Halid Bešlić : Postali smo kolonija, Bosne nema
Legenda. Kralj. Car. Da, sve to je Halid Bešlić, potvrdit će brojni fanovi muzičke legende na svim stranama svijeta. On je čovjek, ustvari ljudina koja uživa nevjerovatnu popularnost. Skoro svaki njegov koncert obara neki rekord i, uz sve to, svijećom se treba tražiti neko ko će reći nešto ružno za Halida… Tačnije, njegova popularnost i utjecaj davno su izašli iz granica muzičke scene. Stoga je raditi intervju s Halidom prava poslastica. On je čovjek koji ima stav, veoma otvoreno govori šta misli, ne podilazi nikome…
Ekipu "Dnevnog avaza" Halid je primio u svojoj kancelariji ili, kako on kaže, na radnom mjestu. Ustvari, radi se o uredu u njegovoj benzinskoj pumpi u Semizovcu, gdje najradije provodi vrijeme. U toku veoma otvorenog intervjua, u kojem je govorio i o do sada nepoznatim stvarima, ljubazni domaćin nam je i zapjevao. I to stari šlager "I proplakat će zora".
Vanredna popularnost
Kraj 2010. obilježili su ogromni uspjesi u Hrvatskoj. U četiri dana u Zagrebu je Halida slušalo više od 30.000 ljudi. To je bio samo nastavak, jer je prošle godine u dvije arene imao više od 50.000 ljudi.
– To traje posljednje tri godine. Uvijek sam bio popularan u Hrvatskoj, ali ovo je, kako ja to zovem, vanredna popularnost. Ne može niko imati turneju i puniti dvorane a da nije ekstrapopularan. Sve ostalo je natezanje. A ovo kod mene ide s lakoćom. Vjerovatno su dobre pjesme. U Hrvatskoj je narodnu muziku slušalo možda pola ljudi, ali u ovoj fazi mene slušaju oni koji nikada nisu slušali narodnu muziku. To je suština mog uspjeha – kaže Halid na početku intervjua.
Kada podvučete crtu ispod 2010., možete li biti zadovoljni?
– Naravno. Najvažnije je da sam se ja stabilizirao. Nisam se još totalno fizički povratio, nisam potpuno zdrav. Dobio sam 20 kilograma, pet sam sletio i imam još 15 viška. Teško mi to pada. Valjda u ovim godinama… Sve me nešto bolucka, malo noga, malo kičma… Malo sada reduciram hranu i još malo fizičke kondicije, da malo kuveta ubacim u pluća. To mi je sad okupacija.
U ovoj godini ste i sina oženili?
– Da, i to. Dobra mi je godina bila. Prošla je bila tragična zbog nesreće. Ustvari, prva polovina, dok je druga bila dobra. 2010. je stabilizacija, a iduće godine ću, vjerovatno, imati nešto novo da kažem.
Je li to novi album?
– Ne znam. Planirao sam da album izađe 8. marta. No, taj se datum već bliži. Neću da pravim album ako neću dobro živjeti od njega. A i ovaj aktuelni se nije potrošio. Još sad kad snimim spot za duet s Fabriciom (Fabrizio) "Ne traži me". To će biti nova pjesma. Imam još dvije-tri dobre pjesme, nepotrošene. Snimio sam duet s "Legendama", sad ću s Viki Miljković… Osim toga, imam gotovih šest novih pjesama. E, sad, hoće li na proljeće biti ploča ili ne? Bit će iduće godine i bitno je da bude u rangu prošle. I da opet nekoliko godina od albuma imam koristi.
Ide li uz novi album i Koševo?
– Koševo neću raditi ako u tom trenutku ne budem imao veliki hit. Hit traje nekoliko mjeseci i ima snagu da privuče 50.000 ljudi.
Zar mislite da Vi bez novog hita ne biste mogli napuniti Koševo?
– Ne bih. Ustvari, bih, ali palo bi to dosta. Neću da radim Koševo ako neće biti dupke puno. Da nema natezanja. Treba da dođe 50.000 ljudi. Kako da ih dovedeš? Treba da bude malo mistike. Samo Koševo i spektakl dovodi 20.000 ljudi. A gdje je ostalih 30.000? Treba dobra pjesma, dobra priča oko koncerta… Baš sam razgovarao sa Mirsadom Purivatrom, možda da to bude uoči Sarajevo Film Festivala. Kako je Čola sad bio zadnji dan SFF-a. Malo smo naglas razmišljali.
Velika priča
Kažu mi neki: "Nemoj Halida pitati za koncert u Beogradu, on ne voli tu temu." Ipak, pitam Vas, hoće li Beograd biti 2011?
– Ne znam kada ću otići pa ne mogu reći ni ovako ni onako. Bit će Beograd sto posto, samo ne znam kad.
Zbog čega toliko odugovlačenje?
– Ima svega pomalo. Oni traže od mene veliku priču. Bio bi mi veliki kiks da ne prođem dobro u Beogradu. Možda čak kiks karijere. To su opasne stvari za mene. Moje se pjesme pjevaju. Ja sam tamo mit. I ako bih išao, morao bih tri-četiri mjeseca zagrijavati teren. Sada smo ubacili "best of" CD i odmah se osjeti. I ide "Miljacka". I zato su ti pozivi jaki. Nisam imao ni vremena, za takve koncerte treba se pripremiti. Barem za prvi. Poslije će, možda, biti lakše.
Jeste li razmišljali kako bi publika, ljudi u Bosni, protumačili Vaš koncert u Beogradu?
– Jesam i to, ali sada me više ne interesira. Jer, Bosna je sve svoje rekla. Mi smo postali kolonija i doviđenja i prijatno. Bosne nema. Postali smo kolonija zahvaljujući ljudima koji su sve to izdavali, prodavali… To nema više veze s patriotizmom. Svačija smo kolonija samo ne bosanska. U svim elementima. Na kraju krajeva, i biznis to zahtijeva. Otiđi u sve radnje u BiH, ako nađeš na 15 posto bh. proizvoda, dajem glavu. Samo 15 posto! Eto, vidiš gdje je Bosna – naravno mislim i na Federaciju i na Republiku Srpsku. Sve je "made in Srbija", "made in Hrvatska", "made in Mađarska"… Jedini pravi naši brendovi i u regiji su pjevači koji dolaze iz BiH. To je jedino naše prepoznatljivo u regiji. Zašto ne bismo pjevali gdje god hoćemo i da na taj način uzdižemo državu.
Ljudi Vaše uspjehe vani doživljavaju kao i svoje. Vi ste bh. ambasador.
– To je uredu. Hvala Bogu, to je tako. No, unutar Bosne podijeljeni smo teritorijalno, etnički i emotivno. Shvataš? Za muziku kojom se ja bavim, Bosna je mala. Meni trebaju Srbija, Hrvatska i Balkan za rezultat koji postižem. Odradim četiri koncerta u BiH i to ti je sve. Onda ideš dalje, treba ti Zagreb, Varaždin, Osijek, Beograd, Podgorica… Malo do Turske, zapada… Onda si interesantan. To su pjevači koji imaju uspjeha. Ne možeš biti popularan u Bosni a da to nema odjeka u Srbiji i Hrvatskoj i kontra. I to je dobro.
No, mi smo ovdje stradalnici. Mi smo nastradali u ratu, onda naše glave ovdje razmišljaju da smo u toru. Još smo ljuti na sve. Tamo je kontra priča, oni svoje pjevače stimuliraju da idu da pjevaju u druge zemlje. A nas ovdje javnost šikanira ako pokušamo otići u Srbiju. Samo što za mene ne postoji ta priča. Ali, ne treba ići glavom kroz zid. U Srbiji trebam napraviti priču, kao što sam u Hrvatskoj. Tada ima smisla i tada ću otići.
Pored muzičke karijere, imate četiri biznisa – benzinsku pumpu, motel, energetsko piće i najnoviji – kafu.
– Ja sam ovdje (bezinska pumpa, op. a) svakog dana. Ovo mi je radno mjesto. Žena mi se smijala. Ustanem i idem iz kuće. "Gdje ćeš, popij kafu", kaže mi. "Moram na posao", odgovorim. Kad se ona počela smijati… Čuj, mora na posao! Ovdje mi se glava odmori, meni je ovdje svakog dana vikend pa malo produžim do Nišića, do Olova, odem malo na selo. Zasitio sam se gradske vreve, gradske raje.
Biznis dobro ide?
– Sad je kriza. Nije to neka pljačka, ali ide solidno. Jednostavno, učim se biznisu. Namjeravam da se bavim biznisom, možda ako muzika ne bude išla. Manje će se pjevati, a ja moram nešto raditi. Neću po gradu ispijati kafe. Da stvorim sebi nešto. Do prije sedam-osam godina ništa nisam imao, sve sam potrošio. Onda sam počeo razmišljati o budućnosti. Uzeo sam ogroman kredit, ušao u veliki rizik, ali eto. Meni je bitno da ga uredno vraćam, ako šta ostane, to je to. I da ovi radnici imaju finu i redovnu plaću. I, evo, pet godina smo uspjeli.
Halidov pravac
Kažu – Halid Bešlić, pjevač narodne muzike. No, u posljednje vrijeme mnogi Vas više ne doživljavaju kao narodnjaka.
– Ovo je, može se slobodno reći, Halidov pravac. Ja sam etno-pop pjevač. A imam dobar rezultat u narodnoj muzici. Volim i sevdah. Težak sam narodnjak pa mi ne daju da pobjegnem. "Dvadesete" su rokerskija pjesma nego ijedna rok pjesma. A ne daj, Bože, da je stave ovamo na top-listu. Ne daju mi da promijenim dres. Šalim se. A ja sam pobijedio na festivalu zabavne muzike. Davno. To je bilo u Bosanskom Novom, čini mi se 1979. godine. Gosti su bili Arsen, Gabi, Zafir Hadžimanov, pokojni Čobi… Pratio me je džez bend iz Zagreba. Onda mi je Zafir rekao: "Ako ćeš mene pitati, napuštaj to. Ti si rođeni zabavnjak." A, ja njemu: "Moj Zafire, ja sam već duboko zagazio."
Nikada se niste upuštali u estradne svađe i prepucavanja?
– Meni je ispod nivoa i časti ogovarati ljude. To je za mene nešto najniže kod ljudi. I kada imam nešto protiv, prešutim, ako ima šta da pohvalim, ja i prefalim. "Vjerovati je da se zloća vraća zlim, ali dobrota nagrađuje svim dobrim." To je stih jedne ilahije koju sam kao dijete učio. Takav sam. I to je od Boga dar. Ima ljudi kojima đavo ne da mira, samo čačkaju… Ima dosta ljudi bolesnih u glavi. Ja, hvala Bogu, nisam. Imaju džini i šejtani. Šejtani su ti koji ti zakuhavaju. Dosta su ušli u narod.
MOJ STAV O…
Dino Melin ide na Evroviziju.
– Dobro je za BiH, ali je za Dinu rizik. On je broj jedan na Balkanu. Možda kroz Evroviziju izađe iz okvira Balkana.
Selektor Safet Sušić.
– Pape je naš najbolji fudbaler svih vremena. Imam osjećaj da će nas on odvesti na Evropsko prvenstvo.
Tadić bi volio da dođem
– Znam da bi Boris Tadić volio da dođem u Beograd. To mi Haris Džinović kaže. On je s njim jaran. Tadić se za mene raspitivao. Želja mu je da okupi raju i da dođu u Sarajevo pa da odemo na kolače u "Egipat". Ako je tako, bujrum!
Imao 20.000 ljudi, a rekao 15.000
Malo je poznato da je nakon Vašeg koncerta u Zetri 2008. policija donijela odluku da u dvoranu ne smije ući više od 15.000 posjetilaca, jer je vladao neviđen haos.
– Kad Halid nešto napuni, to je normalno. A kada neko drugi napuni, dignu galamu… Dovede 10.000 ljudi, stave 20.000. Kod mene bude 20.000, a pišu da je bilo 15.000. U Zetri je tada bilo više od 19.000 i onda je policija došla. Jedini sam koji je imao 20.000 ljudi, a rekao da je 15.000. Nisam smio više. Živa istina.
Prije birtija nego elitni restoran
Od kada ste ostavili piće i cigarete, je li Vam ćeif da sjedite po kafanama?
– Slabije. Prije ćeš me naći u nekoj birtiji s tri stola nego u elitnom restoranu. Draže mi je i u seoskoj kafani sjesti s rajom nego u gradu glumiti džet-set varijantu. Larisa Sarajlić -Ramović (Dnevni avaz)
Komentari