Kliker.info

Haris Silajdžić je ponovo predsjednik SBiH; u intervjuu za DEPO PORTAL objašnjava razloge svog izbornog poraza ali i govori o putu kojim će ova stranka ići u budućnosti; fokus je i dalje na promjeni Ustava BiH i zaštiti njene ugožene državnosti.

Gospodine Silajdžiću, nakon prošlogodišnjih izbora skoro nikako Vas nije bio u javnosti. Nedavni Kongres SBiH ponovo Vas je izglasao za prvog čovjeka ove stranke.   Nije se znalo do posljednjeg trenutka da li vi ostajete na čelu stranke. Šta ova nova-stara situacija znači za Vas, a šta za samu stranku?

Ovo znači više rada za sve nas a nadam se i rezultata. Za nas je pravo pitanje šta to znači za Bosnu i Hercegovinu jer je ovo Stranka za Bosnu i Hercegovinu. Turbulencije unutar Vaše stranke na ovom kongresu su došle do punog izražaja. Mnogo je nezadovoljnih raspodjelom mandata, a mnogo je i onih koji tvrde da je ovaj kongres bio Vaš lični obračun sa onima koje smatrate glavnim krivcima za loše izborne rezultate. Ima li istine u tome?Lični obračuni mi nisu svojstveni pa taj kliše otpada. Naravno da ima nezadovoljnih kod svih izbora a bilo je i onih koji su ohrabrivani sa strane. Važno je da su izbori bili provedeni transparentno uz maksimalnu kontolu pa čak i snimanje.

Zaista, ko je kriv i šta je uzrokovalo loše izborne rezultate Stranke za BiH, kao i Vaše kandidature za člana državnog Predsjedništva?

Bilo je  slabosti u unutrašnjoj organizaciji. Ja sam tu najodgovorniji kao predsjednik Stranke. Treba napomenuti da smo se od početka odlučili za decentralizirano djelovanje i izgraditi stranku koja je asocijacija slobodnih ljudi koji politički djeluju. Dakle, modernu stranku a ne klasičnu, centralizovanu partiju. Jasno je da u našim uslovima to nije jednostavno ali ipak mislim da bi trebalo nastaviti tim putem, uz neke korekcije.

Zaista, zašto je Stranka za BiH prošla tako loše na ovim izborima?

Mi smo od početka izabrali teži put bez obzira na političku cijenu. Na primjer, 2000. godine smo izašli sa parolom „Bosna i Hercegovina bez entiteta“ jer to nisu bili Dejtonski entiteti, prije svega, zbog opstrukcije povratka odnosno  primjene Aneksa 7. Tada nas je OSCE kaznio skidanjem sa izbornih lista umjesto da kazni one koji su kako je Ustavni sud BiH rekao vršili „sistematsku opstrukciju povratka izbjeglih i raseljenih lica“. Suprotstavili smo  se entitetskoj privatizaciji jer nije bilo teško predvidjeti pogubne posljedice takve privatizacije po Bosnu i Hercegovinu te imovinu koja pripada građanima Bosne i Hercegovine unutar i izvan Bosne i Hercegovine. Međunarodna zajednica je tada insistirala na entitetskoj privatizaciji. Na unutrašnjo političkoj sceni nije bilo dovoljno podrške, a danas znamo kakve su to stvarno posljedice jer se logika takve privatizacije pokušava primijeniti i na cjelokupnu državnu imovinu, što praktično ostavlja  državu bez suvereniteta zagarantovanog, između ostalog, i Dejtonskim ustavom. Paralelno smo od 1997. god. insistirali na minimumu zakona institucija kroz tz. Bijelu knjigu. Nešto od toga je realizirano ali npr. Vrhovni sud BiH još uvijek ne. Tim putem smo i nastavili mada je to značilo i plaćanje političke cijene.

Sve su ovo važna pitanja ali izgleda da građani nisu najbolje shvatili ove vaše političke poruke?

Činjenica jeste da je sva ova pitanja teško približiti građanima koji se bore za egzistenciju jer  je Bosna i Hercegovina u međuvremenu postala jedna velika parnica zbog linije manjeg otpora. Unutar Bosne i Hercegovine i van Bosne i Hercegovine sva ova pitanja su postajala sve složenija i teško ih je pratiti čak i onima koji se ovim pitanjima bave. I za one u međunarodnoj zajednici bilo je lakše reći da stvari ne idu zbog unutrašnjih „svađa“ (Dodik-Silajdžić) čime je odgovornost prebačena na drugu stranu a istovremeno izbjegnuto sankcionisanje onih koji otvoreno razgrađuju  Bosnu i Hercegovinu. Lakši put je bio, dozvolite jedan kolokvializam „klepiti ušima“, prihvatiti rješenja koja su očigledno štetna za Bosnu i Hercegovinu i biti potapšan po ramenu.

Mnogi misle da Aprilski paket bio tačka na kojoj je Stranka za BiH mnogo izgubila. Šta danas vi o tome mislite?

Isto kao i tada. Najlakše je npr. prihvatiti Aprilski paket, a sada nakon ovih izbora svi vide šta bi bilo sa Bosnom i Hercegovinom da smo prihvatili taj paket. Nakon odbijanja tog paketa, i pored političkih i medijskih pritisaka koji su dobro ličili na medijske hajke iz totalitarnih vremena, sve demokratske institucije od Američkog kongresa, Evropske komisije, do Vijeća Evrope potvrdili su da je entitetsko glasanje, koje je postalo etničko glasanje, veto kojim se kontroliše cijela Bosna i Hercegovina od strane poslanika iz reda samo jednog naroda, i da je to mehanizam koji se treba izbrisati  ili promijeniti. Taj mehanizam je Aprilskim paketom bio zacementiran i kao takav trebao biti potvrđen od Parlamentarne skupštine BiH. Slično smo morali odbiti i Butmirski paket jer je predstavljao spisak želja onih koji ne žele Bosnu i Hercegovinu. Da ne govorimo o Prudskom sporazumu koji razvlašćuje državu i razbija armaturu Bosne i Hercegovine, što je državna imovina, i suverenitet i državnost koji idu s tim.

Stranci su, pak, vas optuživali da ste remetilački faktor u BiH. Zbog čega ste vi „remetilački faktor“?

Ova je stranka principijelno braneći Dejton i interese Bosne i Hercegovine postala remetilački faktor i danas je jer remeti plan tihe revizije Dejtona i stvaranja tz. saveza država o kojem se danas otvoreno govori. Remeti se u stvari plan dovršavanja legalizacije ratnih ciljeva započetih etničkim čišćenjem i genocidom. To je  sada jasno.Ukazivanje na činjenicu da je Dejtonski sporazum praktično suspendovan, da ključna odredba kontinuiteta države Bosne i Hercegovine biva u praksi derogirana, da je Sporazum o pitanjima sukcesije bivše SFRJ izigran, da imovina građana Bosne i Hercegovine postaje imovinom interesnih grupa nije pomoglo da Stranka za BiH izađe iz statusa  „remetilačkog faktora“. Isto je i sa insistiranjem na obavezama iz sfere ljudskih prava uključujući i denacionalizaciju i restituciju, zatim Zakon o zabrani negiranja genocida, te člana 17. Zakona o državljanstvu BiH na čemu Stranka za BiH insistira godinama.

Uz to, čini mi se da je diskurs o jedinstvenom i autentičnom pluralizmu u Bosni i Hercegovini, o kreativnojj „energiji razlika“, o građaninu kao instituciji u najmanju ruku marginaliziran, te da stanje duha, posebno u Evropi, u ovom trenutku ne ohrabruje razvijanje i aktueliziranje svega ovoga u Bosni i Hercegovini. Dakle, multietničnost, interkulturalnost bi trebalo da se razvija između jedinica međusobno odvojenih društvenom, kulturnom pa i u ekonomskom smislu. Nukleus novog pluralizma na temeljima starog nije uspostavljen. To se najbolje vidi iz školskih programa i koncepta „dvije škole pod jednim krovom“. Dok globalizacija i moderne komunikacije spajaju svijet u Bosni i Hercegovini živimo kontra trend. Evropa se ujedinjuje a Bosna i Hercegovina razjedinjuje. To je cijana politike linije manjeg otpora, tj. izbora lakšeg puta. To je cijena i koju na mikro planu plaća i Stranka za BiH zbog toga što ne pristaje na to.

Šta ćete učiniti da se Stranka za BiH vrati na liderske pozicije u bh. politici i da do narednih izbora zadobije povjerenje glasača?

Kao što sam rekao, trebalo bi naći načina da približimo ovu složenu materiju građanima čija budućnost i budućnost generacija koje dolaze zavisi od toga kako će se riješti ova pitanja. Također bi trebalo poboljšati prolaznost naših stavova i rezultata u medijima. Činjenica je da smo zbog naših stavova koji remete već pomenute planove bili na udaru orkestrirane i dobro podmazane kampanje, te da se rezultati koje imamo, a koji su činjenice, nisu mogli predstaviti. Npr. da su kadrovi ove stranke doprinijeli, a u nekim slučajevima inicirali i realizovali, strane investicije u stotinama miliona maraka kao i ugovora za naše firme izvan Bosne i Hercegovine, također u stotinama miliona, čime je obezbijeđeno mnogo radnih mjesta. Osigurana su također značajna sredstva za povratnike ali ne iz budžeta nego izvan Bosne i Hercegovine.

Vaša energetska politika bila je predmetom mnogih napada; zašto ste toliko insisitirali na   investicijama u ovome sektoru? Ko se tu borio za bolje sutra ove zemlje, a ko lovio u mutnom?

Stranka za BiH insistirala je na realizaciji energetskih projekata. Velike strane firme su pristale na model prema kojem se ništa ne privatizira, ništa ne prodaje a istovremeno ulaze velike investicije u Bosnu i Hercegovinu. Vlada Federacije je donijela jednoglasno odluku o tome a ovaj projekat generacije, koji sada predstavlja propuštenu priliku, oboren je u koloarima centrala političkih stranaka iz isključivo politikantskih razloga. Kadrovi Stranke za BiH su u ovom sektoru realizirali nešto o čemu se govori zadnjih nekoliko decenija, a to je formiranje koncerna Elektroprivrede  i rudnika.

Jedna od važnih tačaka u djelovanju vaše stranke jeste spoljna politika. Šta ste vi tamo uradili, budući da je vašim rukama Ministarstvo spoljnih poslova VM?

Na međunarodnom planu, pored potpisivanja Sporazuma o stabilizacijii i pridruživanju sa Evropskom unijom, Akcionog plana za članstvo (MAP) u NATO, treba pomenuti i činjenicu da je Bosna i Hercegovina postala članicom Vijeća  sigurnosti UN-a u jakoj konkurenciji konsenzusom svih prisutnih članica Generalne skupštine UN (183), što dovoljno govori o statusu Bosne i Hercegovin u međunarodnoj zajednici i pored svih teškoća kroz koje prolazimo. Članovi Stranke za BiH su u ovome imali značajnu ako ne i ključnu ulogu. Svi ovi a i mnogi drugi rezultati bili su zagušeni kampanjom koja je vođena protiv Stranke za BiH. Poruka je bila da će bez Stranke za BiH biti sve puno lakše i „bolje“. Prošlo je godinu dana od izbora pa svako može ocijeniti koliko je to tačno.Mala je satisfakcija to što nam i oni koji su nas smatrali remetilačkim faktorom sada daju za pravo ne samo u četiri oka nego i u rezolucijama najviših tijela. To je gorka satisfakcija jer je Bosna i Hercegovina danas u velikoj opasnosti.

Vi stalno upozoravate da država gubi svoje ingerencije; sada često govorite o problemu katastra u BiH? Javnost, ipak, malo zna o tome; šta se tu događa?

Činjenica je da se Zakon o zabrani raspolaganja državnom imovinom izigrava i krši na svim instancama već godinama bez pravog odgovora Ureda visokog ppredstavnnika dok se sudske odluke i primjeri iz prakse, dakle presedani, potpuno zanemaruju. Aktuelno je i pitanje državne pomoći gdje se s ciljem oduzimanja nadležnosti državi pokušava uspostaviti neko vijeće umjesto državne  agencije, suprotno Ustavu i sporazumu koji je BiH potpisala sa Evropskom unijom. Aktuelno je i pitanje popisa stanovništva gdje se također zanemaruje stav EUROSTAT-a koji od Bosne i Hercegovine traži popis koji podrazumijeva socio-ekonomske kategorije a ne etničke, vjerske ili kulturološke. Imamo i slučaj odluke suda u Strazburu poznate kao slučaj „Sejdić-Finci“ koja se može ispoštovati formalno ili pak suštinski izjednačiti svakog građanina Bosne i Hercegovine u pravima i obavezama. Ovdje ćemo pomenuti da je Stranka za BiH inicirala ovo pitanje kroz kandidovanje dr.Ilijaza Pilava za člana Predsjedništva BiH iz RS znajući da će ta kandidatura biti odbijena na svim instancama. Namjera nam je bila ukazati na diskriminaciju koja je ugrađena u sistem Bosne i Hercegovine.

Da li se sada, kada je stanje politički  poprilično zabetonirano, može i treba mjenjati Ustav BiH?

Naravno da nam treba novi ustav, moderniji, evropskiji, bez apsolutnog  primata etničkog principa, što nije isključeno ali kratkoročno nije izgledno. U nedostatku toga, međunarodna zajednica može odigrati presudnu ulogu koristeći svoje nadležnosti i primjenom odredbi Dejtonskog sporazuma uključujući i poznate konvencije o ljudskim pravima. Linijom manjeg otpora tj. nesankcionisanjem otvorenih kršenja Ustava BiH i zakona koje donose visoki predstavnici promovira se kontrolisana anarhija a ne vladavina prava. Upravljanje krizom nije rješenje. To je samo odgađanje i destabiliziranje Bosne i Hercegovin i regiona. Da bi mogla odgovoriti svojim zadatcima Stranka za BiH mora ostati nezavisna, što znači manje-više siromašna. Ona mora biti konstruktivna opozicija, što znači da će podržavati ono što je dobro za Bosnu i Hercegovinu i pokušati vršiti korekcije tamo gdje smatra da je to potrebno, što nije jednostavno obzirom na praksu crno-bijelog odnosa koji može polučiti rezultate u populističkom smislu ali malo toga Bosni i Hercegovini.  Angelina Albijanić-Duraković (DEPO)