hamburger-icon

Kliker.info

Goldman Sachs: Stroj za otimanje novca i istinski vladar svijeta

Goldman Sachs: Stroj za otimanje novca i istinski vladar svijeta

01 Oktobra
17:14 2011

Nepoznati broker Alessio Rastani šokirao je svijet kad je ovih dana pred kamerama BBC-a objavio kako je euro mrtav i kako će europska tržišta doživjeti kolaps. Svijetom ne vladaju vlade nego investicijski bankari, odnosno Goldman Sachs! Trgovcima je jedino na umu kako zaraditi, i njihov je posao otimanje novca onima koji to ne znaju, a ne briga o zajednici.Izljev brutalne iskrenosti izazvao je brojne reakcije, no što je to zapravo Rastani rekao a što već nismo znali? Nismo li znali da brokere ne zanima spašavanje gospodarstva, nego samo zarada? Nismo li znali da financijski špekulanti stvaraju krize samo zato da bi na njima debelo zaradili, ne osvrćući se na milijune građana koji će izgubiti svoj novac i svoje domove? Nismo li i predobro znali kako sve tri glavne bonitetne agencije koje snižavanjem kreditnog rejtinga europske države šalju u bankrot – Fitch, Moody's i Standard & Poor's – nisu nikakve nadnacionalne i neutralne institucije, nego kompanije sa sjedištem u Americi, čije dionice kotiraju na burzi i koje svojim procjenama žele maksimizirati svoju zaradu?
   

Financijski Frankenstein

Ako dosad nismo shvatili kako su iz cijelog ovog financijskog kaosa i sloma jedino banke izašle neokrznute, onda vjerojatno nećemo ni ubuduće.Goldman Sachs, taj američki financijski gigant i jedna od najvećih američkih investicijskih banaka – istinski vladar svijeta, po Rastaniju – uvijek je iz svih kriza izlazio kao pobjednik. I usput dobro zaradio. Svih ovih godina koje su milijune ljudi bacile na prosjački štap – u Americi i diljem svijeta – Goldmanovi trezori na Wall Streetu sve su puniji, uglavnom proporcionalno stupnju bankrota, nesreće i siromaštva što se iz Wall Streeta koncentričnim krugovima šire svijetom.Američki nobelovac za ekonomiju Paul Krugman u jednoj svojoj kolumni u New York Timesu ispričao je kako je gledao na televiziji kako učitelj traži od učenika da napiše sinonim za pljačku. Učenik je napisao: Goldman Sachs. No, lucidni dječak nije prvi koji je došao do takvog zaključka. Još dvadesetih godina prošloga stoljeća revolucionarni njemački dramatičar Bertolt Brecht u svojoj Operi za tri groša putem svog junaka Mackieja Noža svijetu poručuje: »Što je jedna obična pljačka banke prema otvaranju nove banke?«. No, ni osam desetljeća kasnije svijet nije naučio lekciju, iako ovih dana na Wall Streetu, tom srcu globalnog financijskog sistema, danonoćno kampiraju prosvjednici protiv financijske industrije, koja je na koljena bacila milijune Amerikanaca i Europljana.

Ako je neoliberalni kapitalizam, koji ponekad nazivaju i posljednjim stadijem kapitalizma, brutalni i do savršenstva razrađen model pretvorbe narodnog bogatstva u profit namijenjen isključivo uskoj i ionako prebogatoj oligarhiji, uz predvidljivo sustavno siromašenje većine – model u kojem je profit jedini bog – onda je Goldman Sachs njegova perjanica, njegova najčvršća utvrda.No koliko je god tehnika te pretvorbe našeg novca u privatno vlasništvo varirala od slučaja do slučaja, matrica je zapravo uvijek ista. Iako znaju da su njihovi financijski proizvodi bezvrijedni, čarobnjaci iz Goldman Sachsa uvijek su bili kadri iz njih izvući najviše. Uvijek je tu korumpirana država, čiji propisi omogućavaju bankarima isisavanje novca od građana i investitora koji niti ne slute da zapravo kupuju bezvrijedne financijske papire.

I kako je Goldmanu i njegovim financijskim čarobnjacima uspjelo tako dobro zaraditi, dok svi ostali gube? Financijska tržišta proteklih desetljeća razvila su bezbrojne egzotične financijske proizvode i vrijednosne papire, što je pak dovelo do pretvaranja financijskog sektora u svojevrsno čudovište. Taj moderni financijski Frankenstein ne služi kao potpora realnom gospodarstvu, što bi trebala biti zadaća banaka, nego se isključivo bavi financijskim špekulacijama i stvaranju financijskih balona, koji moraju puknuti – prije ili kasnije.Upravo je Goldman Sachs izumitelj najnevjerojatnijih financijskih špekulantskih iluzija, kojima je – kako su naivni još vjerovali u tom trenutku – samo nebo bila granica. Jedan od takvih proizvoda bio je i znameniti »Abacus 2007-AC1«, što ga je lansirao upravo Goldman Sachs. Abacus je bio sastavljen iz vrijednosnih papira koji su se temeljili na hipotekama na nekretnine. Iluzija koju je Goldman prodavao s Abacusom sastojala se u laži da će tržište nekretnina rasti u nedogled, jer samo je takav razvoj događaja što je investitorima jamčio siguran dobitak.Međutim, manje od godinu dana od početka prodaje milijardu dolara vrijednog financijskog proizvoda 99 posto hipoteka što ih je Abacus sadržavao izgubilo je svoju vrijednost. Kobni Goldmanov proizvod bio je nakrcan toksičnim obveznicama, iako je i Abacus nosio magičnu ocjenu AAA koje su mu, i ne trepnuvši, dodijelile sve bonitetne agencije.
   

Bezvrijedni papiri

No Abacus je zapravo i bio kreiran tako da je računao na pucanje stambenog balona, od kojeg je samo u 2007. godini njegov izumitelj, njujorški hedge fond menadžer John Paulson koji se kladio kako će hipotekarno tržište propasti, osobno zaradio 3,7 milijarda dolara.Paulson je kreirao Abacus tako da je u njega uključio toliko loših hipoteka kod kojih je bilo jasno da kupci kuća neće moći otplaćivati kredite i da ih treba unovčiti, što je onda značilo da će cijene nekretnina biti manje od njihove hipotekarne vrijednosti. Svi su bili na gubitku, osim Goldmana Sachsa, koji je dobro zaradio. I izumitelj Abacusa Paulson, naravno.
   

Povijest se ponavlja

Kada je kasnije protiv Goldmana pokrenuta istraga, nakon koje je morao platiti 500 milijuna dolara zbog te sofisticirane prevare, otkriveno je kako je Goldman sve napravio u skladu s pravilima na potpuno dereguliranom financijskom tržištu, no jedna je stvar ipak bila prešućena. Goldman Sachs nije nikoga tjerao da kupuje njegov Abacus, to je istina, no svojim je investitorima ipak zatajio ključnu informaciju da su vrijednosni papiri koji su uključeni u »proizvod« – smeće. Goldman Sachs, koji je po svojim financijskim resursima peta po veličini bankovna ustanova u Sjedinjenim Američkim Državama, osnovali su 1869. njemački doseljenici Marcus Goldman i njegov zet Samuel Sachs. Prvi ozbiljan novac Goldman je zaradio tijekom velikog sloma burze 1929. godine, kad je Goldman prvi put opelješio investitore kreiranjem investicijskog fonda preko kojeg su prikupljeni novac investirali u vrijednosne papire na Wall Streetu, krijući njihovu vrijednost od javnosti. Goldman je putem svog trgovačkog društva izdao milijun dionica po 100 dolara, otkupio ih vlastitim novcem, a onda prodavao po 104 dolara za dionicu. Dionice je potom ponovno kupovala Goldmanova tvrtka, izdavala nove dionice, opet ih prodajući po višoj cijeni. Radilo se o financijskoj piramidi, o stvaranju novca iz novca, sve dok se piramida nije počela urušavati, kada je zadnji fond u nizu počeo naglo gubiti svoju vrijednost.

Iz krize 1929. Goldman je izašao kao pobjednik, kao i iz krize 2008. Dakle, povijest se ponavlja. U međuvremenu, Goldmanovi ljudi nisu sjedili skrštenih ruku, nego su pripremili teren da bi se to i dogodilo.Prema kadrovskoj križaljci koju je istražio Rolling Stone, jedan od Goldmanovih supredsjedatelja, Robert Rubin, ured u Wall Streetu zamijenio je početkom devedesetih Bijelom kućom, postavši ministar financija u administraciji Billa Clintona. Treba li podsjetiti kako je upravo Clintonova administracija, zahvaljujući Rubinovu zauzimanju, ukinula gotovo sva ograničenja Wall Streetu, deregulirajući financijsko tržište i omogućivši stvaranje financijskih kula od karata.No, Rubin nije jedini. Henry Paulson, nekadašnji čelnik Goldmana, zauzeo je mjesto sekretara za financije u administraciji Georgea Busha, na kojem je kreirao plan podržavljenja banaka. Zahvaljujući tom planu – podsjetimo zaboravne – pohlepnim bankarima na Wall Streetu upumpane su milijarde dolara novca američkih poreznih obveznika.

Na Rolling Stoneovom popisu utjecajnih goldmanovaca koji su zauzeli visoke pozicije u politici je i Joshua Bolten, nekadašnji lobist banke Goldman Sachs, koji je u administraciji Busha mlađeg bio vođa kadrovskog odjela, i to u vrijeme podržavljenja banaka.Mark Patterson, vođa kadrovske službe u ministarstvu financija u vladi Baracka Obame također je bio Goldmanov lobist, kao i Ed Liddy, koji je za Paulsona operativno vodio podržavljenje osiguravateljske skupine AIG, opet na teret američkih poreznih obveznika.Goldmanovi ljudi su i današnji čelnici američkih Federalnih rezervi, kanadske i talijanske središnje banke, prvi čovjek burze na Wall Streetu. Za Goldman su radili i mnogi drugi istaknuti ljudi u financijskom svijetu, primjerice današnji predsjednik Svjetske banke Robert Zoellick.
   

Valutne akrobacije

I da zaključimo: Bijela kuća pomogla je stvoriti financijsko čudovište koje je koncem idućeg desetljeća svijet gurnulo u propast. No, skandalozno poslovanje Goldmana nije ograničeno samo na Ameriku, nikako. Upravo je Goldman Sachs dao veliki doprinos aktualnoj grčkoj tragediji. Naime, američki financijski mastodont tako je spretno operirao grčkim zaduživanjem da je godinama, uz pomoć »kreativnog knjigovodstva«, prikrivao prave razmjere grčkog duga, i pritom, dakako, masno zarađivao.

Početkom prošlog desetljeća financijske institucije, pa tako i Goldman Sachs, nudile su prezaduženim europskim državama financijske proizvode koji su omogućavali prolongiranje zaduženja u budućnost. Grčka je bila među državama koje su zgrabile tu mogućnost. O čemu se radilo? Milijarde dolara kredita u dolarima i jenima uz pomoć Goldmana privremeno su konvertirani u eure, a onda nazad u dolare i jene. No posebnost tog posla sastojala se u tome da su Goldmanovi financijski čarobnjaci tu konverziju napravili po fiktivnom tečaju eura, koji je po Grke bio bitno povoljniji od realnog tečaja. Vlada u Ateni tako je umjesto 10 milijarda u dolarima i jenima dobila za milijardu dolara veći iznos – a zapravo se radilo o dodatnom kreditu – koji, naravno, nije bio prikazan u bilancama grčkog duga. Sličnim financijskim i valutnim akrobacijama nasjeli su i Talijani, dok je Goldman opet dobro zaradio.
   

Obmanuti Grci

Goldman je istodobno odigrao dvostruku igru: prodavao je grčke bezvrijedne papire, kupujući njihovo osiguranje, obmanjujući ulagače u grčke obveznice, od kojih je skrivao pravo stanje grčkih financija. U odnosu na prijašnje Goldmanove kontroverzne financijske operacije, razlike su opet u nijansama, a matrica je ostala ista. Goldman je u svojim poslovima ulog stavila na slom Grčke i nekih drugih država eurozone, kao i samog eura, zbog čega je banka postala omražena u Europi, skoro persona non grata u financijskim krugovima. Najvećeg neprijatelja Goldman danas ima upravo u grčkoj vladi, koja se smatra obmanutom.

No Goldman Sachs i iz grčke tragične priče ponovno izašao je kao pobjednik; banka je već 2009. zaradila milijarda dolara dobiti, najviše nakon rekordne 2007. Taj stroj za privatizaciju javnog novca u privatni i trpanje novca građana u privatne džepove opet je u punom pogonu. U osvit novog i još goreg financijskog i ekonomskog sloma, iz Goldmanovih ureda u Wall Streetu ponovno očekujemo nove čudotvorne financijske proizvode i nove podvige. Sigurni smo da Goldman Sachs, ta uzdanica neoliberalnog kapitalizma, ni ovoga puta neće iznevjeriti naša visoka očekivanja. Denis Romac (Novi list)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku