Kliker.info

Šokiranoj se naciji večeras se obratio predsjednik  SAD George Bush. "Dragi sugrađani, ovaj planirani i smrtonosni teroristički čin predstavlja napad na naš način života, našu slobodu.  Žrtve su bili putnici i ljudi koji su bili na svom radnom mjestu – uredsko osoblje, poslovni ljudi, vojnici, uposlenici države uprave. Majke i očevi, prijatelji i susjedi.  Hiljade života prekinuto je na tragičan način, u ovom zločinačkom prijezira vrijednom terorističkom napadu" – rekao je te večeri, 11. septembra 2001., u televizijskom obraćanju naciji američki predsjednik. Istraga je ukazala na činjenicu da je za napade odgovorna Al-Qaida, organizacija radikalnih islamista.  Svih 19 otmičara bili su državljani zemalja Srednjeg istoka, 15 od njih – državljani Saudijske Arabije. 
William Cohen, bivši ministar obrane, kaže da su napadi od 11. septembra za Amerikance bili svojevrsno šokantno buđenje: "Ušli smo u razdoblje koje je obilježeno terorizmom.  Kombinacija terora i moderne tehnologije rezultira prijetnjama koje do sada nisu bile niti zamislive. One su danas, međutim, dio svakodnevice.  Amerika je sve donedavno uživala u iluziji da je izolirana i zaštičena – zbog dva oceana koji nas dijele od ostatka svijeta, te zbog pro-aktivne strategije naše vojske.  No, očito je da smo bili uhvaæeni na spavanju, spuštenog garda."  
Neposredno nakon napada na New York i Washington Amerika je bila ujedinjena – tvrdi većina stručnjaka.  Mnogo se govorilo o stranaèkoj suradnji i stavljanju dnevne politike u drugi plan.  Meðutim, nakon pet godina, suradnje između Republikanske i Demokratske stranke – o kojoj se toliko govorilo u jesen 2001. – gotovo i nema.  To tvrdi Tim Roemer, član istražne komisije koja je nekoliko godina utvrđivala kako su se mogli dogoditi koordinirani teroristički napadi na dva američka grada.

"Riječ je o jednoj od velikih tragedija vezanih uz 11. septembrar.  Nakon tog dana, predsjednika Busha je prema tadašnjim anketama podržavalo 90 posto građana.  Nije se govorilo o demokratima i republikancima.  Žrtve terorista nisu imale stranački identitet.  Žrtve su bile Amerikanci, i Amerika se ujedinila.  Danas je to prošlost – činjenica je da naš politički sistem nikad u povijesti nije bio ovako razjedinjen.  To se vidi i iz stranačkih debata a i iz politièkih odluka koje se donose" – kaže Tim Roemer, koji za to krivi cijeli politièki establishment: obje stranke, Kongres te izvršnu vlast, odnosno Bijelu kuću.  No, Danielle Pletka, politologinja koja radi u Institutu American Enterprise, ne vidi u žustrom stranačkom natjecanju između demokrata i republikanaca ništa loše.  Ona podsjeća da je upravo stranačka konfrontacija jedna od temeljnih karakteristika američkog političkog života: "Javnost cijeni sukob na političkoj sceni. Ljudi vole čuti kvalitetnu debatu.  Građani žele vidjeti oštru razliku između dviju stranaka, oni žele da ta razlika zaista bude očita.  Možda je to oznaka našeg mentaliteta, ta želja da se problemi otvoreno rasprave.  Kako bilo da bilo, takav politički stil je američka stvarnost, sviđalo se to nekome ili ne."
Nakon 11. septembra, predsjednik George Bush pokrenuo je globalni rat protiv terorizma.  Pet godina kasnije, taj je rat u punom jeku.  Prvi je cilj bio talibanski režim u Afganistanu, koji je pružao utočište teroristièkoj mreži al-Qaida i njezinom vođi, Osami bin Ladenu.  Međunarodna koalicija predvođena američkom vojskom je u novembru 2001. godine s vlasti srušila talibane.  No, Osama bin Laden uspio je pobjeći, i smatra se da se krije u izoliranim planinskim područjima uz afganistansko-pakistansko granicu.  Nakon Afganistana, američka se vlada okrenula Iraku, odnosno režimu Saddama Husseina – također u sklopu rata protiv globalnog terorizma.  Meðutim, u godinama koje su slijedile pokazalo se da režim Saddama Husseina nije imao nikakve veze s napadima od 11. septembra. Juan Cole, profesor povijesti na Sveučilištu Michigana, kaže da je zbog rata u Iraku širom svijeta ojačalo anti-američko raspoloženje: "Upuštajući se u ovu pustolovinu, Sjedinjene su Države pridonijele tome da teroristima danas na raspolaganju stoji ogroman broj potencijalnih regruta.  I to nije slučaj jedino kada se radi o muslimanskim skupinama.  Rat u Iraku u cijelom je svijetu izuzetno nepopularan.  Rašireno je mišljenje da je riječ o zločinu, što generira ogromnu srdžbu i otpor prema Sjedinjenim Državama." Izrazi simpatija koji su Americi sa svih strana svijeta stizali neposredno nakon 11. septembra  danas se više gotovo i ne čuju – tvrde Juan Cole i mnogi drugi njegovi kolege.  Razlog za to je Irak.  Teroristički napadi na New York i Washington imali su posljedica i na domaćem, američkom planu. Sigurnosne mjere na aerodromima uvelike su bile pooštrene.  Reformirane su obavještajne službe, a više od 20 različitih agencija savezne vlade ujedinjeno je u Ministarstvo domovinske sigurnosti.  Uz to, usvojeni su novi zakoni koji su ojačali mandat policije i drugih istražnih organa.  Širenje tih ovlasti kritizirale su organizacije koje prate poštivanje ljudskih prava, koje tvrde da novi zakoni previše zadiru u privatni život građana, te da time krše ustav.  Bijela kuća pak tvrdi da su oštriji zakon potrebni kako bi se zemlja efikasno obranila od terorista. Bivši čelnik Pentagona u drugom mandatu predsjednika Billa Clintona, William Cohen kaže da demokratsko društvo mora znati očuvati osjetljivu ravnotežu između potreba javne sigurnosti i temeljnih demokratskih sloboda: "Treba li vlada imati na raspolaganju ogromne datoteke podataka o svakom od nas?  Vodi li to do situacije koja bi podsjećala na noćnu moru iz Orwellove 1984.?  Gdje su tu granice?"

VoA /Kliker. info