hamburger-icon

Kliker.info

Gojko Berić : Srpska guslarska etika

Gojko Berić : Srpska guslarska etika

15 Avgusta
16:22 2013
Piše : Gojko Berić (Oslobodjenje)

Slučaj je široj javnosti poznat. Prošlog četvrtka, na Bajram, u Zvorniku je napadnut i pretučen sedamdesettrogodišnji Nezir Dardagan dok je sa sinom išao da klanja bajram-namaz u džamiji Begsuja. Njih su tog jutra na putu od porodične kuće do džamije presrela i provocirala trojica mladića srpske nacionalnosti, a u nastaloj gužvi Nezir je pretučen. Huligani su se potom uputili prema džamiji, a stariji Dardagan je s teškim tjelesnim povredama završio u zvorničkoj, a sutradan u tuzlanskoj bolnici. Nezirov sin Fehim došao je s porodicom iz Beča da Bajram proslavi u roditeljskoj kući, ali umjesto radosti, porodicu Dardagan obuzeo je osjećaj poniženosti, zabrinutosti i straha, sindrom zločina nad zvorničkim Bošnjacima koje su 1992. počinili zloglasni arkanovci. I, šta je epilog ovog najnovijeg nasilja nad pripadnicima etničke manjine? Dardaganovi sinovi žele da njihovi roditelji napuste Zvornik, u koji su se iz izbjeglištva vratili prije dvanaest godina. Napadač sa inicijalima Z. R. pušten je na slobodu odmah nakon što je tužiteljici u Bijeljini izjavio kako nije znao da je tog dana Ramazanski bajram?!

Napadač vjerovatno nije ništa znao o Neziru Dardaganu, ali je bio siguran da je musliman, jer ko bi drugi išao u džamiju u pet sati ujutro. A to mu je bilo dovoljno da nasrne na njega, jer u njegovoj izopačenoj socijalnoj svijesti Nezir nije bio ništa drugo do mrski musliman, "Turčin" i "otpadnik od vjere praotaca". Naivno je misliti da je ovdje u pitanju išta drugo osim vjerske mržnje, koja je u proteklom ratu u Bosni i Hercegovini bila jedan od generatora srpskog šovinizma i zločina nad bošnjačkim, a u manjoj mjeri i hrvatskim stanovništvom. Srpski nacionalisti su manje-više ravnodušni prema etničkom nazivu najbrojnijeg naroda u Bosni i Hercegovini, oni su podozrivi prvenstveno prema njegovoj religiji. To nipošto ne znači da smo imali vjerski rat, njegovi povodi i uzroci su bili političke naravi, ali je činjenica da se već više od dvije decenije razlike između Srba, Hrvata i Bošnjaka na ovom prostoru iskazuju ponajviše vjerskim obilježjima, kao najvidljivijim i najjasnijim simbolima tih razlika.

U analima tragične manipulacije religijom i epskim predanjima posebno mjesto zauzima poruka generala Ratka Mladića po njegovom ulasku u Srebrenicu, upućena "srpskom narodu" posredstvom Karadžićeve televizije: "Evo nas 11. jula 1995. godine u srpskoj Srebrenici. Uoči još jednog velikog praznika srpskoga, poklanjamo srpskome narodu ovaj grad i, napokon, došao je trenutak da se, posle bune protiv dahija, Turcima osvetimo na ovom prostoru." O ovoj Mladićevoj "osveti Turcima" znaju i vrapci na granama, ali valja je s vremena na vrijeme i na ovaj način ponoviti iz mnogo razloga. Koliko je samo u njoj mitske zaslijepljenosti, mržnje i vanvremenske svijesti, koliko gluposti i primitivizma koje je u samo nekoliko rečenica izrekao srebrenički krvnik, ratni zločinac sa trenutnim prebivalištem u Haagu, oficir bez ikakve oficirske časti, ohol u likvidacijama civila, a jadnik u sudnici Haškog tribunala. Okrutan i glup, nije ni bio svjestan da srpskom narodu, "poklanjajući" mu Srebrenicu, zapravo poklanja tom narodu u trajno vlasništvo zločin genocida nad Bošnjacima, najveću i neizbrisivu sramotu u njegovoj cjelokupnoj istoriji.

U jesen 1992. BBC je premijerno emitovao dokumentarni film poljskog novinara i reditelja Pawela Pawlikovskog "Srpska epika", snimljen na ratištima u Bosni i Hercegovini. Punih dvadeset godina kasnije sarajevski Mediacentar organizovao je projekciju ovog zanimljivog filma. Film prati Radovana Karadžića i plastično prikazuje sav užas etnonacionalizma zasnovanog na plemenskom identitetu. Upečatljive su slike koje govore o tome kako se manifestuje pomenuti identitet, od ruskog pjesnika Limonova koji puca po opkoljenom Sarajevu, do majke Radovana Karadžića koju on obilazi noseći joj novac Republike Srpske na poklon. U jednoj sceni filma guslar u vojničkoj uniformi, Karadžiću u čast, pjeva na nekoj livadi kraj prašnjavog seoskog puta koliko ga grlo nosi: "O lijepa turska kćeri, krstiće te kaluđeri…" Što se mene tiče, film je mogao imati naslov "Srpska guslarska etika", jer je etika kao civilizacijska tekovina bila ono što za većinu Srba tih godina nije imalo nikakvu vrijednost. Kad su neki novinari pronašli sveštenika koji je blagosiljao pripadnike Škorpiona, on im je rekao da nije znao šta će ta jedinica učiniti, ali odmah potom otkriva sebe kao Sotonu u crnoj mantiji. Taj pop, naime, kaže kako je znao da Škorpioni idu u Bosnu i objašnjava da muslimani jesu slovenski narod, ali da je riječ o Turcima. Zatim kaže da to "nisu ljudi, već zveri" i time svojim popovskim autoritetom poziva na unaprijed oprošteni zločin.

Etnonacionalisti su opsjednuti uvećavanjem etničke i vjerske distance prema drugima. A odatle do mržnje samo je korak. Fra Mile Babić je u najnovijem broju Svjetla riječi toj temi posvetio kratki esej pod naslovom "Kritika dualizma". Profesor Babić piše: "Dualističko mišljenje ostalo je na snazi u Europi do danas, jer ga svaki dan prepoznajemo u konkretnom životu, osobito kod nas u BiH. Odnosi među narodima i religijama u BiH temelje se upravo na tom dualizmu, za koji vrijedi: ako su jedni dobri, drugi su automatski zli. Takvo mišljenje vlada u političkom i društvenom životu, a nacionalni vođe ga koriste svakodnevno u svojim političkim izjavama. Nije tako samo među običnim svijetom, nego i među akademicima… Treba reći da je crno-bijelo mišljenje neistinito, jer nitko na ovoj zemlji nije posve crn niti posve bijel, a takvo mišljenje proizvodi nasilje među ljudima. Ono vlada i unutar jednog naroda i unutar jedne religije…"

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku