Hajrudin Somun : Na muci Obama, ali i Ruhani
Sve ovo što predsjednik Barack Obama mora da pretrpi da bi izbjegao budžetski kolaps svoje zemlje, ima i svoju kolateralnu stranu koja seže daleko izvan Amerike. Koliko zbog zakona koji bi život najsiromašnijih Amerikanaca učinio snošljivijim, konzervativna Amerika možda isto toliko Obamu kažnjava zbog telefonskog razgovora sa Hasanom Ruhanijem, predsjednikom države koju su do juče njegovi prethodnici nazivali jednom od globalnih "osovina zla". A iza svih tih pokušaja da se slomi prvi predsjednik koji se usudio da razgovara s Irancima koji su izveli islamsku revoluciju, skriva se i treća strana s koje se pokušava osujetiti približavanje dviju vodećih svjetskih i regionalnih sila. Nju zastupa izraelski premijer Benjamin Natanyahu. Iziritiran kako je Ruhani dočekan s osmijesima u Ujedinjenim nacijama, Natanyahu se sarkastično poigrao s varijantom stare poslovice – da vuk dlaku mijenja…
Naredne sedmice znaće se nešto više hoće li odnosi Irana i SAD-a, i cjelokupnog Zapada, krenuti nabolje kada krenu pregovori o iranskom nuklearnom programu. Prvi obostrani znakovi otopljavanja pojavili su se ubrzo nakon izbora Ruhanija. U stvari, pokoji obostrani predznak postojao je i ranije: Obaminu poruku da pruža šaku pomirenja grubo je odbio Ruhanijev prethodnik Ahmadinedžad. A tačno prije dvije godine na jednoj konferenciji u Teheranu osvjedočio sam se kako i iranski vrh jedva čeka da se riješi tog čovjeka koji je nanio štetu političkom i kulturnom ugledu svoje zemlje u svijetu. Na pregovore u Ženevi Iranci idu spremni na ustupke, ali da im se odmah kaže šta zauzvrat dobijaju. Najmanje što žele je da im se prizna pravo da nastave obogaćivanje urana u miroljubive svrhe, za energiju, pa čak i za potrebe medicine, pošto im upravo ovih dana zbog međunarodnih sankcija ističu posljednje zalihe lijekova za oboljele od raka.
Ako krene kako treba, u prvoj fazi bi mogli dobiti to pravo, ali pod uslovom da obustave ključne elemente nuklearnog programa koji mogu dovesti do proizvodnje nuklearnog naoružanja i prihvate međunarodnu kontrolu tog procesa. Političku pozadinu takvom ishodu već su dali najviši autoriteti. Još iz 2005. ima fetva vrhovnog lidera Irana ajatulaha Hameneija, prema kojoj su izrada i posjedovanje nuklearnog oružja protivni islamu. Predsjednik Obama je, opet, u svom govoru bio jasan: "Mi poštujemo pravo iranskog naroda na miroljubivo korištenje nuklearne energije", ukoliko Iran odgovori "transparentnim i provjerljivim" aktivnostima da ne razvija nuklearno oružje. Ovogodišnje zasjedanje Generalne skupštine UN-a prošlo je upravo u atmosferi američko-iranskog približavanja. Posjedujući kulturu vjekovima stare iranske diplomatije, Ruhani je ipak izbjegao susret s Obamom, rekavši da se "događaji možda ipak prebrzo odvijaju".
U stvari, kao što se Obama iz New Yorka morao vratiti u Washington, gdje su ga dočekali ljuti republikanci, koji ne samo da su protiv skidanja sankcija Iranu nego još traže njihovo stezanje, tako je i Ruhani u Teheranu morao da se suoči sa svojim konzervativcima, koji u svakom Amerikancu vide samo "velikog šejtana". Još šta bi rekli da su čuli kako se Ruhani, poslije 15 minuta uljudnog izražavanja nada u bolje odnose, pozdravio s Obamom s engleskom frazom "Have a nice time" i dobio odgovor s još ljepšom perzijskom "Hodahafez".
Radikalniji Iranci su, očito, mislili da je Ruhani pretjerao razgovarajući s Obamom, ali mora da se krug Iranaca koji su za njega glasali još više širi kada je u javnosti otvorena i polemika o jednom sloganu koji su milioni Iranaca, učestvujući u marševima i manifestacijama podrške sistemu, decenijama uzvikivali, kao Kinezi u svojoj kulturnoj revoluciji. Bivši predsjednik Rafsandžani u svojim memoarima traži da se prestane uzvikivati "Marg bar Amerika", tvrdeći da se čak i Imam Homeini za života s tim složio. Masud Džezairi, jedan od generala zaduženih za ideološku propagandu, odmah je odgovorio, zahtijevajući da "taj pjev treba da odjekuje selima i gradovima Irana" na dan 4. novembra, koji se slavi kao praznik otpora "silama arogancije". Taj slogan "Marg bar Amerika" bukvalno znači "Smrt Americi", ali bi bolja interpretacija bila po onom socijalističkom, "Dolje Amerika!" Slušao sam je mnogo puta, kad su Iranci uzvikivali "Marg bar Šah", ali se i radovali kad je živ otišao iz Irana.
Ženeva će, dakle, biti prvi, ali veoma težak ispit na putu izmirenja Amerike i Irana. Previše se nepovjerenja i sumnjičenja nakupilo za 34 godine. A to što je upravo iranski nuklearni program postao najveći kamen spoticanja na tom putu, najviše zasluge ima Izrael, odnosno njegova pozicija u trouglu Washington-Teheran-Tel Aviv. Vođe iranske revolucije jesu mahale parolama o uništenju "cionističkog režima". To je postao jedan od specifikuma iranskog teokratskog sistema, pa je bilo i očekivano da će sve izraelske vlade u iranskom nuklearnom programu gledati smrtnu prijetnju svojoj državi. Iako je, u stvari, i ta prijetnja bila više za unutrašnju upotrebu očuvanja revolucionarnog duha, i više deklarativna, kao i parola "Marg bar Amerika". Sada kada je došao Ruhani, koji pobija i Ahmadinedžadovo negiranje Holokausta, i kada se javlja dašak poboljšanja između Amerike i Irana, to nikako ne odgovara Izraelu. A pogotovo ne njegovom premijeru Natanyahuu, koji se iranskim prijetnjama koristi kao vrhunskim argumentom o ugroženosti Izraela, pokrićem za miniranje mirovnih pregovora s Palestincima i nastavljanje okupacije njihovih teritorija.
Tema je to šira za drugu priliku, kao i uznemirenje ruske i nekih drugih diplomatija zbog približavanja Washingtona i Teherana, ali tako se jedino može tumačiti ljutito i arogantno ponašanje Natanyahua u Ujedinjenim nacijama. Njegov tamo izgovoreni stav prema Iranu, kako kaže Roger Cohen u New York Timesu, "smatraju upitnim čak i njegove najvjernije pristalice iz Američkog jevrejskog komiteta". Natanyahu je u UN-u rekao da je jedina razlika između Ahmadinedžada i Ruhanija što je prvi bio "vuk u vučijoj koži", a drugi je "vuk u jagnjećoj koži". A izraelski novinar Akiva Eldar kaže, ne bez ironije, kako bi ta metafora, kad bi se primijenila na Natanyahua, bila "jagnje u vučijoj odori", a njegovo pozivanje na to da će, ako dođe do najgoreg s Iranom, Izrael djelovati sam (znači bez Amerike) zvučalo je kao "rika miša".
Komentari