hamburger-icon

Kliker.info

Hajrudin Somun: „Palestinska Nakba“

Hajrudin Somun: „Palestinska Nakba“

26 Maja
06:19 2015

HajrudinS123Hajrudin Somun je od Udruženja novinara BiH nedavno primio nagradu za životno djelo, što koincidira s 55 godina aktivnog prisustva u novinarstvu i diplomatiji, ali i objavom knjige „Palestinska Nakba“

DW: Gospodine Somun, knjiga „Palestinska Nakba“, koja će biti promovirana u ponedjeljak (25.5.) u Sarajevu, je prikaz stradanja Palestinaca od osnivanja države Izrael i prvih arapsko-izraelskih sukoba krajem četrdesetih godina. Šta se tačno podrazumijeva pod pojmom Nakba?

Hajrudin Somun: „Palestinci pod Nakbom podrazumijevaju katastrofalan poraz arapskih armija u prvom arapsko-izraelskom ratu 1948. godine. To je bila, u stvari, katastrofa za arapski palestinski narod, čije su tri četvrtine prognane ili izbjegle iz svoje domovine. U svijetu je to uobičajen sinonim za palestinsko stradanje u tom ratu, kao što je Holokaust sinonim za stradanje Jevreja u Drugom svjetskom ratu, vjerovatno najstrašniji genocid nad jednim narodom u pisanoj historiji čovječanstva. U uvodu knjige sam rekao da mi ne pada na pamet, kao što ne bi trebalo da pada ikome ko je pri zdravoj pameti, da umanjujem tragiku Holokausta tako što ga uslovno poredim s palestinskom Nakbom.

Ali, po stradanjima i progonu palestinskog naroda, kao i njenim posljedicama, koje traju 67 godina i još im se ne nazire kraj, i Nakba se približava antičkom i savremenom poimanju ljudske katastrofe. Pri tome se čovjek mora upitati, kao što se upitao autor Orijentalizma, američki Palestinac Edward Said, kako je moglo doći do takve ‘zamršene ironije’, da Jevreji kao ‘klasične žrtve dugogodišnjih antisemitskih progona i Holokausta što su ih doživjeli u svom narodu, učine žrtvom jedan drugi narod, koji postane žrtvom žrtve’. Knjiga, dakle, govori o stanju kroz koje gotovo stotinu godina prolazi palestinski narod.“

DW: Na prostorima zapadnog Balkana, posebno u BiH, nema puno pisanih djela o stradanju Palestinaca. O tome se uglavnom govorilo u dokumentarnim tv-programima. Za koji ste se pristup opredijelili u svojoj knjizi?

Hajrudin Somun: „'Palestinska Nakba’ je kombinacija naučnog pristupa i polustoljetnog ličnog praćenja palestinsko-izraelskog konflikta. Do sada na južnoslavenskim jezicima nije bilo cjelovitog pregleda tog kompleksa, pa sam se trudio da to učinim. Na čitaocima i stručnjacima je da kažu koliko sam uspio, ali mi je drago što je jedan od recenzenata, Dženita Karić, magistrica palestinske književnosti, pogodila moju ideju vodilju kad je napisala: ‘Knjiga Palestinska Nakba ukazuje na to da osnovni problem palestinskog pitanja nije religija, kultura ili etnicitet, već borba za zemlju zbog čega nastaju čak i sukobljeni historijski narativi. Historija, odnosno njezine različite interpretacije, podređena je toj borbi koja je proizvela ubijanja, progone i sveopću patnju Palestinaca mnogo prije same Nakbe ili katastrofe’.“

Turski doprinos opstanku BiH

DW: U bogatoj karijeri bili ste i diplomata u više azijskih zemalja, a tokom ratnih sukoba na prostorima bivše Jugoslavije i ambasador BiH u Turskoj. Šta su u to vrijeme bile specifičnosti odnosa između ove dvije zemlje?

Hajrudin Somun: „U diplomatiju sam ušao, jer sam bio umoran od novinarstva, jedne od tri najopasnije profesije. Vodio sam se Churchillovom izrekom da je to njaljepši posao ako ga čovjek ostavi na vrijeme. Jugoslovenskoj diplomatiji, tada uvaženoj u svijetu, vjerovatno je koristilo moje novinarsko iskustvo, a meni je učinila lakšim i ljepšim porodičnim životom. Služio sam preko pet godina kao ambasador u Turskoj, to je bilo najteže vrijeme rata protiv BiH. Turska je učinila mnogo da pomogne opstanku BiH kao države na međunarodnom planu, posebno u Ujedinjenim narodima i NATO-u. Turski diplomati su mi i danas ostali jedini trajni prijatelji iz diplomatske službe. Ali meni je služba u Iranu bila atraktivnija zbog posebne ljubavi za perzijsku poeziju i iransku civlizaciju. Najduže sam boravio u Iraku, i kao student i kao novinski izvještač i diplomata. Bilo je to vrijeme Sadama Huseina koji je samo čeličnim sistemom i brutalnom silom i represijom održavao jedinstvo te zemlje koja se danas raspada. Ko zna, možda je to i sudbina nekih zemalja Srednjeg istoka koje su kolonijalne sile vještački iscrtavale nakon sloma Osmanske imperije.“

DW: Zanimljivo je i vaše novinarsko iskustvo, posebno izvještavanje iz ratnih zona. Po čemu pamtite taj period profesionalnog angažmana?

Hajrudin Somun: „Čovjek se srodi s novinarstvom ako u njega rano uđe, pa i ne osjeća strah kad se nađe u opasnoj situaciji. Praćenje Homeinijeve islamske revolucije, kao jedini jugoslovenski medijski izvještač, bilo je najteže, ali i najizazovnije iskustvo. Bio sam s demonstrantima kad ih je napadala policija dinastije Pahlavi. Sve je to ipak bilo amaterizam prema onome što su reporteri kasnije doživljavali u opkoljenom Sarajevu. Prateći za jugoslovensku televiziju Oktobarski rat 1973. godine, zajedno sa Zvonkom Leticom, bilo je manje opasno, iako sam se našao na Sinaju dok su iznad nas još letjeli izraelski fantomi. Za reportažu s tog fronta proglašen sam najboljim TV reporterom u Jugoslaviji 1974., i naredne godine sam dobio istu nagradu za TV reportažu o Palestincima koja se završavala pjesmom čuvene libanske pjevačice Fejruz: ‘I ptice mogu da se vrate, a mi ne možemo’.“

Propuštene šanse BiH

DW: Kako ocjenjujete današnje odnose BiH i arapskog svijeta na Srednjem istoku? Može li BiH iskoristiti kapital koji je u tom svijetu stekla bivša Jugoslavija?

Hajrudin Somun: „Bosna i Srednji istok, to je posebna priča, neodvojiva od odnosa koje je socijalistička Jugoslavija imala s arapskim svijetom. Taj kapital veoma vješto koristi Srbija, koja je i u uslovima rata u Iraku tamo dobijala milionske poslove. Nerazumljiva mi je inercija vlada u BiH. U Palestini i Izraelu, na primjer, bili su više puta predsjednici Srbije i Hrvatske. Ne koriste se ni sentimentalne veze, koje hiljade Arapa, posebno Jordanaca i Palestinaca, osjećaju prema zemlji u kojoj su studirali, a mnogi se i oženili. Čuo sam u Ramalahu da su supruge Palestinaca porijeklom iz Srbije dočekale predsjednika Nikolića u srbijanskim nošnjama.“

Hajrudin Somun, penzionirani ambasador, pola radnog vijeka proveo je u novinarstvu, a pola u diplomatiji. Rođen je 1937. godine u Čajniču. Orijentalne jezike diplomirao je na Filozofskom fakultetu Sarajevskog univerziteta. Specijalizirao je arapski jezik i književnost na Bagdadskom univerzitetu. Radnu knjižicu otvorio je u Oslobođenju 1965. godine. Kao komentator i urednik na TV Sarajevo prešao je 1979. Izvještavao je s putovanja po Srednjem istoku i sjedišta UN-a. Dva puta je nagrađen kao najbolji TV reporter u bivšoj Jugoslaviji. Krajem sedamdesetih bio je dopisnik agencije Tanjug iz regiona Perzijskog zaliva, sa sjedištem u Bagdadu. Iz Teherana je o Islamskoj revoluciji izvještavao kao jedini jugoslovenski izvještač. U diplomatsku službu prešao je 1979. godine. Bio je politički savjetnik ambasade Jugoslavije u Bagdadu, ministar savjetnik u Teheranu, i ambasador BiH u Turskoj i Maleziji. Bio je savjetnik za vanjsku politiku u Predsjedništvu BiH, koordinator BiH za EU i savjetnik u delegaciji BiH na ženevskim mirovnim pregovorima. Autor je više knjiga.

Samir Huseinović (DW)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku