hamburger-icon

Kliker.info

Gordana Katana : Sada dolazi vrijeme triježnjenja

Gordana Katana : Sada dolazi vrijeme triježnjenja

18 Septembra
03:55 2011
Dnevnik za radio Slobodna Evrope vodila novinarka iz Banjaluke, Gordana Katana.

Dan prvi subota
Mjesec dana je prošlo od saobraćajne nesreće moga supruga. Od dana kada nam se oboma život okrenuo naopačke. Otada živim sat za sat, dan za dan. Bilježim u svijesti i najmanje pomake u suprugovom zdravstvenom stanju. Kada se prvi dan sam umio. Izašao na balkon. Prespavao više od dva sata tokom noći. Paralelno s tim nosim u sebi bijes prema društvu u kojem živimo. I u kojem je bolest luksuz. A ako se desi, šansu da prežive imaju uglavnom  oni koji imaju novac. Nijedan lijek, koji bolesnici dva mjeseca nakon teških trauma i operacija moraju koristiti nije na pozitivnoj listi Fonda zdravstva RS. Zahvaljujući mogućnosti da ih kupimo, suprug nije dobio trombozu i bez prepreka mogao je da otpočne rehabilitaciju. Pitam ljekare šta rade oni koji si takve lijekove ne mogu priuštiti. Kažu, ništa i sliježu ramenima. Nije to do njih, već ministarstva zdravlja. Ovog u Republici Srpskoj. U boljem, ljepšem i uspješnijem dijelu Bosne i Hercegovine.

Dan druginedelja
Novinarski posao ponekad  je prokletstvo. U njemu je nedjelja tek dan u sedmici. I ova je bila radna. SNSD je održao sjednicu Glavnog odbora. Na izjave se čekalo satima. Uzalud. Sve što je novinarima kazao predsjednik stranke i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik bile su bezbroj puta ponovljene, paušalne fraze o sveopštem napretku i boljitku koji je aktualna vlast darovala narodu. Nevjerovatan je stepen bezobrazluka s kojom ovdašnji političari negiraju realnost. A ona je svakim danom sve crnja. Do kraja ove godine Republika Srpska će se dodatno zadužiti 650 miliona maraka. Glavnina tog novca biće usmjerena u održavanje tekuće likvidnosti budžeta i fondova. Broj nezaposlenih raste iz mjeseca u mjesec. Jednako kao i inflacija. Od 2006. godine mimo svih budžetskih prihoda i kredita  aktuelna vlast potrošila je blizu dvije milijarde maraka od privatizacije, budžetske rezerve, sukcesije imovine bivše Jugoslavije. Glavnina novca prelila se na račune privatnih poduzetnika bliskih vlasti. I na luksuz kakav sebi može dopustiti tek mali broj političara u svijetu. Sada dolazi vrijeme triježnjenja. Za narod koji je ovu vlast izabrao.

Dan treći ponedeljak
Sve su rjeđe prilike u kojima se uspijevam istovremeno sresti s prijateljima iz gimnazije, fakulteta. Ovaj ponedjeljak bio je takav. Prijateljica je doputovala iz Kopra. Prijatelj koji je davno prije rata život izgradio u Švicarskoj. Zajednička večera. Uz njih, tu je još nekoliko dragih ljudi. Dvorište kod Tanje, jer ljeto uporno odbija da odstupi. Prvo pitanje, pratimo li teniski turnir koji se ovih dana održava u Banjoj Luci. Pa prisjećanje kako smo tenis naučili igrati kada su u gradu bila samo dva terena. Nekako složno Tanja, Jasko i ja kažemo da nemamo vremena. Što večer više odmiče to smo svjesniji da nas vežu još samo uspomene iz prošlosti. I postajemo sve svjesniji razlika koje život čini ovdje u Bosni i Hercegovini i tamo negdje, gdje je  društvo daleko uređenije. Tanjina mama sa zebnjom govori da se ozbiljno plaši hoće li biti novca za penzije do kraja godine.

Vlast se izjednačila s narodom, nacijom, entitetom. I svaka kritika usmjerena na način na koji vode politiku karakteriše se kao subverzivno djelovanje.

Tako mi "lokalci" priču skrećemo na politiku. Oni nas prvo strpljivo slušaju, ali onda i pitanje zanima li nas išta drugo. Naravno da da, ali politika je ovdje nešto kao sudbina, pravdamo se. Zar je važno ko je predsjednik, pita naš Švicarac. Pa objašnjava da je tamo gdje živi najbitnije ko vodi opštinu, kanton. Zbog infrastrukture, obrazovanja. I kaže kako je moguće da razglabamo te globalne teme, a čim se maknemo iz centra grada naselja nemaju trotoare, rasvjetu, biciklističke staze, parkove u koje se može izvesti pas. Tanju sve okreće na šalu. I dok mazi svoju Serafinu, pojašnjava, pa zato imamo dvorište. Da se izvede pas i puste djeca da voze bicikl. Priča se zato vraća na dobra stara vremena. Jer, bespotrebno je ljude zamarati stvarima koje ionako ne bi razumjeli, a da ne postave pitanje pa, zašto ne mijenjate one zbog kojih loše živite?

Dan četvrti Utorak
Okončan je i drugi upisni rok na fakultete. I ove godine ponovila se ista priča. Borba se vodila za svako mjesto na medicini, stomatologiji, pravu i ekonomiji. S prijateljima sam početkom jula preživljavala mučne trenutke dok im je  kćerka polagala prijemni za medicinu i stomatologiju. Kada su izašli rezultati bila je sjajna, ali oba puta ispod crte. Odličan uspjeh u banjalučkoj Katoličkoj gimnaziji i bez greške urađen test na prijemnom ispitu nisu donijeli dovoljno poena za upis. Prednost su imala djeca iz Berkovića, Han Pijeska, Bileće. Četiri godine sve same petice. Pa prednost jer dolaze iz nerazvijenih područja. I jer su djeca boginulih boraca. A onda je roditeljima rečeno da ima i druga solucija. Kako su Hrvati, te posjeduju hrvatske domovnice i putovnice dijete može na drugi upisni rok aplicirati kao strani državljani. Tako će naša A. rođena u Banjoj  Luci, kao i njeni roditelji biti u vlastitoj zemlji student – strani državljanin. Školarina na godišnjem nivou za bosanske prilike sitnica – par hiljada maraka.

Dan peti srijeda
Ranojutarnja kava s predstavnicima jedne ambasade u BiH. Nas nekoliko novinara koji smo u Banjoj Luci već godinama etiketirani kao strani plaćenici i domaći izdajnici. Razlog okupljanja naše viđenje stanja novinarstva u Republici Srpskoj. S gorčinom konstatujemo da smo u posljednje tri – četiri godine vodili već nekoliko ovakvih razgovora. I da nemamo ništa novo reći. Novi su samo ljudi, diplomate koje dolaze u Bosni i Hercegovinu. I ovo ljeto obilježilo je nekoliko ružnih incidenata u kojima su kolege novinari bile mete. Verbalni napad i kletve koje vladike zahumsko – hercegovačkog Grigorije u potri manastira u Žitomisliću na kolegu s BN Televizije. Prijetnje predsjednika udruženja poljoprivrednika Republike Srpske novinaru ATV-a. Pa prijeteće pismo redakciji te TV kuće od uredništva Vikom TV. Sloboda izražavanja, ako nije u funkciji promidžbe lika i djela predsjednika Republike Srpske i stranke koju vodi, ozbiljno je ugrožena. Vlast se izjednačila s narodom, nacijom, entitetom. I svaka kritika usmjerena na način na koji vode politiku karakteriše se kao subverzivno djelovanje. Zato i kada izostaju izravne prijetnje i pritisci, onim malobrojnim novinarima, koji su umjesto propagandisti, još uvijek profesionalci jedna po jedna vrata se zatvaraju, kada je u pitanju pristup informacijama. Struka, kako je to konastatovala urednica BNTV Suzana Rađen Todorić, nemoćna je da se tome suprotstavi. A zakoni nisu više tu da bi štitili slobodu profesije. Već da joj sude. Zato se u Banjoj Luci nastavlja suđenje novinaru FTV Damiru Kaletoviću. Jer se drznuo objaviti prijetnju koju mu je izrekao bivši ombudsmen BiH i sadašnji dekan banjalučkog Pravnog fakulteta Vitomir Popović da mu treba dati "metak u čelo". Sudi se, ponavljam Kaletoviću, za duševnu bol nanesenu Popoviću. Podizanje optužnice protiv Popovića, zbog prijetnje usmjerene na život, još je fazi razmatranja u banjalučkom Okružnom tužilaštvu.

Dan šesti četvrtak
Iz štampe je izašla knjiga Jovana Joce Bojovića: Dvoboj nad rijekom. Teško je samo u rečenici dvije kazati ko je Joco Bojović. Pisac, nekada vrsni gimnastičar, brižni hroničar svoga vremena duže od pedeset godina. U knjizi su sabrane bilješke s putovanja, pjesme, kratki zapisi o vremenu, ovom sadašnjem i onom prošlom bilježeni 37 godina koje je odbijao objaviti u svojim ranijim knjigama. Punih 37 godina. Posvetu ću dobiti, kazao mi je, kada knjigu pročitam. Jer čita se sat i po vremena, ali o zapisanom valja godinama razmišljati. U onim ružnim ratnim godinama, kada su ljudi preko noći postajali zvijeri, dom Jovana Bojovića i njegove sestre Milene, Seke bili su zabran za sve koji se nisu mirili da smo preko noći postali
samo Srbi, a ne ljudi. „JA, JOVAN JOCO BOJOVIĆ, NISAM GRADIO OVO RUŠENJE“.

Dan sedmi petak
Jučer je okončana još jedna runda razgovora šest ključnih političkih lidera u BiH. Dogovorili su se jedino da će nastaviti razgovarati i pokušati približiti stavove oko usvajanja ključnih zakona za nastavak približavanja BiH Evropskoj uniji. Iako se bliži godišnjica od održavanja opštih izbora okončanje formiranja državne vlasti nije ni na vidiku. Fotelje na entitetskom nivou izborni pobjednici brzo su podijelili. I na ključne funkcije doveli nove kadrove birane po partijskoj i rođačkoj podobnosti. Ključevi vlasti u BiH drže se u entitetima. Za državu, nažalost, više niko ni ne haje.

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku