Kliker.info

Nakon katastrofalne poplave koja je Doboju donijela najteže trenutke u povijesti grada, aktualizirana je priča o velikoj investiciji, 40 milijuna eura vrijednom pogonu za preradu voća i povrća, iz Azerbajdžana. Temeljni kamen je položen, a sâm pogon značit će mnogo za Doboj i dobojski kraj, za zaposlene, sezonske radnike i kooperante, dakle za širu regiju. Vjerujete li u taj projekt i da se brand Bosanka može vratiti na bh. tržište, ali i u regiju?

Obren Petrović: Sigurno je da vjerujem u to. Sve smo to počeli prije poplava, a to je za nas bila velika i dobra stvar. Ubrzano smo radili na tome da dobijemo podršku svih struktura vlasti od nivoa Bosne i Hercegovine, preko [bosanskohercegovačkog entiteta] Republika Srpska, prema nižim nivoima i u tome smo uspjeli. Brinulo me je hoće li se poslije poplava obustaviti taj proces, jer je na prostoru buduće fabrike u Ševarlijama bilo dva metra vode. Teško je bilo ubijediti investitora, a radi se o firmi iz Azerbejdžana, da nastavi taj posao, pa sam molio da se, po svaku cijenu, sve to ne obustavi.

Dobio sam podršku i RS-a, i Bosne i Hercegovine, i ambasadora Azerbejdžana koji sjedi u Beogradu, ali pokriva i bh. područje. Ambasador je razgovarao sa predsjedavajućim Predsjedništva BiH, ali i kod predsjednika Azerbejdžana da se taj projekat nastavi. Nastavak projekta biće pozitivan za grad Doboj, jer kad je praktično sve bilo poplavljeno, kad su firme prekinule sa radom, nešto novo počinje da se radi. Ljudi osjećaju kako se život vraća, a Doboj treba da bude ljepši i bolji nego što je bio. To mi je i cilj, i zadatak na kojem ću intenzivno raditi.
◾Što sve donosi nova investicija, jedna od najvećih – ako ne i najveća – u poslijeratnom Doboju?

Petrović: Azerbejdžanski investitori ulažu u ovu fabriku oko 40 miliona eura, što je velika investicija, a radi se o prostoru od 100 duluma koji se nalazi na samoj pruzi, pa mogu svoje proizvode voziti i prema Pločama ili prema Hrvatskoj i Zapadnoj Evropi. Za Doboj je dobro što će se zaposliti 300-400 radnika, ali i veliki broj kooperanata. Namjera nam je bila da pokrijemo što veće Za nas je to velika stvar, vjerujem i siguran sam u to. Možda ni u RS-u, ni u Bosni i Hercegovini nisu ni svjesni šta će to značiti šire za ovo područje, a posebno zbog toga što imaju prostora za plasman i velike potrebe za tim. Uostalom, ovo je jedna od najsavremenijih fabrika u Azerbejdžanu, a locirala se u Doboju.
◾Činjenica je da kapital ne poznaje granice, dolazi li on iz islamskog ili pravoslavnog svijeta, Indije ili Kine. Šalju li time investitori poruku i ljudima ovdje, koji crtaju granice i tamo gdje one ne postoje?

Petrović: Za nas je to vrlo važno i vrlo značajno, a poplave su pokazale da u Bosni i Hercegovini nema nikakvih granica. Ljudi koji su nam najviše pomogli, a koji su i mogli da nam pomognu, bili su Tešanj i Usora, baš kao što je Šamcu pomogao Gradačac. Drugi nam nisu ni mogli pomoći, jer nisu mogli doći do nas. Smatram da investitorima trebamo stvoriti uslove svi mi – od opština, gradova, kantona, entiteta i Bosne i Hercegovine. Vjerujem da tako mnogo lakše možemo prevazići sve ove probleme. U Bosni i Hercegovini, u odnosu na druge države, imamo komplikovan taj sistem i to je nama ključni problem, jer sa strancem kad razgovarate oni uglavnom spominju Srbiju ili Hrvatsku, Crnu Goru u kojima mogu da usaglase stavove vrlo brzo.
◾Je li, zapravo, nužno ponavljati koliko su bitne investicije krajevima u kojima je život težak i bez posljedica poplava?

Petrović: Moja je poruka vlastima da moraju, ako žele da potpuno ne bankrotiramo, da svi zajedno, od opštine i grada do vrha države, preko kantona i entiteta, intenzivno radimo i stvorimo uslove i zapadnim i istočnim investitorima da ulažu, da zapošljavaju radnike i time ćemo sigurno stvoriti uslove za perspektivu i naših sredina, ali i čitave države Bosne i Hercegovine.

◾Porukama koje ste slali u poplavama, poruke koje ste poslali i podrškom ovoj investiciji, porukama koje ste i sada rekli – korak ste ispred i ugodno ste iznenađenje na političkoj sceni. Imali ste zbog toga problema. Je li se sve smirilo ili se problemi nastavljaju?

Petrović: Mislim da su samo problemi vezani za predizbornu aktivnost, jer se u Bosni i Hercegovini stvara predizborna klima vezana uz nacionalna pitanja, iako smatram da ljudi tu nisu u pravu. Svojim primjerom to stalno pokazujem, jer na izborima svaki puta dobijem po 25.000 glasova, od toga 8.000 bošnjačkih i hrvatskih glasova. Smatram da je narod za koncept zajedničkog života i rada. Pokazalo se kako su nam Bošnjaci odmah pritekli pomoći u tim teškim noćima. Pomogli su nam ljudi, baš kao što su i Srbi pomagali Bošnjacima na ovom području.

Moje je mišljenje da političari ne prate dovoljno to što narod želi. Moja država je Bosna i Hercegovina, sa svojim entitetima, što ja poštujem, baš kao što i poštujem RS i svoj grad. No, postoje određeni političari koji se boje da kažu kako je njihova država Bosna i Hercegovina jer strahuju da neće dobiti glasove. Nijednog trenutka se na tri prošla izbora nisam bojao, iako su bili mnogi koncepti da ću ja izgubiti izbore zato što zagovaram tu politiku. Zagovaram ja i probosansku politiku, ali i politiku proRS, odnosno i RS u okviru Bosne i Hercegovine, kao i za svoj grad. To ništa nije sporno.

◾Upravo ste zbog probosanskih stavova i dovedeni u neugodnu situaciju. Što na sve to kažu građani?

Petrović: Ako jesam probosanski orijentisan, ne znam zašto to nekome smeta. Volim svoju državu Bosnu i Hercegovinu, ponoviću to hiljadu puta kome god treba. Prema tome – moja je zemlja Bosna i Hercegovina i nisam zato da se RS odvoji, jer nemamo mogućnosti, ni ekonomske ni bilo kakve druge, i znam da ovi koji to zagovaraju ne vjeruju sami da je to realna stvar. RS je tako koncipirana da vrlo teško može opstati ekonomski, ali to je neka politika koja me puno ne interesuje. Borim se za svoje građane.
◾Nije Vaša politika samo probosanska, nego i proeuropska, koliko sam upoznat. Ima li i tu otpora?

Petrović: Moj koncept se zna – ja sam za Evropsku uniju, za ulazak u NATO, ali ne zamjeram onima drugima koji su, na primjer, za prorusku politiku, jer svako u demokratskom društvu ima pravo da iskaže svoja razmišljanja. Zato ne dozvoljavam ni da me se osuđuje jer imam svoje stavove. Svako ima svoje stavove, a na ovim stavovima do sada nisam izgubio izbore. Ako narod misli drugačije, ne moram ni biti gradonačelnik. Trebamo se okrenuti ekonomiji i da ove investitore, sve ove ljude, jer nije samo Azerbejdžan učestvovao u projektu nove Bosanke, privučemo da investiraju i u Doboj, i Doboj Istok, i Doboj Jug, i u Gračanicu, i Tešanj… I svi oni su meni u mnogim stvarima pozitivan primjer, pa i ja od njih želim da prenesem nekakva iskustva kako bismo kao jedna cjelina radili zajednički, bez obzira na granice opština, entiteta, kantona. Nema to nikakve veze, nego možemo zajednički raditi da imamo dobre rezultate.
◾Može li ovakvo razmišljanje biti preporuka drugima da i takvim porukama, odnosno razmišljajući i djelujući na taj način, privuku strane investicije iz bogatih zemalja koje negdje žele investirati – kod nas ili drugdje?

Petrović: Svojim sam ljudskim i normalnim razmišljanjem, sad kad je bila poplava, to i pokazao. Samo da nam nije ukinut žiroračun, da nam nisu ukinuli dovoz humanitarne pomoći, da sve to nije centralizovano na nivou Banjaluke, imali bismo ogroman dio sredstava i na računu i u pomoći u hrani. Zašto? Zato što su me bosanska udruženja – udruženja Bošnjaka, Hrvata i Srba – stalno zvali i tražili broj računa da prebace sredstava, a bilo ih je iz Goražda, Sarajeva, Višegrada… Nisam ih pitao koje su nacije, jer sam vidio veliku želju Bosanaca da se Doboju, jednom gradu koji je uništen i doživio katastrofu, pomogne.

Sve se to pretvorilo u strah određenih političara da će se, ako se dobiju ogromna sredstva, pokazati da gradonačelnik Doboja govori ispravno, te da je protežirajući ga kao bosanski grad dobije velika sredstva. To nisu dozvolili, ali to nije bio dobar primjer. Nasuprot tome, uz svu težinu problema koje smo imali i katastrofu, dobili smo dobre primjere pomaganja ljudi. Prvi helikopter je doletio iz Hrvatske, a dosta toga sam i uradio ovdje da pomognem hrvatskoj populaciji, i to su ljudi odmah htjeli da vrate gradu. Oni su najprije i mogli doći, a prvi će komšije doći. Oslanjamo se jedni na druge. Iskreno, nisam ni očekivao drugačije. Mladen Obrenović (Aljazeera)