Gideon Levy : Amerika neće zaboraviti da smo je mi gurnuli u ovaj rat
Opet je ratno stanje i ponovo bi rat trebao jednom zauvijek riješiti egzistencijalne probleme Izraela. Opet će biti proglašena slavna pobjeda i svi će aplaudirati. Vođa opozicije Yair Lapid će pisati da smo jaka i ujedinjena nacija, a analitičari će se takmičiti ko će više hvaliti hrabra djela Izraela. I tako do sljedećeg poduhvata.
Opet su gotovo svi Izraelci uvjereni da nema opravdanijeg ili uspješnijeg rata od ovog. Kao i u svim izraelskim ratovima, pristalice rata tvrde da “nismo imali izbora” i pitaju “šta smo drugo mogli učiniti”. To smo čuli na TV panelima već 27. februara, u petak navečer, gdje su sagovornici pokazali da su nestrpljivo čekali taj trenutak kao Mesiju. I on je stigao u subotu, a sada nas očekuje sljedeća runda uživanja, koja će stići prije nego što se očekivalo.
Izrael je nekada imao nekoliko godina zatišja između ratova – osam od rata 1948. do kampanje na Sinaju, 11 između tog rata i Šestodnevnog rata, šest do Jomkipurskog rata, devet prije prvog libanonskog rata i 24 do drugog. Sada između dva rata prođe jedva nekoliko mjeseci. Nekada je, nakon svakog rata, samo nebo bilo granica za obećanja – nebo zabluda podstrekača i pristalica rata, koji su gotovo svi Izraelci. “Nema više granata, nijedna granata neće padati na naše zajednice”, obećao je premijer Menachem Begin na kraju prvog libanonskog rata. “Krv nije prolivena uzalud”, obećao je Ehud Olmert nakon drugog.
Prošlog juna, prije samo osam mjeseci, proglašena je potpuna pobjeda nad Iranom. Benjamin Netanyahu rekao je da će početni vod ući u izraelsku historiju i da će ga proučavati vojne škole širom svijeta. “U odlučujućem trenutku, nacija se uzdigla poput lava [operacija je nazvana Lav se diže] i naša rika je potresla Teheran i odjeknula širom svijeta.” Ubrzo se ispostavilo da je lavlja rika zapravo cviljenje miša.
“Historijska pobjeda” koja je uklonila “dvije egzistencijalne prijetnje Izraelu, nuklearnu i balističku raketu”, trajala je koliko i životni ciklus leptira. Samo nekoliko mjeseci nakon historijske pobjede, već nam je potrebna nova. Još se nismo oporavili od pompeznoga imena Operacije Uzdižući lav, a dobili smo novo, još infantilnije: Ričući lav. Ponekad se čini da su razmetljivi nazivi naših ratova pravi pokazatelj njihovog neizbježnog neuspjeha.
Osim prvog, nijedan rat u izraelskoj historiji nije proizveo dugoročni rezultat. Nijedan jedini. Uglavnom, to su bili ratovi po izboru, a odabir da se u njih uđe uvijek je bila najgora odluka. U subotu je početak ovog rata predstavljen kao “preventivni udar”, ali preventivni udar se pokreće protiv nekoga ko će vas napasti. Iran to nije namjeravao. Istina je da Iran ima užasan režim i istina je da je godinama prijetnja sigurnosti Izraela i regije.
Ali Iran nikada nije bio egzistencijalna prijetnja kakvom se prikazuje u Izraelu. Nadajmo se da će ovaj put biti drugačije, kao što smo vjerovali na početku svih drugih ratova, ali prošlo iskustvo ostavlja malo šanse. Čak i ako režim u Teheranu bude svrgnut, a Iran postane Švicarska i potpiše vječni mir s Izraelom – naša vlada će pronaći neko novo strašilo da nas uplaši.
“Jednom zauvijek” koje nam je obećano nikada se neće postići mačem, čak ni avionima F-35. Možda je prekasno da se ovo kaže, ali sve dok se okupacija palestinskih teritorija nastavlja, sve dok se tamo primjenjuje “jednom zauvijek”, neće biti drugog.
Nakon dvije i po godine bez ikakvih rezultata u Gazi, s beznačajnim uspjesima protiv Hezbolaha u Libanu, nakon osam mjeseci od posljednjeg napada na Iran bez ikakvih rezultata – vrijeme je da se otrijeznimo od opijenosti ratovima i praznim obećanjima.
Krv će teći kao voda, a Amerika neće zaboraviti da smo je mi gurnuli u ovaj rat, na čijem će kraju svanuti još jedna ista stara priča.
Komentari