Kliker.info

„We are not done yet“, povikao je. Još nismo završili, zaprijetio je kao neki mafijaški šef umirućoj Gazi na plenarnoj sjednici Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, koja je bila prazna skoro kao bioskopska sala u kojoj se film prikazuje suviše dugo. Još nismo završili, zaprijetio je i Izraelcima koji hoće da se konačno gubi iz njihovih života. Netanyahuov govor u Ujedinjenim nacijama prošle nedjelje ponovo je potvrdio da još nismo s njim završili, niti je on završio sa Gazom i nama.

Uprkos čudnoj vezi sa sedmooktobarskim QR kodom, djetinjastim trikovima, upitnicima, mapama i zvučnicima u Gazi koji su prenosili njegov govor, on je i dalje običan demagog. Komandant masovnih ubica, traženo lice broj jedan, preobučen kao Majka Tereza. Činjenica da mu je dozvoljeno da stoji na bini Generalne skupštine je skandal. Da je u publici bilo nekog ko ne zna ništa o tome da se njegova zemlja iživljava nad Gazom i Zapadnom obalom, mogao je pomisliti da je izraelska vojska spasilačka, da se Izrael takmiči sa Unicefom ko će više pomoći djeci u nevolji, a da izraelski premijer čitavog svog života propovjeda učenje Mahatme Gandija. Da, Netanyahu je i dalje sposoban za to.

U početku je izgledalo dobro. Masovni izlazak iz sale je trebalo postiditi svakog Izraelca da se konačno zapita: možda Izrael ipak čini nešto loše? Možemo pretpostaviti da je većina Izraelaca odgovorila: to je antisemitizam, glupane. Onda je stigla potvrda: premijer je ponosno ispričao kako je Izrael zdrobio, uništio, razbio i srušio cijeli region oko sebe. Desetine engleskih sinonima za uništenje, znak obavljenog posla za razorene djelove na prošlogodišnjoj mapi, kao i za ostale koji stižu na red. Svaka čast. Preskočio je samo Gazu. I Zapadnu obalu. Možda je zaboravio. Klicala mu je grupa laskavaca, posebno mala ovog puta, bez bogatih Jevreja kao prethodnih godina. Šef kabineta Cahi Braverman strogo ih je nadgledao kako bi se uvjerio da se niko ne izvlači.

Demagogija je mogla početi, propaganda i nepodnošljive laži, previše čak i za njega. Da li ste vidjeli sliku otetog Eviatara Davida, upitao je. A vi, gospodine premijeru, da li ste videli sliku Marvana Bargutija u izraelskom zatvoru? Da li ste vidjeli kostur od čoveka koji je mogao da donese mir?

„Pretvorili ste dobro u zlo i zlo u dobro“, propovjedao je Netanyahu biblijskim riječima evropskim zemljama koje su priznale palestinsku državu. Kako vam nije zadrhtala ruka dok ste to pisali? Kako vam nije zadrhtao glas dok ste to izgovarali? Da li je dobro ubiti hiljadu beba mlađih od jedne godine? A 20 hiljada djece? Pretvoriti 40 hiljada djece u siročad? Sistemski uništavati Gazu i ne ostaviti kamen na kamenu? Ako je to vaše dobro, šta je onda loše? Govorite o tri hiljade kalorija za svakog stanovnika Gaze, da li je to humano? Da li čovjek odgovoran za ubistvo desetine hiljada mladih parova u Gazi, ima pravo da spominje ubistvo mladog para u blizini izraelske ambasade u Washingtonu? Čovjek koji, kako kaže, još nije završio s ubijanjem? Da li je pošteno iznositi podatak iz nepoznatog izvora da 90 posto Palestinaca podržava oktobarski masakr, a da ne podsjeti koliko izraelskih Jevreja, što otvoreno što prećutno, podržava genocid? Jedini statistički tačan podatak koji je iznio Netanyahu jeste da se više od 90 posto Izraelaca protivi palestinskoj državi. Koliko je to tačno i kako je to sramotno.

A onda je, u odbrani krivice za genocid, demagogija laži doživjela vrhunac: „Da li su nacisti tražili od Jevreja da odu?“ upitao je, poredeći Izrael sa nacistima. Pa, gospodine Netanyahu, jesu. Nacisti su protjerivali Jevreje prije nego što su počeli sa istrebljenjem. Od 1939. do 1941. nacisti su protjerali Jevreje iz Njemačke, Češke i Austrije u okupiranu Poljsku. Njihov „Plan Madagaskar“ podsjeća na vaš i Trumpov plan o rivijeri. I genocid nad Jermenima je započeo masovnim protjerivanjem.

Još nismo završili, rekao je moj premijer, premijer svih nas.

Prevela :Alma Ferhat (Peščanik)