Kliker.info

Na kraju ovog besmislenog rata, postojao je tračak nade. To je luda nada, jer većina ratova završava katastrofom, ali je i dalje tu. U vremenima očaja, to je dovoljno. Ovaj rat bi mogao dovesti do sudbonosnog preokreta u odnosima između Sjedinjenih Država i Izraela. Šta se dogodilo, dogodilo se. Dok su građani Izraela ponosni na saradnju između dvije zemlje i njihove pilote na nebu iznad Teherana, tamni oblaci se već skupljaju.

Piše : Gideon Levy (Haaretz)

Što je neuspjeh rata očigledniji i što je jasnije da Amerika nema pojma kako da se izvuče iz nevolje u koju se uvalila, to će potraga za krivcima biti brutalnija. Svakako će biti jednostrana. Amerika će svu krivicu svaliti na Izrael, što bi moglo izazvati domino efekat u zemljama koje jedva čekaju da se veze između Izraela i SAD prekinu. Kada neprijateljstva prestanu, Izrael bi se mogao naći u novoj ulozi svojevrsne lokalne Sjeverne Koreje, izolovane, ostrakizovane zemlje, lišene američke podrške bez koje ne može preživjeti.

Nezdravi temelji odnosa Sjedinjenih Država i Izraela trebali su biti odavno uklonjeni. Zajednički interes je osnovna veza između njih. Podjela uloga je vremenom postala toliko zamućena da više nije jasno koja je od dvije zemlje supersila. Izrael je radio šta je htio, a ogromna pomoć je pristizala bez ikakvih obaveza.

Pod gospodinom Amerikom, odnosno Benjaminom Netanyahuom, koji se usudio prkositi Sjedinjenim Državama više od bilo kojeg od svojih prethodnika, ti odnosi su poprimili monstruozne razmjere. Izraelski premijer je potkopavao američke predsjednike, na primjer Baracka Obamu, a njegova zemlja nije pretrpjela nikakve posljedice. Naseljavanje, aneksija, kriminalni ratovi u Gazi i Libanu, pogromi, aparthejd, genocid – Sjedinjene Države su sve to osudile, ali su nastavile plaćati; protivile su se, ali su mnogo puta koristile pravo veta u Ujedinjenim nacijama u korist Izraela; ukorile su, ali zračni most s transportima oružja i municije nije prestao funkcionirati.

U strahu od Sjedinjenih Država, Evropi nije bilo dozvoljeno da piše ili radi bilo šta čak ni nakon rata u Gazi. Sada samo čeka priliku da se obračuna s Izraelom, baš kao i veliki dijelovi američkog javnog mnijenja, uključujući i neke jevrejske zajednice. Svima je dosta ovakvog Izraela, koji uporno ignoriše međunarodnu zajednicu i zanemaruje međunarodno pravo i rastući jaz između javnog mnijenja i vlada u većini zemalja svijeta.

Rat u Iranu mogao bi biti prekretnica. Obje američke strane samo čekaju da se pukotina pretvori u pukotinu. Donald Trump će biti prvi koji će tražiti žrtvenog jarca. Na njegov poziv uslijedit će poplava optužbi koje bi mogle biti razorne, ali bi mogle gurnuti Izrael u pozitivnom smjeru.

Prekid bezuvjetne veze između Sjedinjenih Država i Izraela može biti jedina nada za Izrael, pod uvjetom da ga prate duboke promjene u izraelskoj politici. Ove promjene se neće dogoditi same od sebe. Izrael se neće jednog jutra probuditi i zaključiti da mora okončati okupaciju, aparthejd i beskrajne ratove i da mora slušati savjete svijeta. Takvu promjenu može uzrokovati samo prekid veza sa Sjedinjenim Državama. Ali onda se može desiti da dijete – koje je odavno odraslo – bude izbačeno s globalnom prljavom vodom.

Teško je zamisliti kako bi Izrael mogao manevrirati bez Amerike. Ološ s desnice, koji vjeruje da Izraelu Amerika ne treba, morat će se suočiti sa stvarnošću. Odjednom, više neće biti oružja, novca, veta u Vijeću sigurnosti UN-a. Šta onda? Hoće li nas vođa doseljenika Daniela Weiss zaštititi? Hoće li ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben Gvir spriječiti donošenje rezolucije UN-a? Hoće li konvoji džipova doseljenika ići u Teheran?

Taj dan je bliže nego što učesnici Izraelske parade ludila misle. Uskoro će se suočiti s izborom: Izrael će se promijeniti ili neće postojati.