Kliker.info

Protesti koji se u Kijevu događaju već mjesec imaju dublje geopolitičke motive i namjene koje nije teško odgonetnuti. Ja bih ipak krenuo od glavnih uloga u toj ukrajinskoj drami, kao što je i do mnogo većih prelomnih zbivanja u istoriji dolazilo kad bi već stečene prilike na površinu izbacile snažne, graditeljske ili destruktivne ličnosti, koje bi ta zbivanja usmjeravale u jednom ili drugom pravcu.

Shakespeare je u svojim djelima ovjekovječio tadašnje krvavu borbu za vlast i smaknuća, ali i da nije, dovoljno je dramatična i tragična bila sama stvarnost. Za ukrajinsku priču dovoljno je podsjetiti na "Krvavu Mary", koja je u londonsku tvrđavu strpala  Elizabeth, ali je to nije spriječilo da se domogne krune i nosi je gotovo pola vijeka. Ukrajinska Julija kao da doživljava sudbinu Elizabeth, a i otmjenim držanjem, likom i frizurom podsjeća na dvorske dame i princeze. Viktor Janukovič je, služeći se savremenom demokratijom koja zna biti pokriće za uspostavljanje novih autokratija, uspio da Juliju Timošenko strpa u zatvor pod optužbom za korupciju.

Kraljica Elizabeth se borila da protestantsko kršćanstvo zavlada cijelom kraljevinom, dok je Mary bila stroga katolkinja koja je zastupala rimskog papu. Janukovič, ako i nije više komunista, jeste zastupnik postkomunisičkog ruskog sistema, u kojem je komunistička crvena petokraka zamijenjena pravoslavnim krstovima na tornjevima Kremlja. Idući dalje tim slijedom, Timošenko je okrenuta prema svemu što se danas podrazumijeva pod Zapadom, a Evropskoj uniji je ponudila svoju zemlju kako bi je što više odmakla od Kremlja. Nekako tako je podijeljeno i oko 45 miliona Ukrajinaca. Ugrubo, jedna trećina s istoka zemlje još razmišlja i ponaša se kao da nije nestalo Sovjetskog saveza. Posmatrajući likove s mitinga podrške Janukoviču, oni kao da su isplivali iz tog doba. Oni iz druge trećine, sa zapada, rado bi se što prije vidjeli kako šetaju po Parizu ili Rimu. Oni u sredini, u Kijevu i oko Kijeva, negdje su između, ali ih se većina izjašnjava za Evropu. Ukrajina, kako joj i ime kaže, bila je posljednjih vijekova stalno na krajini Ruskog, Poljskog ili Osmanskog carstva. Kako je u 19. vijeku bila podijeljena između Ruskog i Austro-Ugarskog carstva, nije čudo što se ovih dana na ulicama Kijeva čuju parole: "Mi želimo da naša djeca rastu u Evropi".  

A kad se skrene s užeg ukrajinskog kolosijeka, odmah postane jasno zašto je ta zemlja tako važna u geopolitičkim odmjeravanjima i sukobu interesa između Zapada i Rusije. Putinova Rusija okuplja oko sebe snage kako bi formirala zajednicu država koja bi bila uža od onoga što se nekad podrazumijevalo pod Istokom, ali bi po geografiji koju pokriva između Evrope i Azije, ljudstvu, ekonomskoj moći, energetskim i drugim prirodnim izvorima mogla da se nosi sa Zapadom, ili onim što se naziva evroatlantskim integracijama. Uz Rusiju, zemlje okosnice takvog evroazijskog saveza, kao pandana Evropskoj uniji, bile bi Ukrajina, Belorusija i Kazahstan, svaka na svoj način velika, bogata i strateški važna zemlja. U početku je to carinska unija, pa ekonomski savez koji bi mogao prerasti u političku uniju, kao što je, uostalom, nastala i EU. Ova unija bila bi nešto drugo nego "Brežnjevljeva doktrina" iz vremena Hladnog rata. Ali bi u njoj Rusija vodila glavnu riječ.

I pored svih napora EU i Amerikanaca, Ukrajina za dogledno vrijeme ostaje tamo gdje jeste, ni na Zapadu ni na Istoku, kao što je i unutra podijeljena. Možda će ponovo otvoriti vrata EU, ali ne i NATO-a. EU je izgubila još jednu bitku da još jednu zemlju otrgne od "postsovjetskog ešalona", a s obzirom na unutrašnje podjele i ekonomske krize u uniji, možda joj ova Ukrajina nije bila ni potrebna. Da bi se ublažio poraz, možda je zato tako brzo donesena odluka da u januaru počnu pregovori sa Srbijom i da se najavi moguće ukidanje viznog režima s Turskom. Izražava se nada da će i preostale balkanske zemlje, Makedonija, Crna Gora i Albanija načiniti napredak prema EU članstvu. Bosnu i Hercegovinu više niko i ne spominje. Ona kao da je sve dalje, a ne bliže, od EU, a po svojim podjelama i opredjeljenjima za i protiv EU ili NATO-a nije daleko ni od Ukrajine.