Kliker.info

Nakon intervjua predsjedavajućeg Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Nikole Špirića austrijskom Der Standardu, podigla se prilična medijska prašina. Oslobođenje je telefonski kontaktiralo sa ambasadorom Bosne i Hercegovine u Republici Austriji Harisom Hrlom.
 

Od Predsjedništva ste tražili saglasnost za reagiranje na Špirićev intervju Der Standardu. Jeste li je dobili?

– Ne mogu komentirati službenu komunikaciju Ambasade prema Predsjedništvu.

 Da li ste saglasnost tražili i od Nebojše Radmanovića?

– Već sam vam odgovorio na to pitanje.

 Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Nikola Špirlć u intervjuu tvrdi da bi Republika Srpska mogla biti motor za BiH kao što je Bavarska za Njemačku. Kako to komentirate?
– Mogla bi. Ali ja ne mogu zamisliti situaciju u kojoj bavarski pokrajinski poglavar krošeom uklanja zastavu Savezne Republike Njemačke sa stola za kojim vodi razgovore. Ne mogu zamisliti kao realnu ni situaciju u kojoj bi se bavarski poglavar odredio prema pravosudnom sistemu svoje države tako što bi naglasio da mu njemačke sudije protestanti ne mogu i neće suditi, Kad Njemačku ne bi smatrao domovinom i naglašavao da neće navijati za nju na svjetskom fudbalskom prvenstvu, mislim da bi to bio kraj. Negiranje činjenica vezanih za masovne zločine neću ni pominjati. Dakle, pitajte njemačkog ambasadora u BiH da li bi to uopšte bilo moguće. Odgovarajući na vaše pitanje, želim istaći da svaki dio Bosne i Hercegovine ima potencijal da bude njen motor, i njen sjeverni i centralni, i južni i istočni dio, bilo kao benzinski, bilo kao dizel, neki dijelovi čak i kao biomotor na obnovljive izvore energije. Ali, taj motor ima smisla samo ukoliko se ne otima redovnim upravljačkim procedurama i ne pokušava vozilo sunovratiti na prvoj krivini.

 Zašto kažete sjeverni i istočni dio BiH, a ne FBiH ili RS?

– Istočni dio RS-a je istočna Bosna i Hercegovina. Nećemo sad poništavati gravitaciju i zanemarivati strane svijeta radi lažne političke korektnosti. Foča, Zvomik, Višegrad, Rudo, Srebrenica istočna su RS, krajnja adresa istočna Bosna.

 To je dobra ideja – pitat ćemo ambasadore zapadnih zemalja u BiH šta bi se desilo da pokrajinski i lokalni dužnosnici u njihovim zemljama javno ustvrde da im ne mogu suditi sudije druge nacionalnosti i vjeroispovijesti?

– Pitajte, to vam je posao. Mi smo se suočili s političkim stavom koji glasi: Van strane sudije, van strani tužioci. Nakon toga dolazi definicija o sudijama – koje sudije, koje nacionalnosti i vjeroispovijesti mogu kome suditi. To je potiranje svih pravnih i političkih dostignuća od francuskih enciklopedista do danas, to je direktan udar na deklaracije o pravima čovjeka i građanina, to je zov za uspostavljanje principa cuius regio eius religio, odnosno, čija zemlja toga i religija, dakle i sudije. Kada stav "van strane sudije – van strani tužioci" dopunimo stavom van Raffl Gregorian, van OHR itd, susrećemo se s klasičnom ksenofobijom. I onda tvrdimo da želimo u EU i NATO, a iz BiH uspješno protjerujemo sve državljane iz EU i NATO-a. Paradoks! Pitajte i o ovome one koji bi vam ovu situaciju mogli malo pojasniti.

 Da se vratimo na intervju koji je dao Nikola Špirić austrijskom listu. Imate li službenih reakcija na stvari koje je predsjedavajući Vijeća ministara rekao?
– Službene reakcije ostavljamo za službene dopise. Ono što je jasno jeste da je u intervjuu naglašena dimenzija koja nije u interesu zaštite ukupnih bosanskohercegovačkih interesa u Republici Austriji. S jedne strane, govorim prema sjećanju, ističe se religiozni paralelizam i direktno se veže za Bošnjake, asocira se na alternativne pokušaje uvođenja šerijata, tvrdi se da se Bošnjacima ne žuri u Evropsku uniju, napominje da se mora pojačati odgovornost bošnjačkih vođa… Pravo veta, prema predsjedavajućem Špiriću, trebalo bi dati i kantonima. Međunarodna zajednica u intervjuu je dvolična, BiH je kao bolestan čovjek. S druge strane, RS je potpuno kooperativan, Dodik želi da ubrza put u EU, on ima legitimitet, a građani RS bi podržali referendum o ukidanju Bosne i Hercegovine, ali je potreban saveznik izvan RS. Ima li išta što nakon ovoga nije jasno? 
 Kakve su posljedice po naše interese u Republici Austriji nakon ovakvog intervjua?

– Male. Urađeno je sve što je potrebno da bi se zaštitila njihova ukupnost. Međutim, moram istaći daje ugrožavanje vanjskopolitičkih interesa Bosne i Hercegovine na ovakav način Čisti paradoks, ali je očito i permanentan proces. To je, mislim, osjetila i novinarka Adelheid Wolfl. Analiza postavljenih pitanja, zapravo konstatacija, ostavlja takav dojam. Opet navodim prema sjećanju, dakle novinarka Wolfl vodi intervju nizom konstatacija i pitanja: problem BiH je zato što središte nema dovoljno moći, zakoni za liberalizaciju viznog režima su se namjerno zavlačili itd. Na pitanje jeste li vi za ukidanje Bosne, direktnog odgovora nema. U jednom momentu novinarka čak konstatuje: "To je ponovo prijetnja." Svi ovi detalji pomno su izanalizirani.

 Da li je analizirano dnevno i uporno nazivanje Srebrenice "lokalnim genocidom"?

– Pojam genocid je složenica koju je u pravo uveo poljski profesor jevrejskih korijena Rafael Lemkin. Sačinjena je od starogrčke riječi genos, Što označava familiju, rod, rasu, u pravnoj konsekvenci opštost u smislu svega ili svakoga, i latinske riječi occidere, ubiti. Dakle, ubistvo svega ili svakoga. Šta je u suštini pojma genocid lokalno, a šta globalno, te da li je Bog prije svega u detalju, izanalizirajte sami. Odličnu analizu dala je i Nataša Kandić. Faruk Borić (Oslobođenje)