama. Dovoljno je pogledati ploču s imenima 100 poginulih imama. Zato su imami i IZBiH i danas s narodom. Slušaju njihove osjećaje, otkucaj srca, njihovo bilo. Jer, imam mora čuti kako srce džemata kuca. Nažalost, to su naši predstavnici zaboravili. Zaista, malo je tih ljudi iz naroda. A pravi političar mora niknuti iz naroda, mora osjetiti ono što narod govori i biti uvijek s narodom. U svim situacijama i iskušenjima. Mi imamo malo pravih političara. Kada dođe na kakvo mjesto, on zaboravi narod. A morao bi ga se svaki dan sjećati. Ali, kada ljudi dođu na vlast, ne žele samo sebe obogatiti već i prapraunučad. Imamo ljude koji su preko noći postali političari. Političar može, recimo, biti onaj koji je s narodom osjetio granate u Sarajevu. Onaj ko to nije osjetio, može narod samo nijemo posmatrati. On nije osjetio snajper, granatu, kako je bez vode i struje…
Želim reći, takav ne može biti političar iz naroda i ne može predstavljati svoj narod. Može, ali na svoju ruku.Vi ste prije tačno godinu dana u Bratuncu žestoko kritizirali bošnjačke političare, tvrdeći da ih samo interesiraju fotelje. Zašto?
– Poslanik Muhammed, a. s., kaže: "Onaj koji traži vlast, ne dajte mu je. Onaj koji traži da svoju poziciju sačuva po svaku cijenu, ne daj mu je. Nemoj ga pomagati." Poslanik, također, kaže: "Kada vidiš nevaljalo djelo, makar ga srcem osudi." Dakle, nemoj stajati uz njega. Davno je naš narod rekao: "S kim te vidim, s njim te pišem." Ja bih volio da bošnjački političari manje vode računa o svojoj poziciji, a više o narodu. Nažalost, nekada više vode računa o sebi i svojoj poziciji, a mnogo manje o narodu.
Kako komentirate činjenicu da su Bošnjaci u snažnoj političkoj defanzivi i da se stalno nekome za nešto pravdaju, pa i za odbranu BiH?
– Izjava Sulejmana Tihića u vezi s Dobrovoljačkom ulicom je takva da se, kada je čuje, čovjeku krv ledi u žilama! Pa, nismo mi bili na Terazijama, nego u svom gradu i branili se. E, sad da ti priznaš da je to bio zločin, zaista je bez pameti. To sve više potvrđuje tezu naroda, jedno rašireno mišljenje, da je to ubačeni političar. Jer, da smo uradili na Terazijama ovo što je u Sarajevu učinjeno, vjerujte, ja bih to bez ustezanja nazvao zločinom. Ali, zločini su rađeni u Sarajevu, nad ovim narodom. Reći da je to zločin, jednostavno je bez pameti i ne može se ničim opravdati. Narod takvim političarima mora reći: "Dosta više!"
Iznosite ozbiljne optužbe. Na čemu ih temeljite?
– Meni je 1996. godine u Štutgartu prišao čovjek i pita me: "Znaš li tog i tog čovjeka?" Rekao sam da ne znam tog čovjeka, jer ga nije bilo ovdje u ratu. Taj čovjek mi je rekao: "Doći će on vama, bit će vam na čelniku stranke, zapamti. Čuvajte ga se, ubačen je čovjek, srpski je igrač." To mi je kasnije potvrdio jedan poznati doktor iz Zenice, koji je sličnu situaciju imao 1994. godine. Meni je žao tog čovjeka, jer i on je, na kraju, čovjek. Ali, izaći s kravatom iz srpskih kandži i otići Fikretu Abdiću u Rijeku… Volio bih da se varam. Rekao sam jednom velikom funkcioneru SDA prije četiri godine: "To vam je ubačen čovjek da razruši SDA." On se naljutio i nije govorio nekoliko godina sa mnom. Zapamtite, ubačen je da razruši SDA! Jer, nije nikakva slučajnost da je Mirza Hajrić, recimo, došao za Alijinog savjetnika iz Londona, i to samo s jednim ciljem – da uvjeri rahmetli Izetbegovića da ovoga (Tihića, op. a.) imenuje iza sebe. A zna se šta je London. To je mala Srbija. Mi mislimo da se sve slučajno dešava. Zapamtite, nema ništa slučajno. Sve je isplanirano i ide po planu.
Mislite li da je SDA kao pokret i stranka izgubila svoju bit, svoj smisao ili završila historijsku ulogu?
– SDA je bio pokret bošnjačkog naroda. Taj pokret prešao je u jednu građansku i multinacionalnu stranku. Nemam ja ništa protiv toga. Ali, SDA je izgubila onaj svoj imidž po kojem je bila prepoznatljiva. Ta stranka potrošila je 50 ministara. Čovjeka dovedu pa ga šutnu. Niko se više do SDA nije obračunavao sa svojim ljudima. Rekao sam jednom svom ahbabu: "Mislim da je ovaj zadnji kongres bio kongres sahrane SDA." Pa, kome je, recimo, u SDA palo na pamet da borce naziva teroristima?! Ko je još svoje branioce nazvao teroristima?! Zlatko Lagumdžija nazvao ih je četnicima, a ovaj teroristima. I to gospodin Irfan Ajanović u Parlamentu FBiH. Pa, to je da čovjek sjedne i da plače, jer ne zna šta da radi. Zar si, moj Alija, dočekao takvo nešto, da tvoji ljudi tvoje borce nazivaju teroristima! Ko može reći da je sad na Alijinoj strani, da ju nije pogazio? Jer, Alija to sebi nikad ne bi dozvolio.
Zanimljivo je da u svim pokušajima traženja bošnjačke alternative oni koji već dvije decenije neuspješno vode ovaj narod ustaju s optužbama o tobožnjim podjelama. Šta mislite o tome?
– Ta teza je odbranaška. Njome se neki ljudi služe da bi sebe branili. Jer, svi mi imamo pravo na političko mišljenje. Svi smo ljudi. Ići s tom tezom da se razjedinjujemo samo zato što neki traže izlaz iz krize u koju smo definitivno zapali, predstavlja odbranu ličnih interesa. Pri tome oni koji to govore nisu dovoljno uradili da im se pokloni povjerenje. Pokaži mi šta si uradio. Ja ću uvijek bili blizak ideji pokreta SDA i braniti je, ali ne mogu podržavati onoga koji moje borce naziva teroristima! To ne može nijedan Bošnjak. A te optužbe nije izrekao obični čovjek. On je donedavno bio predsjednik GO SDA. Svi oni koji se s time slažu, ja se s njima ne slažem. Ma ko to bio. Neka se zove kako hoće, ne slažem se s njim.
Zbog kritičkih stavova naše uleme pojedinci u vrhu SDA počeli su otvoreno napadati Islamsku zajednicu u BiH, što je mnogima bio šok.
– Pa, ti napadi su nešto sasvim normalno. To je ta KOS-ovska linija. KOS, zapamtite, nije ni dirnut u BiH. Sve njegove strukture ostale su netaknute. I pojava famozne "Zelene knjige" je KOS-ovska stvar. To je njihova ujdurma. Da se kaže: "Držite lopova, ono je lopov, a ne mi." Oni tu knjigu stalno vade kada im zatreba. Tako se žele prikriti neki ljudi. Oni to rade. I ta emisija "60 minuta" na Federalnoj televiziji (FTV). Sve je to KOS-ovska stvar. Treba nas udariti u glavu. Jer, kad se zmija bije, bije se u glavu. I bošnjački narod treba lupiti u glavu i to se, evo, radi. Jer, glava bošnjačkog naroda jeste IZBiH. Ona je ta koja je uz narod i u narodu. Zato je treba napasti. Ali, gledajte, napad je prvo došao iz sadašnje strukture SDA. Sjećate se, Ajanovićevo pismo reisu-l-ulemi prvo je otvorilo te napade. Kada nismo mogli ni sanjati ovo danas.
Tragedija u Hlapčevićima sve nas pogađa
Hafiz Spahić kaže da ga je izuzetno pogodila nedavna tragedija u Hlapčevićima kod Visokog. Tvrdi da smo za nju svi makar malo krivi. – Zločin u Hlapčevićima pogađa sve nas i ne možemo biti neodgovorni. Psihičko stanje naših ljudi je teško. Ljudi su dovedeni na rub egzistencije, gdje su njihovi nervi zapeti kao žice na gitari. Malo čovjeku fali da eksplodira. A cijelo društvo je odgovorno. Čovjek je interesantna materija. Ako nešto zakaže u njemu, on eksplodira. Niko ne zna na koji će način eksplodirati. Hoće li ubiti sebe ili ljude oko sebe. Sjećam se u ratu jedne žene. Išla je uz harem džamije i pjevala. Pita me jedan hadži hafiz: "Šta je ovoj ženi?" Rekao sam: "Čekaj da stane rat, bit će to hor. Neće biti sama. Bit će mnogo nas koji ćemo s njom pjevati." Zato se ne može skinuti odgovornost sa škole, džamije, komšiluka… Ovaj zločin otvara mnogo pitanja. Gledajte naše prodavnice. Nema nijedne da nema alkohola. Zašto nemamo zakona da prodavnice mješovite robe ne smiju prodavati piće? Zašto se ne poštuje zakon da birtije i kladionice moraju biti udaljene od škole? Imate slučajeva po muslimanskim selima da su nam birtije i kockarnice uz školu ili džamiju. Također, bolesni ljudi moraju biti sklonjeni u ustanove, što se ne radi. Osim toga, rat je ostavio velike traume i mnogi se teško nose s tim.
Ovdje su na djelu agresivni i borbeni ateisti
– Bošnjaci su glavni cilj neokomunističe priče u BiH, koja je izuzetno živa. Vidite šta radi FTV, koja je direktno pod kontrolom jedne partije. Ja kao imam ne smijem da se izjasnim o svom političkom stavu, a voditelj "60 minuta" Bakir Hadžiomerović na državnoj televiziji kaže: "Ja sam komunista i zastupam SDP." Taj neokomunizam je opasniji od komunizma. Ovo nema veze s izvornom socijaldemokratijom tipa Vilija Branta (Willy Brandt), za koju bih i ja sutra možda glasao. Ovdje su na djelu agresivni i borbeni ateisti. Njemu smeta što će dijete u vrtiću naučiti bismillu. Tuzla i Sarajevo još žive na staljinističkim osnovama. Tu je neokomunizam jak. Smeta im ako je djevojka pokrivena. Šta će im to smetati, pa to je njeno pravo! Meni ne smeta ako neko hoće kamion da stavi na glavu, ako ga može nositi. Vjernik je za njih građanin drugog reda i otud ovoliki napadi.
Korupcija nas mora koštati
– Korupcija nas mora koštati! Bog će nas kazniti. Korupcija je samo jedan od vidova bolesti našeg društva. Naše društvo, očito, nema mehanizma odbrane od korupcije. Kad bi on bio svjestan da mu džehenemska vatra ne gine ako od tebe zatraži mito, lako bi bilo. A bolje mu je da vatru u ruku uzme nego što će uzeti 100 do 200 maraka od naše sirotinje. Nažalost, takvi o tome ne misle. Osim toga, među ljudima je zavladala nekakva glad. Ne može se naš poslanik zadovoljiti sa 1.500 KM penzije, jer je njegova duša gladna. Ona će tražiti 3.000 i 5.000 KM. Islam kaže da nisi musliman ako legneš, a komšija ti gladan. E, koliko danas ima gladnih komšija, po kontejnerima, a mi se busamo u prsa da smo muslimani.
Teška porodična tragedija
Ismet ef. Spahić jedan je od bosanskih imama koji je u proteklom ratu doživio veliku porodičnu tragediju. U nedjelju 23. avgusta 1992. godine od jedne granate mučki ispaljene s agresorskih položaja, na Baščaršiji su poginule tri kćerke i unuka hafiza Spahića, Almasa (1971.), studentica Fakulteta islamskih nauka (FIN), Meliha (1961.) i Mahira (1966.), te Melihina sedmogodišnja kćerka Esma. Tog dana bila je žalost u cijelom Sarajevu. Inače, dva i po mjeseca prije ove tragedije, umrla je i hafizova supruga Hasnija-hanuma. Kada je klanjao dženazu svojim kćerima i unuci, hafiz Spahić je rekao: "Govorio si, hafize, ne žalimo krv za odbranu napadnute nam domovine. Allah te stavio na iskušenje. Elhamdulillah!" Faruk Vele (Dnevni avaz)
Komentari