Gojko Berić : Statistika je neumoljiva, BiH danas gladuje
Piše : Gojko Berić (Oslobođenje)
Nisi valjda baš takve sreće da se ovih zimskih dana rodiš u bolnici u jednom gradiću u jugozapadnoj Bosni. Ali ako ti je baš tako suđeno, prvo, takoreći ritualno kupanje nakon rođenja imaćeš u malom sudoperu predviđenom za pranje ruku i instrumenata. Nije to nikakav originalan izum koji pospješuje štednju, već stvar puke činjenice da bolnica nema para da kupi najobičniju dječiju kadu!? Ima, naravno, i gorih stvari koje mogu zadesiti ljudsko biće prilikom njegovog dolaska na ovaj svijet, ali primjer ovakve zapuštenosti jednog porodilišta u zemlji koja pretenduje da jednog dana počne živjeti po evropskim standardima, djeluje poražavajuće. O tome svjedoči nedavno emitovani TV prilog o stanju u Kantonalnoj bolnici "Fra Mihovil Sučić" u Livnu, čiji su zidovi posljednji put okrečeni prije 26 godina. Bolnica je u dugu od 14 miliona KM i ne može da snosi troškove centralnog grijanja, osim za nekoliko jutarnjih sati, pa porodilje i drugi pacijenti donose električne grijalice od kuće.
Postoje i jadnije slike današnje Bosne i Hercegovine od ove livanjske, slike zemlje koja se guši u siromaštvu, civilizacijskoj zapuštenosti i primitivizmu, a prije svega u bijedi vlastite političke kulture. TV zapis o livanjskom porodilištu nije nikoga posebno uzbudio, nema nikakvih javnih reakcija na sramotno stanje u kojem se tamošnja bolnica nalazi, niti se to, očito, koga tiče. I dok ravnodušnost onih koji nešto imaju prema onima koji nemaju ništa postaje sve veća, dapače pretvara se u opću socijalnu sebičnost, što može dovesti do velikog, nekontrolisanog bunta, novine iz dana u dan posvećuju po nekoliko prvih strana formiranju nove vlasti. Mediji se tako bave onim o čemu ljudi na pijaci, ulici, u kafani ili u tramvaju obično ne govore ili govore vrlo malo, a ne bave se onim što je predmet njihovih svakodnevnih razgovora.
Livno je središte famoznog Kantona 10 i tradicionalno uporište HDZ-a. Kad je tamošnju bolnicu gvozdenom metlom čistio od liječnika srpske i bošnjačke nacionalnosti, HDZ je demonstrirao svoju moć i patriotsku osionost, a danas njen direktor, valjda od stida što ga je postavilo da rukovodi tom medicinskom ustanovom, obara glavu pred TV kamerama. Livanjska bolnica, to je minijaturna ali upečatljiva slika politike koja je na vlasti već punih dvadeset godina i koja je utemeljena na nacionalističkom populizmu. Kad s nje spadne odjeća lažnih obećanja, ona se počinje urušavati sama od sebe. Hrvatski lideri traže treći entitet u ovoj ili onoj formi, ali ne kažu koliko bi to koštalo niti ko će to da plati. Žele Mostar kao svoj "stolni grad" i zahtijevaju svoj javni RTV servis, a hadezeovska vlast nije u stanju da finansira ni lokalnu TV stanicu, onu u Mostaru. Da nije izdašne pomoći iz Zagreba, mostarsko Sveučilište ne bi moglo raditi ni tri mjeseca.
Šuškovi ljuti Hercegovci kanili su vladati Hrvatskom, koja je imala biti samo onakva kakvom su je oni zamišljali. Ali, nije prošlo. Lako je bilo bogatiti se u ratu švercom cigareta, prodajom nafte i pljačkom humanitarne pomoći namijenjene Bošnjacima. Kad se rat završio, zapadna Hercegovina je bila prepuna opljačkanih i ukradenih mercedesa i drugih prvorazrednih vozila. Pred svakom iole prestižnijom kućom bila su po dvoja-troja kola. U prvim poratnim godinama benzinske pumpe nicale su na svakom koraku, a taj je kraj postao carstvo kriminala i dobrog života. A onda je sve to stalo. Ukradeni mercedesi bi još mogli da voze, ali nema para za benzin. Što bi rekao Igor Mandić, žestoki kritičar hrvatskog etnonacionalizma, "došlo tako neko vrijeme", pa se na tajkunskim večerama više niko ne razbacuje tisućama maraka.
Danas Bosna i Hercegovina gladuje. Ona ima sto dolara manji bruto domaći proizvod (BDP) po glavi stanovnika nego Namibija!? Zvuči nevjerovatno, ali statistika je neumoljiva. Ima 520 hiljada nezaposlenih i bar dvostruko više siromašnih i gladnih. Ima pet nivoa vlasti, sa ogromnim birokratskim aparatom. Zemlja ostvaruje prihod od oko osam milijardi KM godišnje, od čega oko 70 posto ide u javnu potrošnju. Prvoplasirana je u Evropi u disciplinama korupcije i organizovanog kriminala, a zadnja u gotovo svemu što valja. Nacionalno siromaštvo, bez obzira na to je li riječ o Bošnjacima, Srbima ili Hrvatima, evidentno je. Početkom ove godine broj korisnika narodnih kuhinja Stari grad u Sarajevu, kao i onih u Tuzli, Banjoj Luci i Mostaru se udvostručio. A gdje su tek oni do kojih mediji i statističari ne dopiru i koji žive umirući od gladi? Život ispod crte siromaštva sve više dobija na masovnosti.
Zar sve to nije dovoljno da naše političke lidere otrijezni od mamurluka čiji su uzroci provincijalna sujeta, umišljeno mesijanstvo, primitivna bahatost i socijalna bezosjećajnost? Drugovi i gospodo, vrijeme je da se tog mentalnog prtljaga oslobodite i date se na posao. Čuveni francuski filozof i sociolog Michel Foucault tvrdio je da već deset posto nezadovoljnog stanovništva čini državu nestabilnom. A u BiH taj je procenat neuporedivo veći. Glad može pomesti sa scene svakog političara, pa i razgoropađenog Milorada Dodika. Ona je njihov tihi, ali sigurni ubica.
Komentari